Zaorimo Hrvatsku!

Globalizacija je pokazala veliku slabost, povjerenje i partnerstvo su samo parole kada teku med i mlijeko. Moramo postati samodostatni. Predlažem da se izoru sve godinama zapuštene oranice. Što posijati? Bilo što, samo da zemlja ne ostane neobrađena. Vrijedila bi i mjera pošumljavanja

dr. sc. Viktor Simončič

Kušnja prijateljstva je pomoć u nevolji, i to bezuvjetna pomoć. (Mahatma Gandhi)

Viktor Simončič

Koronavirus mi ne da mira. Činim sve da se s njim ne sretnem. Što se tiče COVID-19 pandemije, nakon informacija iz Italije i Francuske, kada je na jedan aparat kojim se mogao održati život čekalo nekoliko jednako oboljelih, u Njemačkoj se otvorilo pitanje kako postupati u takvom slučaju. Pokazalo se, kao što je to slučaj i u našem Ustavu, da je pravo na život osigurano svima, bez razlike na godine, spol, vjersko i ino opredjeljenje. Svima. No pragmatičnost traži odgovor.

Predloženo je kako bi medicinska struka trebala odrediti kriterije, kome između jednako potrebnih, dati priliku da preživi. Možete li se postaviti u situaciju da odlučujete tko će preživjeti? Kako god odlučili, ako je odluka temeljena na osobnim kriterijima, vjerojatno bi ožiljak na duši nosili cijeli život.

Polako se otvara i pitanje jesu li mjere borbe protiv koronavirusa stvarno primjerene? Hoće li se pandemija, do trenutka kada se pronađe učinkovito cjepivo i/ili na drugi način postigne kolektivni imunitet – imunitet krda, moći zaustaviti samo sprječavanjem socijalnih kontakata? Javljaju se glasovi kako bi neke mjere ipak trebali ublažiti, pa da se imunitet krda postigne i na način da što više stanovnika postane imuno nakon što koronavirus prebole oni koji spadaju u otporniji dio zajednice: https://zg-magazin.com.hr/korona-kako-odabrati-pravi-smjer/.

Stanje hibernacije

Neosporno je da mjere izbjegavanja socijalnog kontakta imaju pozitivan učinak na moguću smrtnost od koronavirusa, posebno da se spriječi kolaps zdravstvenog sistema kada bi se moralo odlučivati kome dati mogućnost da preživi s respiratorom. Rezultati naših mjera su jedne od najboljih na svijetu. Smrtnost od COVID-a-19 je oko 1 %. Od onih koji se zaraze, a to je za sada nekih 1500 osoba, umre otprilike svaki stoti zaraženi. Zahvala za tako mali broj ide naslijeđenom dobrom zdravstvenom sistemu i naravno – kompetentnom kriznom stožeru. Iako je zbog niza razloga teško uspoređivati podatke, za sada smo u tome na razini Njemačke.

Do sada je od koronavirusa umrlo manje od dvadeset zaraženih, od kojih su svi imali po nekoliko zdravstvenih problema, tako da je koronavirus bila kap koja je prerano prelila čašu. U Hrvatskoj u prometu smrtno strada gotovo jedna osoba na dan – 330 godišnje. Svaki dan život si uzmu u prosjeku više od dvije osobe – oko 900 godišnje. Od raka godišnje oboli oko 20.000 stanovnika, a umre ih oko 14.000.

Ne dovodim u pitanje stručno donijete mjere koje su nas dovele u do sada nepoznati način života, tražim odgovor kako najlakše živjeti na novi način. Dovedeni smo u stanje hibernacije. Zatvoreni smo u četiri zida. Moramo se naučiti živjeti 24 sata s ukućanima. Još je dobro kod onih koji imaju puno stambenog prostora. Što je tamo gdje se živi unutra jedne sobe u nekoj »mamutici«? Kada sam bio mali, nas pet – otac, majka, sestra, brat i ja smo živjeli neko vrijeme u dvosobnom stanu. Zamišljam kako bi izgledalo da smo bili vezani jedne za druge danima i tjednima?

Kažu da se jedrilice iznajmljuju na tjedan dana, jer da na malom prostoru niti najbolji prijatelji ne mogu izdržati duže na ograničenom prostoru, a da se međusobno ne posvađaju.

Sindikalisti koji misle da se kriza njih ne tiče

Zatvoreni prostor će dovesti neminovno do povećanja depresije. One se u vrijeme korone baš ne liječe. Hoće li porasti broj suicida? Nasilje u obiteljima je u porastu. Naročito nad djecom. Zbog probleme u komunikacijama, ali i povećanog broja nasilja, u Francuskoj žene mogu prijaviti nasilje u ljekarnama i trgovačkim centrima.

