Zašto se u Hrvatskoj žele ukinuti plastične vrećice?

Zašto se u Hrvatskoj žele ukinuti plastične vrećice?

Da postoji autoritet samostalne agencije za okoliš, analize bi pokazale koliko štete bi odluka o zabrani plastičnih vrećica odluka moga nanijeti u zdravstvu, gospodarstvu, ali i građanima. Kako takav primjer ne postoji nigdje u EU-u, izgleda da je riječ o kopiranju ideja iz Beograda

dr. sc. Viktor Simončič

Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. (Toma Akvinski)

Viktor Simončič

Mladima je lako. Oni većinom ne znaju za bolje. Misle da tako mora biti. Oni koji su igrom slučaja, najviše zahvaljujući inicijativi roditelja, stekli bolje obrazovanje ili su imali priliku negdje drugdje vidjeli da je moguće bolje, ti koji su progledali, brzo shvate da ovdje još dugo neće biti bolje. Kod nas institucije sistema i način upravljanja nije dobar.

Vraćam se na ono što na stanje u Hrvatskoj rekla u Dubrovniku u ljeto 2017. Christine Lagarde: „….. zašto je važno tražiti jačanje institucija i upravljanja, posebno u ovoj regiji, jest u tome što snažne institucije i dobre prakse mogu pomoći u zaustavljanju odljeva mozgova i nestašici stručnih kadrova. Postoje dokazi da su visoko kvalificirani ljudi, koji mogu izabrati emigraciju, osjetljiviji na to kako se upravlja.“

Zbog načina upravljanja nama odlaze najbolji. Bez najboljih društvo ne može postati bolje. U dogledno vrijeme neće biti bolje jer bez najboljih ne može biti bolje. Opet poučak pun crnila. Ne. Poučak je pisan bojom stvarnosti.

Na ovim prostorima po defaultu, onaj koji je izabran ili je milošću vođe postavljen na neko mjesto stječe pravo suditi o svemu. U Njemačkoj je svoj doprinos za izlazak iz krize izazvane koronavirusom pripremila akademija znanosti – Leopoldina. U Sloveniji je na ekonomskim mjerama radila ekipa slovenskih međunarodno priznatih ekonomista. Dizao sam u nebesa naš krizni stožer: https://zg-magazin.com.hr/krizni-stozer-je-zakon/. Više to ne radim. Daju si za pravo da odlučuju o stvarima za koje nisam siguran da ih mogu cjelovito sagledati.

I kod pojave koronavirusa, uzeo sam slobodu da razmišljam drugačije: https://zg-magazin.com.hr/korona-kako-odabrati-pravi-smjer/. Veseli me kada ustanovim da sam u krivu. Iako nije bitno da li moje mišljenje ima neku vrijednost za bilo koga osim za mene, pitam se, možda će se pitati još poneko, kako će izgledati konačna bilanca? Kako izgleda lista umrlih od i sa koronavirusom u odnosu na umrle bez koronavirusa? Kakve će posljedice donijeti mjere borbe protiv koronavirusa i kako će izgledati razlozi smrtnosti i lista umrlih za godinu, dvije….? Tada ćemo dobiti pravi dogovor koliko smo bili uspješni.

Jesmo li odabrali najbolje mjere?

A da se ja ipak držim okoliša? Pa držim se, jer okoliš znači održivi razvoj, koji pak uključuje sve i sva. To znači sve, pa i brigu da li smo odabrali najbolje mjere i neće li biti pita skuplja od tepsije?

Prema gospođi Lagarde postoje dokazi da su visoko kvalificirani ljudi, koji mogu izabrati emigraciju, osjetljiviji na to kako se upravlja. Evo jednog primjera loše prakse o kojem sam već pisao: https://zg-magazin.com.hr/jedini-u-eu-ukidamo-agenciju-za-okolis-a-svi-sute/. Na prijedlog ministra Tomislava Ćorića ukinuta je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP). Ministar je pojasnio kako će spajanje HAOP-a sa Ministarstvom povećati efikasnost rada obaju tijela. Bivši ministar Slaven Dobrović (Most) problematizirao je njeno pripajanje Ministarstvu, kao plitko objašnjenje da se time povećava efikasnost. Bivši ministar okoliša Mihael Zmajlović (SDP) ukidanje ne smatra nužno lošim, ali zaključuje da se time neće dobiti ništa, jer će broj zaposlenih ostati isti.

Dva bivša i sadašnji ministar pokazali su da niti jedan ne razumiju djelovanje uprave na području okoliša. Jesu li se zapitali zašto sve države Europe imaju nacionalnu agenciju i zašto kao krunska organizacija postoji i Europska agencija za okoliš u Kopenhagenu? Zbog čega Environmental Protection Agency u SAD-u, Umweltbundesamt u Njemačkoj, Agencija za okolje u Sloveniji, …?

