Zašto nam je umjesto “win-win” draži “lose-lose”?

Zašto nam je umjesto “win-win” draži “lose-lose”?

(Centar za gospodarenje otpadom Kaštijun / Izvor fotografije: www.fzoeu.hr)

Neslušanje i neuvažavanje struke danas se plaća »miomirisima« na Marišćini i Kaštijunu. Za utjehu, smrad koje trpi okolno stanovništvo je – po propisima

dr. sc. Viktor Simončič

Kako objasniti nekom nešto ako je njegov maksimum vaš minimum? (s Facebook-a)

Viktor Simončič

Kod nas pišu zakone oni kojima je po političkoj raspodjeli pripalo neko rukovodeće mjesto. Ako je sreće, pišu ih tek rijetki preostali stručnjaci. Gotovo nikada oni koji razumiju da u šumi (država) nije važno drvo (sektor) već njihova prepletenost.

Zakoni često nastaju prema interesu uskih skupina… tzv. lex Agrokor, lex LNG,… o čijoj šteti i koristi ćemo još svjedočiti. Postoje i drugi propisi u kojima su inkorporirani nečiji interesi. Za potrebe koncepta centara za postupanje s komunalnim otpadom Kaštijun i Marišćina, na upozorenje EU-a, da planirano bioreaktorsko odlagalište, što nije u skladu s osnovnom politikom gospodarenja otpadom, u propise smo uveli njegovu definiciju. Nema je u EU propisima. Nisam je našao ni kod susjeda.

Prema Pravilniku o odlagalištima, »bioreaktorsko odlagalište je odlagalište otpada u sklopu centra za gospodarenje otpadom u okviru postupka mehaničko-biološke obrade otpada, a koje se smatra građevinom u kojoj je pospješen proces biorazgradnje odloženog otpada«. To odlagalište je u suštini isto kao klasično odlagalište, jedino što se na njemu gotovo u cijelosti odlaže samo biorazgradivi otpad. Otpad se osuši, čuva par godina, a onda se hermetički zatvori, polije vodom, razvije se deponijski plin i iz njega se proizvodi električna energija. Isplativost ovog postupka ilustriram primjerom cijevi koja se dovede na vrh Učke, kantama se gore nosi morska voda, spušta kroz cijev i eto hidroelektrane.

Neuvažavanje struke

U praksi je gotovo nemoguće spriječiti da osušeni biološki otpad ne dođe u dodir s vodom i da ne dođe do širenja neugodnih mirisa. Mi koji smo to znali, upozoravali smo na vrijeme. Neslušanje i neuvažavanje struke danas se plaća miomirisima na Marišćini i Kaštijunu. Za utjehu, smrad koje trpe stanovnici oko Marišćine i Kaštijuna je po propisima.

Jedna od bitnih promjena u EU zakonodavstvu se dogodila kada je uvedena mogućnost da se pojedinim vrstama otpada ukine status otpada. Za pojašnjenje, pepeo iz termoelektrana je otpad ako se odlaže, ali onaj dio koji se može iskoristiti kod proizvodnje cementa gubi status otpada. Donoseći taj propis EU nije propisala koje vrste otpada će se gdje moći iskoristiti. Propisana je samo procedura prijavljivanja, kontrola utjecaja na okoliš i dr…

Naravno ne i kod nas. Kod nas smo propisali koje vrste i na koji način se pojedine vrste otpada mogu na primjer koristiti za kompost, u građevinarstvu, proizvodnju goriva i sl. Po logici stvari, ako se propisuje koji se otpad i kako može iskoristiti za neki proizvod, onda to spada u klasičnu proizvodnju nečega i ne vidim u kakvoj je to vezi s ukidanjem statusa otpada. Što će se dogoditi ako se jednom ustvrdi da u katalogu otpada treba uvrstiti neku novu vrstu otpada koji bi na primjer mogao postati kompost? To je po sadašnjem propisu, nemoguće. Čini mi se da je u postupku ukidanja statusa biootpada »prepisan« propis koji govori kada nešto postaje kompostom.

U propisu o ukidanju statusa otpad biootpad koji se izdvoji iz mješovitog otpada na sekundarnom mjestu do te mjere sotonizira da se s njim ne smije napraviti praktički ništa. Može se nakon obrade samo odložiti. A takav materijal itekako ima upotrebnu vrijednost. U Pravilniku o odlagalištima piše da pod odlagalište otpada spadaju i iskorištene površinske kopovi (eksploatacijska polja) ili njihovi iskorišteni dijelove nastali rudarskom eksploatacijom i/ili istraživanjima koji su pogodni za odlaganje otpada. Nema li tamo mjesta za ovaj dio biootpada?

