Zašto se odustalo od kineske koncesije za Luku Rijeka?

Zašto se odustalo od kineske koncesije za Luku Rijeka?

(Kontejnerski termilnal u Rijeci / Foto: Luka Rijeka d. d.)

Možda je najvažnije da se jednoj »maloj« državi, doduše prvorazredne geostrateške pozicije oduzme ta njezina prednost i onemogući određeni napredak gospodarstva

Branko Holzer

U prosincu 2020. konačno je završio Brexit, pa su svi u Europskoj uniji navodno odahnuli. Hrvatska je odustala od obrađene najpovoljnije (kineske) ponude za koncesiju riječke luke na 50 godina, posla vrijednog preko 20 milijardi kuna. Jer su se tome navodno protivili SAD i EU. Nadalje, saznaje se iz medija, da je EU 30. 12. 2020. sklopila trgovinski ugovor s Kinom. Tako će Kina postati većim trgovinskim partnerom od SAD-a, ali za 5 godina od danas.

Tri bombastične informacije

Ove tri bombastične informacije bukvalno veoma važnih sadržaja treba isto tako veoma ozbiljno analizirati i donijeti »neke« zaključke, za naše interese i budućnost.

Ad 1.

Izlazak Velike Britanije iz EU-a, opće je i važno pitanje, ako i zaboravimo kakav je utjecaj na to imao Donald Trump i SAD općenito. To je samo po sebi nezaobilazna tema i sadržaj naše budućnosti u EU-u. Od Drugog svjetskog rata SAD su Velikoj Britaniji »spašavale« izgubljeni imidž »velike sile« i više puta. Važno je i pitanje kakav su interes imali u SAD-u naspram tog Brexita i odnosa s EU-om, dok se V. Britanija i dalje pokušava igrati velikog igrača tijekom procesa Brexita. Za nas u RH pak vrijedi pravilo »male državice«, jer mi to kao da ne smijemo znati niti diskutirati! Sjedimo u rezervnoj klupi i čekamo što će »trener« odlučiti.

Ad 2.

Kako se čini, vijest o sporazumu EU-a i Kine o međusobnoj trgovini nije izazvao kod nas također neki zasluženi i razložni interes. Zašto bi to bilo važno za nas? Mi ili to »još« ne znamo ili ne razumijemo. Sama činjenica da će trgovina između EU-a i Kine za 5 godina prestići obim koji ima danas s SAD-o, trebala bi nešto značiti i nama.

Ad 3.

Hrvatski mediji su objavili početkom 2021.g. vijesti u vezi odustajanja RH, kao Lučke uprave Rijeka, od najpovoljnije i već odabrane ponude za (kako kažu) u povijesti najveće ulaganje u gospodarstvo RH u iznosu koji premašuje 20 milijardi kuna. Valjda još znamo da je transport za Hrvatsku vitalni i strateški pravac razvoja glede geostrateške pozicije i drugih prednosti. To su i naše odrednice planova razvoja, iako se to iz zadnjeg tzv. strateškog plana razvoja baš i ne razaznaje.

U našem zadnjem planu – strateškom razvojnom dokumentu od prije nekoliko mjeseci – je teško pronaći neku suvislu rečenicu o tim pitanjima ili nešto što se danas naziva »izazovima« u razvoju RH. Naše dalekosežne ideje i prioriteti su prirodno stanje stvari i trebaju biti poveznica tzv. kombiniranih i integriranih transporta, koje smo zaboravili. Kina, kako se zna, razvija do sad najveći integrirani transport na nivou cijelog svijeta. To su Kinezi započeli prije svih, pa su »drugi« vjerojatno i začuđeni i ljubomorni!? Na koncu valja navesti da je najveća pomorska luka svijeta u Kini. A također tamo postoji još nekoliko luka među najvećima u svijetu.

Zadnje riječi su najvažnija pitanja našeg razvoja. Svakako bi trebalo razmisliti kolike netko od nas u RH može i ima li uopće »kapacitete« za osmisliti naše interese i nesporne potrebe materijalnog razvoja.

Rijeka kao bitna točka prekomorskog transporta

Osim raznih duhovnih i inih obnova, treba pokušati i s nečim drugim, stvarnim što donosi bolji život. Poznato je kako hrvatska Vlada povremeno reklamira naše poteze određenih aktivnosti na izgradnji tzv. infrastrukture riječkoj luci, kako bi se stvorili potrebni uvjeti za stvarni razvoj Luke Rijeka. Time bi se ostvarili neki planovi i mogućnosti onih integriranih transporta i slično, a time i neki pomaci u gospodarskom razvoju Hrvatske. Tako bi Rijeka mogla postati određena točka velikih interesa prekomorskih transportnih sustava u više kombinacija, ali istovremeno za EU i sve druge.

