Zapošljavanje žena – zakon i praksa

Zapošljavanje žena – zakon i praksa

Žene prilikom zapošljavanja nailaze na otpor poslodavca kada je u pitanju planiranje obitelji, teško će dobiti posao bez obzira na svoje kvalifikacije i radno iskustvo, odgovore li da planiraju obitelj

Žena ste, završili ste školovanje, ponosni ste na sebe i spremni osvojiti svijet. Krenuli ste u osvajanje tržišta rada, pričate o svojem znanju i vještinama, a onda vas potencijalni poslodavac upita: Namjeravate li uskoro ostati trudni? Pametni ste, proučili ste savjete kako nastupiti na razgovoru za posao, pa vas vjerojatno niti to pitanje nije iznenadilo, iako ste zacijelo razočarani. Što odgovoriti? Da li biti iskren i smanjiti si šanse ili lagati? Pitanje je sasvim osobno, bez obzira što utječe i na posao. Samo, gdje postaviti granice? S kim zapravo planiramo potomstvo – s poslodavcem ili partnerom? Imamo li pravo čak i ne planirati i misliti da za to ima vremena te slobodno i neopterećeno nemati odgovor na to pitanje?

U mnogobrojnim savjetima o tome kako se predstaviti poslodavcu, što su dobro upućeni pročitali, jednako tako stoji da se ne valja ponašati previše neformalno prema poslodavcu, kao što nije dobro odmah postaviti pitanje o visini plaće i sl. Oni koji tave savjete nisu čitali zacjelo su ostali zatečeni, budući da inače sasvim normalno pitanje o plaći za koju biste trebali raditi nije „zgodno“ postaviti, ali na vrlo intimno pitanje o planiranju osobnog života valja se dobro pripremiti i temeljito obrazložiti. Naposljetku ispada kako je takve planove poželjno odgoditi ako želite dobiti posao.
Žene prilikom zapošljavanja nailaze na otpor poslodavca kada je u pitanju planiranje obitelji, teško će dobiti posao bez obzira na svoje kvalifikacije i radno iskustvo, odgovore li da planiraju obitelj. Mnogi poslodavci kao uvjet za sklapanje ugovora o radu traže od žene da se obveže kako neće ostati trudna u određenom vremenskom razdoblju. Godine truda i učenja, koje ulažu da bi stekle određeno zanimanje i znanje, kao da ne znače ništa ukoliko želite i majčinstvo. U mnogim slučajevima zbog toga razvijanje karijere postaje prepreka za ostvarivanje majčinstva.

Dilema: Dijete ili posao?

S muškarcima nije takav slučaj, muškarac ne mora birati dok žena, iako je na papiru i po zakonu ravnopravna s muškarcem, još uvijek ne može imati sve. Svaki svoj uspjeh mora opravdavati, a pri odluci o roditeljstvu koju donosi sa životnim partnerom mora se nositi s rizikom mogućeg otkaza, smanjenja plaće, premještaja s radnog mjesta i slično.

U praksi ova diskriminacija izvana nije baš toliko uočljiva budući da Zakon o radu, barem na papiru, štiti majke. Prema odredbama Zakona o radu zabranjen je svaki oblik diskriminacije pri zapošljavanju. Zakon čak određuje da poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je premjestiti na druge poslove (osim ako premještaj zahtijeva njezino zdravstveno stanje koje je utvrdio ovlašteni liječnik), tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica. Pa ipak da li možete uopće zamisliti da jedna trudnica dobije posao? Čudno bi bilo da ga uopće i traži!

Ugovori na određeno

Poslodavci pronalaze put kako bi taj zakon zaobišli. Najlakši je put zapošljavanje po ugovoru na određeno vrijeme. Nikome, pa ni trudnoj ženi zaposlenoj na taj način poslodavac nije dužan produžiti takav ugovor.

Po čestim mišljenjima psihologa muškarci su pravi lideri jer bolje podnose stres, uporniji su, imaju natjecateljski duh te veću potrebu biti pobjednici. Žene su, pak, emocionalno inteligentnije, komunikativnije i vode se vlastitim intuicijama pa nerijetko poduzimaju rizične poteze. Po tome bi se dalo zaključiti da pravi lideri mogu biti i muškarci i žene, ali u praksi žene dugo čekaju unapređenje na poslu. S vremenom mnoge žene dođu „do zida“ te u određenom trenutku svoje karijere stanu i čekaju unapređenje. Razlog tome je što poslodavac ženu vidi kao potencijalnu majku koja će se uskoro odlučiti osnovati obitelj, ili pak djelatnicu-majku koja će biti često na bolovanju te takav status utječe na  tijek i razvoj njezine karijere koji nije uskraćen muškarcima.
Jasno da u praksi nije moguće po pitanju majčinstva podijeliti muškarce  i žene „pola-pola“ odnosno da odnosi nisu crno bijeli, ali nikako nije pošteno zaposlene žene tretirati na drugačiji način zbog majčinstva te ih im se ne smije uskraćivati mogućnost da imaju i karijeru i obitelj.

Poslodavac ima ogromnu ulogu u toj diskriminaciji te se bez pretjerivanja ravnopravnost između spolova treba uvesti kao dio društvene odgovornosti tvrtke. Poslodavci moraju početi gledati globalno, bez predrasuda i društveno odgovorno, jer takav stav prema ženama negativno utječe na cjelokupno društvo u kojem živimo, te doprinosi stagnaciji društva. Čak i stara poslovica kaže: „Na mladima svijet ostaje!“
Ako nemamo razumijevanja prema želji zaposlenih da se razvijaju profesionalno i osobno te da stvaraju obitelj, možemo si postaviti pitanje kome društvo koje stvaramo želimo ostaviti?  (Udruga “ZG”)