Neusklađenost pravilnika

Vjerujem da Pravilnik o odlagalištima i onaj o ukidanju statusa otpada nisu usklađeni jer ih vode valjda u dvije odvojene kancelarije. Zbog neusklađenosti se onda na primjer na kompostani na Jakuševcu zabranjuje prihvat biološkog otpada koji nije izdvojen na izvoru. Taj otpada završava na odlagalištu gdje fermentira i doprinosi miomirisima. I umjesto da se on pripremi za njegovo prekrivanje, jer se odlaže kao otpad, mora se dovesti »čisti materijal«. Umjesto dvostruke koristi – »win-win«, propisan je dvostruki gubitak – »lose-lose««. Najradije bih za »lose-lose« zadržao pravo autorstva.

Apel na susjede. Svjedok sam da često nekritički prepisujete od nas, unatoč različitosti jezika. Znam za slučaj kada je preuzet propis o označavanju pića, pa je nastala panika kada je utvrđeno da je parlament usvojio propis po kojem se pića smiju označavati samo na latinici, iako se za neka pića tradicionalno koristila ćirilica.

Hej, Vi moji dragi prijatelji iz susjedstva, kod prepisivanja propisa o ukidanju statusa otpada, razmislite. Nemojte nasjesti na hrvatski štos, pa da ispadne da biootpad izdvojen iz mješovitog otpada, biološki obrađen, morate oblagati na uređena odlagališta umjesto za ozelenjivanje bezbrojnih hektara odlagališta šljaka i pepela.

Štete od nerazumijevanja propisanog

Štete mogu nastati i kod (ne)razumijevanja propisanog. Pročitao sam da će se ovaj tjedan na Gradskom vijeću u Čakovcu raspravljati i o poslovanju Čakoma, tvrtke koja upravlja odlagalištem Totovec. Evo »lose-lose« primjera s Totovca.

(Izvor: www.cakom.hr)

Privremeno skladište odvojene plastike na Totovcu zapalilo se 25. svibnja 2019. godine. Slike zastrašujuće, ali posljedice skoro pa nikakve: https://zg-magazin.com.hr/pozari-otpada-sve-ucestaliji/.Dan poslije požara, nazvali su me iz Kriznog štaba. Umirio sam ih i napisao kako, »zbog prirode stvari, nije moglo doći do ugrožavanja zdravlja ljudi i okoliša za vrijeme požara. Što se tiče sanacije terena, kako je lokacija požara bila na samom odlagalištu, dovoljno je prekriti požarište prekrivkom/zemljom, jer odlagalište ima sve predviđene mjere zaštite«.

Nažalost, napravljene su, sa stajališta struke i propisa nepotrebne analize. Na dodatnu žalost, institut koji je obavio analize ih je pogrešno protumačio. Ili zbog kolektivnog sljepila ili neznanja ili nečeg trećeg krivo su protumačili što znači ukupni organski ugljik (TOC) i otopljeni ugljik u organskoj tvari (DOC). Inače za razumijevanje TOC i DOC, mislim da ne treba posebno znanje. Uvjerite se.

TOC (Total Organic Carbon) je mjera za UKUPNI UGLJIK U ORGANSKOJ TVARI! Kada je zakonodavac propisao određivanje TOC-a u krutom otpadu, ograničenje MDK-a od 5 % se odnosilo na ugljik u bio masi, koji razgradnjom na deponiji doprinosi stvaranju metana u deponijskom plinu. U analizama Bioinstituta su dobiveni rezultati su premašivali i 40 %. Znači da je analiziran TC (Total Carbon) koga u plastici ima toliko puno, jer je glavni element u plastici ugljik.

DOC (Disloved Organic Carbon) je mjera za dio OTOPLJENI UGLJIK U ORGANSKOJ TVARI koji može doći u eluat tj. u procijedne vode. Izmjerene su visoke koncentracije, što je nemoguće, jer u odloženoj plastici i gareži kao produktu sagorijevanja nema topive organske tvari, a time niti DOC! Kod određivanja DOC-a možda se uzela prekrivka (zemlja) pomiješana s pjenom za gašenje. No prekrivka i pjena za gašenje nisu predmet gorenja, već samo posljedica sanacije. Pri tome da je pjene i izazvala problem povišenog DOC-a, pjena kao mogući izvor topivog ugljika se u praksi ne smatra problematičnom tvari. Da tome nije tako, onda bi se poslije svakog korištenja pjene opožareni prostor morao sanirati.

Temeljem pogrešnog tumačenja rezultata ostatak na požarištu proglašen je opasnim otpadom i naređeno je uklanjanje opožarenog ostatka. Prvi puta da se tako nešto zahtjeva s uređenog odlagališta kod nas i u svijetu. Prva procjena troškova bila je do neba. Pokušao sam upozoriti nadležne. Nisu reagirali, da li zbog kolektivnog sljepila? Navodno je dio otpada ipak odvezen. Jedva čekam da saznam gdje je završio otpad i koliki su za građane stvarni troškovi »loe-lose«, a za koga i koliki »win-win«. Jedino ako na Vijeću neće biti rasprave o tome i ako ispadne da samo mene smeta bacanje novca u vjetar.

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t