Želimo li zaista zauvijek napustiti gumu i plastiku?
Sve više zemalja danas slijedi Direktive EU o nula plastičnog otpada. Ili barem što bliže toj brojci. No, ne naznačuju s čime će zamijeniti plastiku i gumu. No i proizvođači ambalaže trebat će s sklopu koncepta X R´S promisliti o poboljšanjima
prof. emer. Igor Čatić
Novosti koji svakodnevno pristižu najavljuju novu materijalnu civilizaciju. Onu bez plastike i gume. Zanimljivo je pročitati i dopuniti u dva dijela, izvorni tekst pod naslovom »Život je polimer«. Objavljen u Vjesniku 12. lipnja 1989. proširen je vlastitim istraživanjima u proteklom razdoblju. I svakodnevnim pristiglim mislima iz najrazličitijih izvora.
Najuspješniji rezultat istraživanja u posljednjih podrug desetljeća, dakle od početka formalne mirovine, nova je sistematizacija materijala. Objavljena 2014. godine. Uz uredničku napomenu da se tekst stavlja na javnu raspravu. Ona predviđa podjelu na polimere i nepolimere. Tvari ili materijali mogu biti u obje skupine organski i anorganski. To je najvažniji zaključak. Zahvaljujući suvremenom sintetičkom hrvatskom jeziku, koji sve više poprima nazivlje iz analitičkog, engleskog, ta razlika između plastike i gume te ostalih polimera nije jasno povučena. Svi plastični i gumeni proizvodi načinjeni su od organskih ili anorganskih polimera. No, svi polimeri nisu plastika ili guma.
Tada, ali i sve više sada, promiče se opcija uz koju udio plastičnog pakovanja postaje jednak nuli? »Tadašnji odgovor je glasio: potpuno uklanjanje plastičnog, znači povećanje količine ostalih vrsta pakovanja za 404 %, obujma otpada 256 %, ukupnog obujma prikupljenog otpada 213 %. Energije potrebne za proizvodnju pakovanja trebalo bi 201 % više, a troškovi proizvodnje porasli bi 212 %. Stoga će ta proizvodnja i dalje zadržati svoj uzlazni trend.« Sve više zemalja danas slijedi Direktive EU o nula plastičnog otpada. Ili barem što bliže toj brojci. No, ne naznačuju s čime će zamijeniti plastiku i gumu. S druge strane, i proizvođači ambalaže trebat će s sklopu koncepta X R´S promisliti o poboljšanjima, s posebnim osvrtom na mogućnosti mehaničkog recikliranja.
Fosilna i bioplastika
»Prilika je stoga da se nešto kaže o civilizacijskom značenju plastike i gume. Je li opravdano trošiti npr. naftu za zagrijavanje u tolikim količinama, ili ju pretvarati umjesto toga u visokovrijedne plastične i gumene proizvode? Što učiniti s tim otpadom (vrećice, plastenke, pneumatici itd)? Polimeri su tvari koje se sastoje od makromolekula, pa se nazivaju i makromolekulnim spojevima.«
Od organskih spojeva prema novoj sistematizaciji to su proizvodi prirode: bjelančevine, polisaharidi i nukleinske kiseline. Slijede: mikroorganizmi i makroorganizmi, fitopolimeri (npr. drvo), animalni (npr. koža, kosti) i humani polimeri. Kao ulazi u procese zbog daljeg mijenjanja stanja i oblika su neživi organski prirodni polimeri poput prirodnog plina, lignina, nafte…, dakle fosilna goriva. No, i živi organski prirodni polimeri, poput brnistre. Među anorganske prirodne polimere ubrajaju se i zeoliti, gips i glina. I tada se umiješalo humano biće i započelo je doba materijalne kulture.
To je rezultiralo kontroliranim reakcijama proizvodnje organskih i anorganskih tvari i materijala. Poput npr. anorganskog nepolimera, čelika te anorganskih plastomera i elastomera.
Ono što se u najširoj javnosti podrazumijeva pod plastikom i gumom, rezultat je postupaka sinteze na osnovi fosilnih izvora, fosilna plastika. Postoji i bioplastika nastala modificiranjem od prirodnih ili uzgojenih proizvoda. Premda je bioplastika poznata najmanje sedam stoljeća, proizvodi se u količinama oko 2 % ukupne plastike. Zaokruženosti radi postoje i složenci: hibridni i kompozitni materijali i tvorevine.
Polimeri su u nama i oko nas
Postojanje navedenih prirodnih polimera omogućuje iskaz: »Polimeri su u nama i oko nas«. Dakle, povijest polimera znatno je starija od naše predodžbe o plastici i gumi. Naše predodžbe su vezane uz ‘bakelit‘, ‘pe-ve-ce‘ ili izraz iz pjesme ‘Tata kupi mi auto‘. Koju je Zdenka Vučković pjevala o ‘Jugovinilu‘. Poznajemo još ‘najlon‘, ‘pleksi‘ i gumu. I to je sve. A što govore brojevi?
Po obujmu je još i danas najprošireniji materijal, prirodni polimer, drvo! Na ovom mjestu zanima nas skupina prirodnih i pretežno sintetskih polimera koji su poznati u narodu pod nazivima plastika i guma. Njihova proizvodnja je već 1980. u najrazličitijim oblicima premašila količinu od 100 milijuna tona.«
Danas je to gotovo 400 milijuna tona godišnje. Proizvodnja čelika bila je do sada najviša 2019. Oko 1,87 milijardi tona. Od čega u Kini 53,3 %. A po obujmu svjetska proizvodnja plastike je jednaka ekvivalentu od oko 3 milijarde tona. Proizvodnja cementa, anorganskog polimera koji kao vezivo služi stvaranju betonskih proizvoda, porasla je od 2000. kada je bila 1,6 milijardi tona na 4,18 milijardi tona 2014. Dakle, za 2,6 puta. To daje više od 10 milijardi tona betonskih proizvoda. Taj porast prati povećanje svjetske populacije. Od oko 2,6 milijardi stanovnika 1950., na sadašnjih oko 7,8 milijardi.
Tada i sada potrošnja plastike koncentrirana je na sljedeće glavne skupina plastomera: polietilene, polipropilen, polistiren, poli(vinil-klorid) i popularni PET, punim imenom poli(etilen-tereftalat).
»Najveći potrošač plastike je građevinarstvo (25 %), slijedi elektronička industrija (oko 23 %), konstrukcije (19 %), pakovanja, bijela tehnika, igračke, industrija namještaja, brodogradnja, obuća, medicina itd. Od gumenih proizvoda najprošireniji su pneumatici za vozila (oko 70 %) te razne brtve i drugi proizvodi potrebni u mnogim konstrukcijama (dijelovi automobila, prigušnici itd.). U nastavku ovog teksta navest će se osnove tehnologijskog razvoja proizvoda.