Djelovanje u zaštiti okoliša (princip vrijedi i za druge resore) ima tri odvojene, međusobno neovisne grane. Ministarstvo usklađuje politiku okoliša kao dio ukupnog razvoja društva, uključujući i usklađivanje politika unutar vladinih resora, EU-a, ali i UN-a. Predlaže politike, strategije i zakone, bavi se praćenjem ispunjavanja zakonskih obaveza, odobrenjima i žalbama. Provodi upravni postupak i prati izvršavanje obaveza na nižim razinama uprave, a dijelom i samouprave. S obzirom na vrstu posla, najveći broj kadrova ministarstva bi trebali biti pravnici.

Agencija je stručni dio trodiobe poslova. Agencija priprema stručne podloge za donošenje i provođenje politike ministarstva i Vlade. Prati stanje okoliša, sudjeluje u izradi stručnih podloga za strategije i planove, posebno za integriranje okoliša u sektorske politike, ekonomski valorizira učinke pojedinih mjera, pripreme i analize za potrebe pripreme EU okolišnih i inih politika, kako bi se zaštitili nacionalni interesi.

Inspekcija ne smije biti izravno pod ministrom

Inspekcija bi trebala biti samostalni dio ministarstva. U obavljanju poslova ne bi smjela biti izravno (stručno) pod ministrom. U inspekciji bi morali raditi iskusni visokoobrazovani kadrovi, koji pojedine dijelove (otpad, otpadne vode, pojedine industrije, priroda,…) poznaju barem toliko koliko oni koji na tome rade u praksi. U mnogim državama inspektori, kao vrhunski stručnjaci za pojedinu oblast, sudjeluju u pisanju zakonskih propisa pa čak i u pisanju dozvola. Inspekcija bi morala biti partner, a ne samo egzekutor.

Osobno sam formirao inspekciju okoliša na početku samostalnosti. Kako smo tek uspostavljali i državu i sektor okoliša, novoizabrani inspektor je imao zabranu kažnjavanja. Djelovao je savjetodavno i pomagao da se polako počnu ispunjavati norme. Otišao sam iz ministarstva 1995. godine. Mislim da do tada nije bila izrečena niti jedna kazana. Opomena i savjeta jako puno. Nažalost, mi smo inspekciju zaštite okoliša stavili u Državni inspektorat i pretvorili je, umjesto pozitivnog kontrolnog mehanizma, u dio policije, pod kontrolom politike.

U svim EU državama, ministar je politička funkcija, a prve osobe inspekcije i agencije su stručne i neovisne od politike.

Da je kod nas tako ne bi se mogao dogoditi slučaj, kao onaj vezan za odlagalište Totovec u Čakovcu, kada je inspektor okoliša, svojim neznanjem (ili možda ipak samo njemu znanim znanjem?) omogućio da se neki domognu par sto tisuća kuna: https://zg-magazin.com.hr/zasto-nam-je-umjesto-win-win-drazi-lose-lose/.

Da je kod nas tako, onda bi se netko zapitao kakve nam to regionalne centre za gospodarenje otpadom uvaljuju iz EU-a. Kako je moguće da Centar za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje za 120.000 stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije košta nekih 500 milijuna, a Centar za gospodarenje otpadom Piškornica, za 4 županije i 500.000 stanovnika nekih 450 milijuna kuna. Znam da je odnos broja stanovnika i cijene koštanja vrlo grubi instrument, ali ipak dovoljan da se netko barem zapita kako je to moguće. Mislim da studija za Piškornicu pada blizu dvadesetogodišnjice od osnivanja Piškornice. Vezan sam i za tu obljetnicu. I tada sam imao drugo mišljenje. Da li sam bio u pravu? Koga zanima više neke pogleda u Društvo umanjene vrijednosti (str. 174. ff).

Da je kod nas tako, ne bi ministru Ćoriću pala ideja, da ničim izazvan, bez analiza, kreće sa zabranom plastičnih vrećica. Da postoji autoritet samostalne agencije za okoliš, onda bi analize pokazale koliko štete bi takva odluka moga nanijeti u zdravstvu, u gospodarstvu i na kraju građanima.

Da je kod nas normalna organizacija uprave, već bi se odavno čuo glas protiv zabrane ministra zdravstva gospodina Beroša, pa ministra gospodarstva gospodin Horvata,… Čuo bi se glas sindikata, ako takav postoji za radnike u privatnom sektoru? Ma da je kod nas tako, ideja zabrane vrećica iz plastike nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Kako takav primjer ne postoji nigdje u EU-u, mora da ministar Ćorić crpi svoje ideje od kolega iz Beograda. Tamo su ukinuli vrećice iz plastike. A da iza ideje ukidanja ne stoji isti poriv kao kod Imunološkog? Neki uvozni lobi? Više o tome u slijedećem poučku…

Komentari su zatvoreni