Zašto Hrvatska ima malo patenata?

Zašto Hrvatska ima malo patenata?

Broj prijavljenih i odobrenih patenata u Hrvatskoj, te postotak prihvaćenih patenata (dijagrami nacrtani prema podacima DZS [7])

Uslužne djelatnosti, trgovine i turizam ne generiraju izume i patente. To vrijedi i za područje informatike jer se računalni programi, izvođenje umnih aktivnosti, igara i sl. ne mogu patentirati

prof. dr. Gojko Nikolić

Gojko Nikolić

Nastup i uspjeh na tržištu moguć je prije svega s potpuno novim proizvodima, novih mogućnosti ili novog dizajna. Sve industrijske revolucije nastale su kao posljedica značajnih izuma. Značajno su utjecale na gospodarstvo u svijetu. Izumi novih proizvoda i procesa proizvodnje štite se patentima. Broj patenata utječe na visinu BDP-a neke države.

Dijagramima s ucrtanim podacima BDP-a po glavi stanovnika i broja patenata na milijun stanovnika u zemljama Europe može se pokazati da postoji korelacija između njih. [1, 2] Iako su patenti prije svega iz područja industrije, a BDP se ne ostvaruje samo industrijskim proizvodima već drugim prihodovnim djelatnostima, ipak je ta korelacija izrazita.

Hrvatska se u EU-u nalazi na predzadnjem mjestu po broju registriranih patenata ispred Rumunjske. O tome je objavljeno više članaka u javnim glasilima, ali nužno je uvijek na to ukazivati. Prema podacima EPO-a (European Patent Office) za 2018. godinu Hrvatska ima 3,4 patenta na milijun stanovnika, a jedino je Rumunjska iza nas s 2,4 patenta na milijun stanovnika. Istovremeno Slovenije ima 38 patenata na milijun stanovnika. [3] EU prosjek za tu godinu iznosio je 139 patenata na milijun stanovnika, što najbolje ukazuje na naše ogromno zaostajanje.

Mali broj patenata neke države je simptom bolesti gospodarstva, ekonomske politike države, obrazovnog sustava pa i odnosa društva prema izumima i izumiteljima. [4]

Kriminalna privatizacija i namjerno uništavanje industrije

Hrvatska je uz Sloveniju u bivšoj državi bila industrijski najrazvijenija republika. Nakon rata, zbog želje da se promijeni vlasnička struktura, prodavale su se proizvodne tvrtke po izrazito niskim cijenama. Dolazi do kriminalne privatizacije te masovnog i namjernog uništavanja industrije. Razlog »kupovanja« tih tvornica nije bio nastavak proizvodnje već najčešće stjecanje interesantnih nekretnina i građevinskog zemljišta. Vrlo brzo nestaju značajne tvornice koje su imale bogatu tradiciju proizvodnje i široko međunarodno tržište, pa čak i vlastite tvornice u drugim zemljama, poput Prvomajske.

Dio sklopa tvornice Prvomajska, Zagreb, 1954., MGZ

Interijer tvornice Prvomajska, Zagreb, 1954., MGZ

To nije samo bio koncept promjene vlasničke strukture, već i stav tadašnjih kreatora ekonomske politike. Smatrali su da budućnost hrvatskog gospodarstva nije industrijska proizvodnja već uslužne tzv. tercijarne djelatnosti. Taj koncept je bio prisutan u Americi koja je, ne uništavajući svoju industriju, razvijala uslužnu (tercijarnu) djelatnost. Ona je omogućila veliko zapošljavanje ljudi srednje i više kvalifikacije uz relativno malo investicija i uz dobar prihod. U toj djelatnosti sada dolazi do najvećeg smanjenja broja radnih mjesta uvođenjem automatizacije poslovanja (istraživanje C. B. Freya i M. A. Osborna s Oksfordskog sveučilišta 2013. [5]).

S prosvjeda radnika danas ugašene Domaće tvornice rublja

Uslužne djelatnosti, trgovine i turizam ne generiraju izume i patente. To vrijedi i za područje informatike jer se računalni programi, izvođenje umnih aktivnosti, igara i sl. ne mogu patentirati. [6]

Slovenija daleko ispred nas

Slovenija nije krenula tim putom i u gospodarstvu je daleko ispred nas. Posljedice gubitka industrije sada osjećamo u visini BDP i zaposlenosti. Mnogi su skloni vjerovati da su industrijske tvrtke propale jer ih je pregazilo vrijeme i tržište, što u najvećem broju slučajeva služi kao opravdanje za nesposobne nove vlasnike, kao i njihove namjere. Da to nije tako najbolje svjedoče gospodarstvenici poput gosp. Tomislava Debeljaka koji je podigao brodogradilište Split kojemu je prijetio stečaj. Pokazao je da sposoban gospodarstvenik to može. Takvih primjera ima više.

