Zašto struka šuti o energani na Rebru?

Kada u Zagrebu ograničavaju zajedničko, svrsishodno i korisno već na razini ulica, dođe mi da u Sisku pokrenem pokret o zabrani dovoza medicinskog otpada i mulja iz uređaja za pročišćavanje voda samo iz Zagreba, ne iz Hrvatske, već samo iz Zagreba

Dr-Ing. Viktor Simončič

»Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.« (Meša Selimović)

Polako više ne razumijem s kim živim. Neznanje raste do neba. Nas su učili da nije dovoljno raditi na radnom mjestu, već da u skladu sa sposobnostima i mogućnostima budemo aktivni u zajednice. Posebna je odgovornost bila na onima školovanijima, koji su morali biti i bili su predvodnici naprednih ideja.

U okolišu su, ne samo kod nas, prednjačili Ruđerovci i IMI-jevci (IMI – Institut za medicinska istraživanja). Pojedinci kao Mirka Fugaš, Alica Buamna, Marko Branica, Velimir Pravdić,…. bili su poznati javnosti skoro kao medijske zvijezde. Njih se slušalo. Nezaboravni su nastupi Alice Bauman kod Černobila. Znala je umiriti i upozoriti.

U ono vrijeme, kada je negdje „gorilo“ prvo se išlo na Ruđer i IMI. Danas više nije tako. Prostor su zauzeli trećekategornici. Ne sjećam se kada sam zadnji puta u medijima čuo za nešto o Ruđeru. Na to me podsjetila nedavna izjava uvaženog profesora prava Ivana Pađena, kako Ruđer ne služi ničemu osim povećanju društvenog dohotka SAD-a. Njihov trag na doprinos u Hrvatskoj je izgleda samo na razini smanjenja troškova apanaže.

I dalje se tolerira smrad s kompostane

Sramotno je da se nisu oglasili oko osječkog požara. Posebno oko vrlo upitnih izjava vrha akademske zajednice. Sramotno je da se nisu oglasili oko energane na medicinski otpad na Rebru. Sramota je da ih ne smeta smrad koji smeta 100 000 njihovih sugrađana. Možda je i pokoji Ruđerovac ili IMI-jevac među njima? Sramotno je da prostor prepuštaju trećekategornicima.

A kako to izgleda, najbolje govori izjava iz Grada Zagreba, gdje se vrh ne usudi biti protiv energane, protiv koje su iz gotovo „vjerskog“ uvjerenja. Komentirajući Studiju utjecaja na okoliš (SUO) za energanu na Rebru, o kojoj sam osobno rekao sve najgore na pitanje je li energana usklađena s prostorno-planskom dokumentacijom, iz Grada Zagreba poručili su da se u okviru navedenog postrojenja smije obrađivati samo otpad s lokacije Rebro, Kišpatićeva 12, dok je u Studiji obuhvaćen otpad sa svih lokacija u okviru KBC Zagreb (Kišpatićeva 12, Jordanovac 104, Petrova 13, Šalata 7, Gundulićeva 5, Božidarevićeva 11).

Bili protiv, zaustavili proces i to je to. No, možda su mislili da na lokacijama Jordanovac 104, Petrova 13, Šalata 7, Gundulićeva 5, Božidarevićeva 11 grade svoje energane? Koje licemjerje!

Gdje je struka da ponudi rješenja?

Jučer je u HRT-ovoj emisiji Eko zona ponovno bilo govora o problemima otežanih uvjeta življenja dijela građana Zagreba, zbog učestalih neugodnih mirisa s kompostane. Gotovo su nevjerojatna obrazloženja gradskih i državnih struktura (RHNZ) kako ili nema smrada ili da je sve OK.

A kompostana, koja nije projektirana niti prilagođena prihvaćanju na izvoru izdvojenog bio otpada, mora, po prirodnim i nebeskim zakonima, smrdjeti. Neki puta, smrdjeti čak, kako bi narod rekao, „do neba“. U vrijeme kada je Ruđer bio samo naš, bilo bi nezamislivo da se ne javi struka i ponudi rješenja.

Ograničavanja i zabrana svega korisnog

Kada u Gradu Zagrebu ograničavaju zajedničko, svrsishodno i korisno već na razini ulica, dođe mi da u Sisku pokrenem pokret o zabrani dovoza medicinskog otpada i mulja iz uređaja za pročišćavanje voda samo iz Zagreba, ne iz Hrvatske, već samo iz Zagreba.

Jest da je tehnički glupo i da se čudim od kuda mi takva glupost, ipak nije isključeno da odem malo među fundamentaliste. Možda nakon tog mog apsurdnog ponašanja zeleni fundamentalistički čistunci progledaju. Kako od Rebra neće (skoro) biti nešto, možda da spriječe barem nepotrebni smrad s kompostane. Eh, da su nam ondašnji Ruđer i IMI….. Čini mi se da nam nikada nisu bili potrebniji.