Zaustavimo Šagulje, kada već nismo Marišćinu, Kaštijun, Babinu goru, Lučino…

(Ilustracija, foto: Tom Fisk / Pexels)

Nismo naučili lekciju, pa nove centre za gospodarenje otpadom radimo po još neuspješnijim tehnologijama. U planu je i Centar Šagulje, koji je tehnološki posvađan sam sa sobom i dodatno s postojećim lokalnim planovima gospodarenja s otpadom

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice, izbjegavajući je danas. (Abraham Lincoln)

Ovaj poučak je drugačiji – potvrđuje da sam pisanjem (gotovo uvijek) na pravoj strani neke istine. Iako imam razloga biti ponosan, jer u pravo vrijeme vidim ako idemo u krivom smjeru, istovremeno sam i tužan. Što to vrijedi kada to ne vide oni koji odlučuju i dozvoljavaju nam da nastaju projekti kao što su centri za gospodarenje komunalnim otpadom.

Državni ured za reviziju utvrdio je da su Centri za gospodarenje otpadom Kaštijun i Marišćina promašaj: https://www.index.hr/vijesti/clanak/jedina-dva-hrvatska-centra-za-otpad-ne-zaradjuju-nego-gube-na-proizvodnji-goriva/2433468.aspx . Time je potvrdio da sam da smo bili u pravu pokojni Zoran Simič i ja, i da se je slušalo, nije trebalo biti ni ovakve Marišćine, niti ovakvog Kaštijuna. Siguran sam, da će neka naredne revizije centara Bikarac, Biljane Done, Lučino razdojle, Babina gora, Lećevica, Šagulje….. potvrditi da smo u pravu Tehnix i ja.

Naime, tehnologija koju smo razvili na Košambri je kasnije postala osnova za tehnologiju, koju je TEHNIX već 2006. godine unaprijedio, u danas međunarodno priznatu tehnologiju MO-BO-TO.

Zašto tvrdim da Marišćine i Kaštijuna u ovakvom obliku nije trebalo biti?

Možda oni koji odlučuju progledaju kada će za projekte Kaštijun i Marišćinu, a i za druge centre, reviziju obaviti EU. Bojim se da bi kao rezultat mogao biti zahtjev da Hrvatska vrati novac dobiven od EU. Volio bih da nisam u pravu.

Zašto tvrdim da Marišćine i Kaštjuna, u ovom obliku nije smjelo biti. S vrhunskim stručnjakom za otpad i inovatorom Zoranom Simičem iz Ljubljane, 2002. godine, smo na odlagalištu „Košambra“ u Poreču dovršili preradu starog dijele odlagališta. Tada, kada plastika još nije doživjela renesansu reciklaže, uspjeli smo smanjiti volumen odloženog otpada za 80 %. Pokazali smo da znamo preraditi i svježi otpad tako da ne treba odložiti više od nekih 20 %.

U Istri smo predlagali preradu Košambre i Kaštijuna i obradu svježeg otpada tako da se sačuva volumen odlagališta. Interes su pokazali i Grad Beč i neke austrijske tvrtke. Da se poslušalo, Istra bi već tada ispunila cilj o reciklaži od 50 i više % i na Kaštijunu ne bi bilo današnjih problema.

Da se slušalo…

Zoran i ja predložili smo sanaciju postojećeg odlagališta „Viševac“, na isti način. Da se poslušalo, „Viševac“ bi možda bio u funkciji još danas i još mnoga ljeta.

Kako se ne radi o pustim maštanjima, i da su s prijedlozima bili upoznati svi koji odlučuju o ovakvim stvarima, detaljno možete pročitati u knjizi Društvo umanjene vrijednosti s mnogim faksimilima (Rijeka – Marišćin,a str. 154 – 168 i Poreč – Košambra i Kaštijun str. 152 – 153 i 184 – 198). Ništa više nisu slušali ni u Vraždinu (str. 168-171), Karlovcu  (str. 171-172), Sisku (str. 172 – 175)…

Samo usput, možda Porečani nisu htjeli slušati jer bi imali samo jedan uređaj za pročišćavanje otpadnih voda za nekih 20 milijuna eura, a ne 4 za 65 milijuna. A kod neukih je više uvijek bolje, makar bilo i gore.

Tehnološki inferiorne, a skuplje tehnologije

Drugi puta sam na ovakav mogući rezultat izgradnje Marišćine ukazao 2013. i u reviziji https://drive.google.com/open?id=18fOAdkv2YR0qKV8dTxGConS8_a_qyIGZ. Kada je još bilo vremena, i kada su i platno i škare bile u našim rukama predlagao sam, kada se već gradi centar, da to bude s Tehnixovom MO-BO-TO tehnologijom. Mislio sam kada se nije razumjelo 2003. možda se steklo malo dodatne pameti u prošlih deset godina. Priznajem, i tada su to bili počeci ideje izdavanja svega korisnog iz jedne posude.

Danas se ta tehnologija može vidjeti u mnogim sredinama, osim naravno kod nas.

Tom tehnologijom, koja se danas može naći pod imenom MO-BO-TO, može se izdvojiti ukupni organski otpad, materijalno koristiti sirovine za koje postoji okolišni i ekonomski interes, a iz ostatka pripremiti zamjensko gorivo. Tehnologija Marišćine i Kaštjuna izvedena je upravo suprotno https://zg-magazin.com.hr/zlocinacki-poduhvat-mariscina-prosmrdio/

Pametnima dosta… Ali, gdje ih ima?

Narod bi rekao, pametnome dosta. Istina, ali gdje ih ima? Kada vidim što trenutno rade u Zagrebu…

Da stvar bude gora, nismo naučili lekciju, pa nove centre (Bikarac, Biljane Donje, Lučino razdolje, Babinu goru) radimo po još neuspješnijim tehnologijama. U planu je i Centar Šagulje, koji je tehnološki posvađan sam sa sobom i dodatno s postojećim lokalnim planovima gospodarenja s otpadom https://zg-magazin.com.hr/zajedno-protiv-korupcije/. Marišćina i Kaštijun su za Šagulje vrhunska vrijednost. Ispada što duže, to gore. Neznanje ili korupcija na što povjerenicu Elis Ferreira upozorava zadnji u nizu dopis Ivana Vilibora Sinčića.

I ponavljam se. Nije problem neka naša revizija. Lako ćemo mi s tim. Kod nas se ni za gore propuste ne odgovara. Problem će nastati, a mislim da ga nećemo moći izbjeći, kada dođe revizija EU i provjeri da li je novac poreznih obveznika potrošen na način kako smo obećali. Najavljujem mogućnost da ćemo iz EU dobivena sredstva morati vratiti, ako konačno za tolike propuste ne ukažemo prstom i na birokraciju EU https://zg-magazin.com.hr/trazimo-odgovornost-jaspers-a/. Jer kada pameti nema kod nas, trebalo ju je biti barem u EU, ili sam, u mojim očekivanjima eto konačno u krivu?  

Glavni naglasci nekih upozorenja:

2015.

https://zg-magazin.com.hr/kurta-i-murta-zaustavite-gangrenu-drustva/

Ma okružili se oni i »svjetskim savjetnikom« Šarc Renatom, dali zvučno ime tajnika kabineta ekspertici za otpad Ireni Relić, pa imali i podršku od EU preko JASPERS (Joint Assistance to Support Projects in European Regions) sve to ne vrijedi. Ne zna se, pa gotovo. Uskoro dolazi na vidjelo.

2015.

https://zg-magazin.com.hr/birokracija-europe-ujedinjena-protiv-naroda/

Pisao sam ministrima i premijerima. Pisao do vrha EU. Pisao i DORH-u koji je odgovorio kako je pitao odgovorne i oni kažu da je sve OK. Pitali lopova da li je lopov. Ovaj odgovorio da nije i oni utvrdili da lopov nije lopov, jer on kaže da nije lopov.

2016.

https://zg-magazin.com.hr/ovdje-nisi-a-tamo-te-nema/ 

Toliko sam pisao o pogrešnom, za domaću privredu štetnom i za građane preskupom načinu postupanja s komunalnim otpadom da sam samom sebi postao dosadan. Iako se lako ne predajem, postavio sam si pitanje, ili bolje rečeno rekli su mi to moji ukućani, pa čemu se uzbuđuješ? Ako građani Hrvatske uzalud troše svoj novac na nepostojeće tehnologije, ako pristaju da kupuju šarena stakalca od onih koji govore neki strani jezik, ako pristaju na propadanje, na rasprodaje nacionalnog blaga, čemu ih dalje uznemiravati«.

2018.

https://zg-magazin.com.hr/pokrenimo-tuzbu-prema-eu-za-nadoknadu-stete/ 

Za Marišćinu se točno zna tko je kriv. Zna se tko je pripremao studiju opravdanosti, tko je u ime JASPERSA (tijelo koje u ime EU odobrava projekte) potvrdio projekt, tko je u ime Fonda kao investitora klimao glavom, tko je u Ekoplusu odspavao, tko je projektirao, tko je nadzirao izgradnju, tko je obavio pregled i tko je dao uporabnu dozvolu. Naravno, ne smije se abolirati niti jedan od ministara, direktora Fonda, projektanata i lokalnih političara koji su dali svoj obol u sagi dugoj skoro 20 godina.

2019.

https://zg-magazin.com.hr/neznanje-i-nestrucnost-dolaze-na-naplatu/ 

Upravni sud u Rijeci je poništio dio okolišne dozvole za Marišćinu. Posljedica je to neznanja, jer se pitaju samo dvorski savjetnici, poltronstva, jer bezrezervno podilazimo bjelosvjetskim ekspertima i EU birokratima, ali i bahatosti jer na mjesta ministra i direktora Fonda za zaštitu okoliša tradicionalno dolaze ljudi bez stručnog znanja. Nema dvojbe: i u Ministarstvu okoliša i Fondu postoje osobe koje imaju potrebno stručno znanje. No njihovo znanje ili se ne sluša, ili ga ne smiju iznijeti i suprotstaviti se političkim sveznalicama.