Država i veći gospodarski subjekti kroz ulaganja u istraživanje i razvoj generiraju inovacije. To je stvaralački proces bez kojeg nema uspješnosti u poslovanju i razvoju društva. Oni su pokretači napretka. „Znanost je pretvorba novca u znanje, a inovacija je pretvorba znanja u novac“ izjavila je Maryann P. Feldman (University of Toronto). [2]

Nažalost, Hrvatska je na dnu ljestvice u EU po izdvajanjima za istraživanje i razvoj (R&D). Već desetljećima su mala ulaganja, svega 0,42 posto BDP-a dok je europski prosjek 1,36. Slovenija, s dvostruko manjim brojem stanovnika, ulaže prema EUROSTAT-u dvostruko više, a po glavi stanovnika čak četiri puta više od Hrvatske. [3]

Na pijedestalu pjevači i sportašu, a što je s izumiteljima?

Kod nas ne postoji društvena klima koja bi poticala kreativnost i inovativnost koji su preduvjet za nastanak izuma. Izumitelje se ne cijeni ni u tvrtkama ni u obrazovnim institucijama, općenito u društvu. Iako postoji tradicija izumiteljstva i izumitelja od Fausta Vrančića, Ivana Vukića, Slavoljuba Penkale, Ferdinanda Kovačevića, Davida Schwarza, Nikole Tesle i velikog broja drugih u svijesti ljudi to nije posebno cijenjeno. Na pijedestalu su sportaši, pjevači, glumci i općenito sve profesije koje zabavljaju publiku.

Neke zemlje poput Izraela potiču sve osobe koje imaju ideju za izum i podržavaju ih financijski dok se ne izradi prototip i patentira izum. To im osigurava brzi rast gospodarstva.

Prema izraelskom modelu prof. Dragan Primorac, dok je bio Ministar obrazovanja, oformio je Hrvatski institut za tehnologiju (HIT) s dosta visokim budžetom. Njegov zadatak bio je aktivirati znanstvenike sa Sveučilišta da prijavljuju projekte čiji je cilj osmišljavanje i izrada prototipa inovativnog proizvoda koji se može patentirati i potom proizvoditi i komercijalizirati. Svi troškovi tih projekata bili su financirani u potpunosti.

Uspješan projekt neurokirurškog robota

Među brojnim uspjelim projektima istakao bih primjer jednog, na kojem sam sudjelovao. To je vrlo uspješni neurokirurški robot RONNA, koji već godinama asistira kod operacija u KB-u Dubrava. Nažalost zbog nesagledavanja značaja takvog pristupa, odlaskom prof. Primorca, država gasi djelatnost HIT-a čime značajno utječe na smanjenje angažiranja znanstvenika na inovativnim projektima.

Primjena neurokirurškog robota RONNA u Zagrebu

Izume i izumitelje nedovoljno cijene i u tvrtkama što je nastavak prakse od ranije. U bivšoj državi nije se posvećivala nikakva pozornost patentima. Osobno sam svjedok tog vremena kada sam radio u industriji. Po sadašnjim saznanjima, mogao sam tada patentirati najmanje 20 izuma, od kojih bi mnogi i danas bili aktualni. Nikoga za to nije bilo briga, niti se to ikada spominjalo kao potreba i nužnost.

Izumitelji se ne cijene ni u visokoobrazovnim institucijama. Za napredovanje nastavnika ne uzimaju se u obzir patenti. Od njih su »daleko« važniji članci napisani u časopisima. Navodno će se to, prema izjavi državnog tajnika u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, izmijeniti novim Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju. [3]

Istraživački centri i sveučilišta slabo povezani s gospodarstvom

Također je ocijenjeno da su istraživački centri, instituti i sveučilišta slabo povezani s gospodarstvom, jer ne rade na razvoju i inovacijama namijenjenih tom sektoru. [3] To nije neočekivano, jer je opće poznata činjenica da na tehničkim fakultetima nastavnici nemaju proizvodnog iskustva. Njihov razvojni put započeo je diplomiranjem i nastavio se na istom fakultetu napredujući u područjima koja su se oslanjala samo na znanosti, s rezultatima koji najčešće nisu bili primjenjivi u praksi.

