Zemlja uz ovakve nema šanse

Zemlja uz ovakve nema šanse

(Foto: NASA)

Nikada nismo imali nesposobnije političare, političare spremne na ozbiljnu promjenu smjera, pa će se nastaviti po onome –  “gdje ja stadoh, ti produži”. U Glasgowu je dogovoren nastavak odumiranja Zemlje. U Kairu će se put nastaviti

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Citati nakon Glasgowa:

“Ovo je važan korak, ali nije dovoljan. Vrijeme je za izvanredno stanje. Naša krhka planeta visi o koncu.” (António Guterres)

“Konferencija COP26 je gotova. Evo sažetka: Bla, bla, bla.” (Greta Thunberg)

Viktor Simončič

U jednom restoranu sjedi poveće društvo. Svako malo netko uzvikne neki broj i svi se nasmiju. Pita gost konobara zašto se smiju nakon izgovorenog broja? Konobar odgovori da pričaju viceve i da se iza svakog broja skriva neki davno ispričani vic. Nakon jednog novog broja, društvo se posebno jako smijalo. Pita gost konobara zašto se sada smiju tako glasno, konobar odgovori, jer je pod tim brojem novi vic.

Na ponavljanje nečega što baš i nije vic mi se čine konferencije stranaka o Okvirnoj konvenciji o klimatskim promjenama Ujedinjenih nacija (UNFCCC – United Nations Framework Convention on Climate Change).

Počela je 27. konferencija stranaka konvencije o klimi u Kairu – COP27 (COP- engl. conference of the parties). Kao COP-ovi liče jedan na drugog. Za razliku od onog veselog društva iz restorana, kod kojih se pod drugim brojem krije različiti vic, u našem odnosu dom klime, pod različitim brojevima se krije isti sadržaj. Mijenja se samo broj, sve ostalo je isto. Odlučio sam da o svakoj novoj konferenciji o klimi koristim tekstove iz ranijih poučaka na tu temu.

Puno forme bez sadržaja

Što osobno očekujem od konferencije u Kairu – COP27? Na žalost, isto što sam očekivao na početku COP26 u Glasgowu, kada je Antonio Gutteres upozorio „kako je vrijeme za izvanredno stanje jer naša krhka planeta visi o koncu“. Uoči Samita o klimi COP27 u Egiptu, glavni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) António Guterres upozorio je da svjetski čelnici gube iz vida “borbu na život ili smrt”, kada je riječ o klimatskim promjenama. Nakon pozivanja na „izvanredno stanje“, sada upozorenje da se radi o „borbi na život i smrt“. Glavni tajnik UN-a ima itekako pravo, ali kao da govori u prazno.

Moja očekivanja od konferencije u Kairu nisu velike. Nisu nikakva. Očekujem puno forme, a malo sadržaja. Puno lijepih riječi političara za potrebe vlastitoga ega, kako će eto i oni, kako ćemo i eto i mi učiniti sve pa i više….. U Kairu će se i „n-ti“ prazni dogovor iz Glasgowa podebljati na „n-ti + 1“ dogovor, kako će se dogovoriti, da se treba dogovoriti o dogovoru i kako će to sigurno napraviti, samo što nisu.

Nikada nismo imali nesposobnije političare, političare spremne na ozbiljnu promjenu smjera, pa će se nastaviti po onome – “gdje ja stadoh, ti produži”. U Glasgowu je dogovoren nastavak odumiranja Zemlje. U Kairu će se put nastaviti.

Ovo je već 27. konferencija o klimi, a stanje u okolišu je sve gore

Priča se ponavlja od COP1 1995. godine u Berlinu. Meni „iskustvo šutjeti ne da“, pa će se za par dana pokazati jesam li ponovno bio u pravu. Volio bih da sam u krivu i da se u nekom narednom poučku moram posuti pepelom po glavi. Pepeo ću lako naći, samo da političari prijeđu s praznih riječi na djela.

Od kuda dvojba da bi sve moglo ostati na diplomatskoj uljudnosti bez potrebnih akcija? Jednostavno. Radi se o 27. sastanku. Znači da su se već 26 puta dogovarali kako će se dogovoriti da se treba dogovoriti. I, nažalost, što su se više politički čelnici natjecali u obećanjima, počevši od prve UN konferencije o okolišu u Stockholmu 1972. do danas, okolišu ide sve gore.

Kad smo se počeli dogovarati da ćemo se dogovoriti, trošili smo onoliko koliko nam je Zemlja omogućavala. Tada je temperatura na Zemlji bila u prosjeku za pola stupnja niža, danas je dobrih stupanj viša od nečega. Današnje godišnje raspoložive količine obnovljivih izvora potrošimo na svjetskoj razini do kolovoza, a EU do svibnja. Neki su svoj dio potrošili poodavno, neki čak sve do 2100.

Bogati (i dalje) misle samo na sebe

I zašto još ne očekujem puno? Zato što bogati, koji su dobrih 90 % odgovorni za današnje stanje klimatskih promjena, i dalje misle samo na sebe. Na COP25 u Parizu dogovorili se kako će se dogovoriti da godišnje za zemlje u razvoju osiguraju 100 milijardi US$, svjesni, da će mjere borbe za sprječavanje porasta temperature na Zemlji od 1,5 stupnjeva siromašne dovesti u težak položaj. Ostalo je na dogovoru (FairClimateFund).

Ako je, kako mnogi ističu, zaustavljanje porasta temperature od 1,5 stupnja pitanje biti ili ne biti cijele civilizacije, kako drugačije razumjeti 100 milijardi US$ godišnje pomoći nego kao cinizam, kada je to iznos manji od 8 % godišnjeg vojnog proračuna, po naoružanju prvih 10 država, samo nekih 10 % proračuna država članica NATO saveza, ili nekih 13 % vojnog budžeta SAD-a.

(Izvor: Army Technology)

I lako bi bogati mogli izdvojiti milijarde, da je u pitanju samo novac. No problem se može riješiti samo u promjeni društvenih odnosa, jer se klimatske promjene ne mogu zaustaviti na paradigmi stalnog ekonomskog rasta.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni