Zašto Zagreb ne napravi prezentaciju sustava koji je napravljen u Mostaru, Splitu i Poreču?

(Ilustracija /Foto: ww.zgh.hr)

Ne odustajem. Posebno ne zato što rješenje za sprječavanje smrada postoji i financijski nije puno skuplje, ako uopće i je, od prekrivanja kompostnih hrpa i drugih kozmetičarskih aktivnosti, koje – izgleda – ne pomažu

Dr.-Ing.- Viktor Simončič

Skloni smo vjerovati strancima – uostalom, nikad nas nisu prevarili. (Samuel Johnson)

Naučio sam, da nema nekog tehničkog prijedloga, koji djeluje još tako nevjerojatno, kojeg ne treba barem saslušati. Meni su dolazili razni. Za neke stvari sam mogao unaprijed zaključiti da »ne piju vodu«, ali je predlagatelj bio uporan. Kada sam bio u stanju odlučiti, i takvima sam dao šansu. Uz dobru bankarsku garanciju, spreman sam bio podržati svaki čarobni štapić i »abrakadabra«.

Nisam želio biti kočnica idejama. Jer, nikad se ne zna kada nešto može uspjeti. Naravno da znam razlikovati kada se radi o ideji, koju zbog zakona termodinamike, ne spašava niti »garancija Svjetske banke«.

Imam puno prijatelja i poznanika. Moj stav oko novih ideja je znan, pa me upozore kada se pojavi nešto novo. Zahvalan sam im na tome. I upozori me prijatelj na čudo od stroja za kompostiranje. Sve gotovo za par sati. Molio me da pogledam. Zašto ne, iako je njegova priča, kako se sve »kompostira« u par sati zvučala kao nešto što ne spašava niti garancija Svjetske banke.

Pogledati i saslušati ne košta ništa

Dođem i vidim, pogon radi. Shvatim da je super brzo kompostiranje moguće i da »ne treba garancija Svjetske banke«. Što čete dobiti kod takvog kao i svakog kompostiranja ovisi o ulazu. Ono što me fasciniralo je da već praktički odmah, nema neugodnih mirisa.

Nekako u to vrijeme, u Splitu se počelo s odvojenim prikupljanjem biorazgradivog otpada na izvoru. Nemaju prostora za kompostanu nalik na onu Tehnixovu u Koprivnici. Tražili su rješenje. Realizacija centra za gospodarenje Lećevica će još potrajati. Probali su neke komercijalne tehnologije brze razgradnje biootpada. Javio sam da možda postoji novo rješenje. Direktor, valjda sličan meni po prihvaćanju novina, odmah je izrazio želju da ode i vidi kako to djeluje. Vidjeti i saslušati ništa ne košta. Za demonstraciju su pripremili biootpad s tržnica, kuhinja, parkova. Pred nama su, rano popodne, sve strpali u komposter. Drugo jutro ni traga od salate, paradajza, splačina… a sve bez mirisa, kamo li smrada. Da ne pričam dalje.

U Splitu su objavili javni poziv tvrtkama koje imaju rješenje za njihov problem biootpada. Javile su se dvije. Pokazalo se da je brza razgradnja biootpada, bez smrada moguća, pomoću kompostera, na malom prostoru, za sve vrste njihovog biootpada (odvojeno prikupljeni na izvoru, od hrane iz restorana, zelenog otpada iz parkova,…)

Za novu tehnologiju čuli i drugi. Komposter je trenutno u probnom radu u Poreču i Mostaru. U Mostaru je provedeno i probno kompostiranje, neobrađenog mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Rezultati više nego obećavajući. Prilika za mnoge koji ne znaju kamo s muljem. Da ne reklamiram dalje. Nije mi namjera.

Ograničena pomoć od prekrivanja kompostnih hrpa

Krajem prošle godine, upravo kada sam se upoznao s novom tehnologijom, pojavio se problem širenja neugodnih mirisa sa zagrebačke kompostane. Javio sam odgovornima kako treba djelovati odmah da bi se spriječio neugodan miris.

Napisao sam kako je neugodan miris (smrad) iz/sa kompostane normalan/očekivan, jer kompostana (na otvorenom, s kompostnim hrpama) nije predviđena za prihvaćanje dijelom razgrađenog (u zatvorenim kantama, pod anaerobnim uvjetima) bio otpada. Širenje smrada se može eventualno (ako uopće) malo smanjiti nekim kozmetičkim tehnološkim izmjenama.

Napisao sam kako je predloženo prekrivanje kompostnih hrpa upitno i može samo ograničeno pomoći. Upitno je, kako će se provjetravati/prozračivati hrpe? Ako ih prekrivate, morali bi stvoriti uvjete provjetravanja s poda i odgovarajući odušak (s filterom), kako bi se stvorili aerobni uvjeti prije nastavka kompostiranja. Da ne idem u detalje.  

Tehnologija koja bi mogla pomoći

Obavijestio sam odgovorne kako sam upoznat s tehnologijom koja bi eventualno mogla pomoći da se spriječe neugodni mirisi, a kojom se u nekoliko sati u zatvorenom mobilnom postrojenju stvore aerobni uvjeti i otpad dovoljno pripremi da bi se bez probleme mogao nastaviti kompostirati na otvorenom. Predložio sam da se stručne osobe provjere, na sličan način kao Split, je li takav postupak moguć i u Zagrebu. Ne tvrdim da je, ali mi iskustvo, ono iskustvo koje mi šutjeti ne da, kazuje da je. Nažalost, bez odgovora odgovornih.

Upozoravao sam i dalje. Tražio veze da netko barem provjeri moje navode. Uglavnom sam dobivao automatske odgovore kako će mi se oni javiti. Na zamolbu da me poštede odgovora automatske sekretarice, dobio sam birokratski odgovor kako oni rade Plan gospodarenja i izbor tehnologija. Kada Plan bude gotov, raspisat će natječaj, pa se mogu javiti. Kada će to biti? Za dvije godine, a rješenje treba sada i odmah.

Čekam poziv…

Ne odustajem. Posebno ne zato što rješenje za sprječavanje smrada postoji i financijski nije puno skuplje, ako uopće i je, od prekrivanja kompostnih hrpa i drugih kozmetičarskih aktivnosti, koje – izgleda – ne pomažu. Potaknut nastupom zagrebačkog gradonačelnika na HTV-u napisao sam još jedan e-mail njemu i njegovim suradnicima:

Poštovani gradonačelniče Tomašević, gledao sam jučer Vaš nastup u Nu2.

Voditelj Vam je postavio pitanje: “Zašto Zagreb ne napravi prezentaciju sustava koji je napravljen u Mostaru, Splitu i Poreču za brzu razgradnju biootpada. Voditelj Vić već je bio na tim prezentacijama, i u čemu je problem da barem pokušate nešto da ljudima to ne smeta”. 

Vi ste prečuli pitanje, i počeli govoriti o dvije opcije, koje će, za realizaciju, trebati barem dvije godine… Gospodine gradonačelniče, rješenje probleme za smrad postoji. Na to sam upozorio gospođu Benčić na sastanku u Saboru prošle godine, a Vas u mailovima nakon sastanka… Ponavljam, postoji rješenje za odmah. Za neku budućnost u obzir sigurno dolazi kompostana à la Tehnix (Koprivnica)… Stojim na raspolaganju – besplatno!

Razumijem gradonačelnika. Stručnjak je za okoliš, pa ne vjeruje da je moguće u par sati postići ono što uobičajeno traje tjednima. Molim ga da, unatoč sumnji, nakratko povjeruje da je tako nešto moguće. Primjer Mostara, Splita i Poreča pokazuje da je moguće. Do konačnog rješenja obrade biootpada može bitno smanjiti muke onih koji žive u blizini. Čekam poziv. Čekaju i građani oko kompostane da vjetar puhne na drugu stranu. Valjda ne čekam(o) Godota.