Postojeći odnos u društvu prema inovacijama i inovatorima vjerojatno je posljedica postojećeg obrazovnog sustava. Nije napravljen suvremeni pristup obrazovnim programima koji potiču kreativnost i inovativnost koji su preduvjet za nastanak izuma. Nije napravljen ni sustavni mehanizam osuvremenjivanja nastavnih programa koji prate stalni i brzi napredak znanosti i tehnike. Sustav obrazovanja ne čini samo formalno obrazovanje, već i sve institucije i tvrtke koje edukacijom doprinose prijenos novih znanja.

Ovome treba dodati da Hrvatska nije napravila suštinsku reformu visokog obrazovanja prema Bolonjskom procesu, koji omogućava daleko šire mogućnosti nego li su one korištene. Također nije osigurala, a što je morala, ni verifikaciju neformalnog obrazovanja.

Za ekonomsku situaciju u Hrvatskoj troškovi patentiranja nisu mali. Ako ne postoji podrška kroz projekt od strane tvrtke ili države, svi poslovi oko istraživanja, razvoja izuma su veliki. Tome treba pridodati postupak registracije, a potom i održavanja patentnih prava.

Kompliciran postupak prijave patenta

Sustav prijave izuma zahtjeva stručno i pravno znanje za pisanje patentnog zahtjeva, koje je komplicirano. Prof. dr. Nikola Mišković s FER-a smatra da to znanje nemaju sveučilišni profesori. Predlaže da Centri za transfer tehnologija osposobe osobu koja bi bila u stanju pisati takve zahtjeve. Time on opravdava relativno mali broj patenata FER-a u odnosu na veliki broj projekata koji imaju. [3]

Prikaz broja prijavljenih patenata kod DZIV, broja odobrenih, kao i postotak prihvaćenih patenata, dan je slikom 1. Broj prijavljenih patenata stalno pada, osim u 2019., ali nije dosegao razinu iz 2013. godinu. Uz to je zabrinjavajući postotak prihvaćenih patenata, što može ukazivati na nekvalitetno ili nedovoljno dobro obrađene prijave izuma.

Obzirom na stanje naše industrije sigurno bi bio veliki doprinos povećanju broju patenata bilo državno financiranje troškova patentiranja za pojedince i neprofitne organizacije. Iz većeg broja prijavljenih patenata moglo bi se pronaći dovoljno inovativnih, interesantnih i tržno prihvatljivih proizvoda koji bi mogli pokrenuti osnivanje malih tvrtki. Razvoj treba poticati poreznim rasterećenjima posebno suvremenih tehničkih rješenja koje su temelj budućnosti gospodarstva.

Hrvatska ima potencijala jer ima pametne i talentirane ljude, što se često vidi na sajmovima inovacija po cijelom svijetu gdje naši inovatori, uz sve poteškoće, dobivaju prestižne nagrade i priznanja.


*Reference:

[1] Nikolić G.: Izumi i izumitelji, časopis Polytehnic&Design, Vol. 6, No. 4, 2018, strana 207 – 212

[2] Nikolić G.: Inovacije i izumi, danas i kroz povijest, časopis Tekstil 67 (5-6) 2018. UDK 677+687.001.6, pregled, str. 139 – 145

[3] Rudež T.: HRVATSKA DRUGA NAJGORA U EUROPI Lani smo registrirali samo 6 patenata, broj prijava se prepolovio u 10 godina, dostupno na https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-druga-najgora-u-europi-lani-smo-registrirali-samo-6-patenata-broj-prijava-se-prepolovio-u-10-godina-9324092, objavljeno 6.9.2019.

[4] Jarić Dauenhauer N.: Ova tablica jasno pokazuje koliko je Hrvatska zaostala zemlja, dostupno na https://www.index.hr/vijesti/clanak/ova-tablica-jasno-pokazuje-koliko-je-hrvatska-zaostala-zemlja/2114237.aspx, objavljeno 7.9.2019.

[5] Nikolić G.: Na pragu robotske revolucije, časopis OpenInfoTrend 200/09/2015, str 66 do 69

[6] Što se može zaštititi patentom?, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, dostupno na https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/patenti/sto-je-patent/sto-se-moze-zastititi-patentom/, objavljeno 20.2.2015.

[7] Patenti u 2019., dostupno na https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/08-02-04_01_2020.htm, objavljeno 4.1.2020.

Komentiraj

*