Naravno, treba razmisliti kako bi to moglo i izgledati da nego netko drugi »dobije« koncesiju na 50 godina, kao što su to mogli Kinezi, pa već za pet godina stvorili te djelatne mogućnosti za Luku Rijeka. Vezano za sve to imamo jednu lošiju vijest – da će nizinska pruga iz unutrašnjosti za Rijeku biti gotova tek za 10 godina. Ova neusklađenost rokova u godinama, ne u mjesecima, je nezgodna.

Tu su i neke druge izgradnje u RH baš zbog Luke Rijeka. Tuneli, vijadukti, neke ceste i infrastrukture itd. Poznata je naša neuračunljivost s rokovima gotovosti, koji ovise o izborima i sl. Možda je i to bio problem kod prihvaćanja ili odbijanja kineske ponude? Tko to zna, jer razlozi odbijanja kineske ponude nisu poznati javnosti, niti su imena ljudi i institucija poznate, osim nekih. Onih iz nadležnog ministarstva.

Zašto su EU i SAD bili protiv zaključivanja vrijednog ugovora za Hrvatsku?

Za provjeriti je kakvi su EU interesi bili kod sklapanja njihovog ugovora s Kinom, kada su nama branili prihvatiti veoma povoljnu ponudu za koncesiju. Nije valjda moguće da su uvjeti kineske ponude izgradnje i razvoja riječke luke i hrvatskog integriranog transporta u suprotnosti s interesima i tim ugovorom.

Također treba razmisliti jesmo li mi, RH i nadležno ministarstvo te Lučka uprava Rijeka imali kapacitete za sve potrebno u vezi raspisivanja i provedbe natječaja i odlučiti o svim ugovornim točkama i modusima s Kinezima kako bi bili sposobni ostvariti najbolji interesi za Hrvatsku. Nadalje, također je zanimljivo razmisliti možemo li sada, nakon potpisivanja trgovinskog sporazuma EU-a i Kine, postići neke bolje uvjete s nekim drugim, nego smo ih dobili kineskom ponudom i s još jednom (ne kineskom) ponudom. Zna se da je druga ponuda uz Kinesku bila relativno dosta lošija za RH. Druga je bila nazivno iz Nizozemske, s navodno učešćem »nekih« hrvatskih firmi.

Ipak, možda je najvažnije to, da se jednoj »maloj« državi, »doduše« veoma dobre geostrateške pozicije, možda prvorazredne, oduzme ta prednost, a najvažnija je i – onemogući određeni napredak gospodarstva. Oduzme i ono najvažnije, samostalnost u dogovaranju budućnosti poslovanja terminala i razvoju gospodarstva RH. Svakako je zanimljivo pitanje, a odgovor i ne znamo zašto su EU i SAD bili protiv zaključivanja nikad vrijednijeg ugovora za Hrvatsku. Naši akteri ugovaranja na svim stranama šute i ostavljaju našu javnost, pa makar i ovakvu kakva jest – neinformiranu, a zapravo omalovaženu i obespravljenu.

Hrvati – poznati brodograditelji, transporteri, pomorci i trgovci

Dobro je znati da Kinezi, osim što grade danas najveće brodove i specijalna plovila, najveće sustave integriranog i drugih načina transporta u svijetu, također kupuju najveće luke u Europi. Kupuju druge svjetske luke i vlasništva nad poslovima tih luka. Takvi podaci su vidljivi već na više mjesta na internetu i za to ne treba velika mudrost za razumijevanje.

Hrvatski stručnjaci su bili poznati i vodeći projektanti, graditelji, transporteri, pomorci i trgovci u svijetu. Još se Dubrovačka republika time mogla dičiti. Od početka hrvatske pretvorbene akcije, HPA iz 1991.g. na ovamo smanjivali smo sve navedene mogućnosti koje su bile naši stvarni potencijali, stvarne opcije jednog od strateških gospodarskih grana i razvoja.

Počevši s uništenjem Ine i preko 3500 manjih hrvatskih firmi od 1991.g., koje su desetljećima gradili svi građani, ostalo je veliko ništa. Gospođa Šima Krasić, glavna revizorica u RH, detaljnije je to opisala još prije oko 20 g. u svojem izvješću o takvoj našoj pretvorbi i privatizaciji.

Komentiraj

*