Dobro je da se pomaže svima koji su preko noći ostali bez posla. Dapače, trebamo misliti i na one koji već jesu nezaposleni, na studente koji su ostali bez prihoda od rada preko studentskog, na penzionere s minimalnim prihodima, beskućnike…

Ali morali bi prije svega velikim slovima napisati kako je došla kriza i kako se prije svega moramo okrenuti štednji, a ne da mnogi misle kako može sve kao da se nije ništa dogodilo. Svi bi morali štedjeti. Bogatiji više, siromašni manje. Dapače, siromašnijima bi trebali dodatno pomoći, jer njih svaka, pa i ova kriza najviše pogađa. U Sloveniji su »penzionerima« s mirovinama do 500 eura dali dodatak od 300 eura mjesečno, onima do 600 eura 230 eura, a onima do 700 eura penzije jednokratni dodatak od 130 eura. Po 150 eura jednokratne pomoći će dobiti i oni koji primaju socijalnu pomoć. Dodatak ide i velikim obiteljima. I studenti će dobiti pomoć.

Prilika za uštede od državnog vrha do općina

Kod nas neki sindikalci misle kao da se kriza njih ne tiče. Kao da se ne tiče niti birokracije, a vrlo prirodna mjera bi bila da se svima smanje prihodi za dobrih 30 i više posto. Naravno, ne onima s najmanjim primanjima. Da bi se svi na visokim položajima, s plaćama iznad recimo dva prosječna dohotka morali svesti upravo na neki takav minimum, meni je više nego razumljivo. Onima koji rade u rizičnim zanimanjima, tamo gdje unatoč mjerama zaštite ima najviše oboljelih (zdravstvo, policija,…) treba nagraditi spremnost na rizik. Konačno je došla prilika i za racionalizaciju uprave od vrha do općina.

Ministar Horvat je izjavio: »Ono što svaki građanin Hrvatske mora znati, Hrvatska u ovom trenu ima mjera u ukupnom iznosu na razini 10 % BDP-a. Nisu to napravile niti Slovenija, ni Austrija, ni Češka, ni Slovačka, ni Danska, ni Nizozemska«. Razmišljam, mjere koje su manje zahtjevne od drugih, koje ne obuhvaćaju pomoć penzionerima, studentima, a zahtijevaju 10 % našeg BDP-a?!!! Zar to ne govori o relativnom siromaštvu naše ekonomije? Zar to ne navodi da treba štedjeti?

Kako će se vratiti potrošenih 10 % BDP-a? Što ako kriza potraje duže nego mislimo i zatrebaju dodatne milijarde? Brine me znamo li kako doći do oporavka? Ostajemo li na »zimmer frei« i uvozu hrane ili ćemo se okrenuti proizvodnji. Sada je čak i pitanje kojoj proizvodnji? Što to mi novoga možemo početi proizvoditi preko noći? Do novih proizvoda treba, kao kap vode na dlanu, sačuvati svakoga tko bilo što proizvodi. Bilo vijak, bilo paradajz. I kada se budu donosile nove mjere, kada ćemo trošiti novi dio rezervi, pomoć mora ići posebno onima koji proizvode. Oni moraju preživjeti i dočekati kada će se cijeli svijet početi oporavljati od globalne recesije.

Promjena načina života

Ponašajmo se kao u vučjem čoporu. Moramo hraniti najjače, proizvođače, kako bi i mi ostali imali nužni dio. Svi se moramo odreći nečega da bi kao društvo preživjeli. Sve bi moglo potrajati. Dalek je imunitet krda.

Kako god ispalo, poslije koronavirusa ništa neće biti isto. Zbog inih razloga, prije svega zbog našeg odnosa prema Zemlji, može se kad-tad očekivati neki neka nova korona. Morati ćemo promijeniti način života. Možda mi je promaklo. Sada je vrijeme da se negdje pri Vladi, u neku kutiju, počnu skupljati prijedlozi što se sve može učiniti da se smanji učinka koronavirusa na svakodnevnicu, a posebno što uraditi sutra. Globalizacija je pokazala veliku slabost, povjerenje i partnerstvo su samo parole kada teku med i mlijeko. Moramo postati samodostatni.

Moj prijedlog za kutiju: Zatvorili smo tržnice. Mali proizvođači muku muče kamo s proizvodima. A puno malih daje veliki doprinos našoj mogućoj samodostatnosti u proizvodnji hrane. Kako što je donijeta mjera da se otkupe sve količine mlijeka u državne rezerve, predlažem da se otkupi sva salata, jagode, paradajz, …, sav sir,… sve što OPG-ovi proizvode. Sve što netko proizvede.

Predlažem da se izoru sve godinama zapuštene oranice. Što posijati? Bilo što, samo da zemlja ne ostane neobrađena. Vrijedila bi i mjera pošumljavanja, po Zmaju:

Gde god nađeš zgodna mesta,

tu drvo posadi!

A drvo je blagodarno

pa će da nagradi,

nagradiće izobiljem

hlada, ploda svog,

nagradiće bilo tebe

bilo brata tvog.

I nije to sve. Prostora za promjene nikada više. Moramo postati samodostatni.

Zaorimo Hrvatsku!