Žao mi je ministra

Žao mi je ministra

Zato mi je žao i ministra i glavnog ravnatelja policije što su svjesni da policija nije dovoljno efikasna radi politike koja tolerira korupciju u sudstvu i društvu

Laslo Torma

Nedavni događaj u Splitu, kada je na “divljezapadni” način riješeno ono što splitska policija nije htjela riješiti (a što je naprosto nevjerojatno), uz pritisak medija potaknuli su ministra Davora Božinovića i glavnog ravnatelja policije Nikolu Milina da se objasni ovaj događaj, da javno nastupe i objasne što se desilo i zašto. I upravo mi je žao i ministra Božinovića, i ravnatelja Milina, jer trudeći se objašnjavati ulogu policije u ovom događaju zapravo nisu objasnili ništa: Dapače, samo su posredno potvrdili ono što većina građana već neko vrijeme misli, a to je – da naše institucije ne funkcioniraju uspješno.

Naime, ministar Božinoviuć je u klasičnom maniru naših aktualnih političara koji puno govore, a malo kažu, na sva pitanja odgovarao sa frazom -“…kako sam obaviješten…”, ali ni na jedno pitanje nije odgovorio da doista nešto Ali je svejedno tvrdio da policija u Hrvatskoj odlično obavlja svoj posao i da građani nemaju razloga za zabrinutost za svoju imovinu i fizički integritet u sigurnosnom smislu?!

O tome zašto policija nedostatno ispunjava svoju funkciju prevencije kaznenih djela, nije rekao ništa, dapače tvrdio je da je u medijima često navedena tvrdnja da je počinitelj nekog krivičnog djela “poznat policiji od ranije” kao kršitelj zakona, neistina i isključivo medijska manipulacija. Uz ovakvu “filozofiju” ministra MUP-a, nije čudo da se neki počinitelji protuzakonitih djela brane frazom – “neka institucije rade svoj posao”, znajući da oni to ne rade, bar ne prema ‘krupnim ribama’, već samo u slučaju ‘kokošara’. Bilo mi ga je žao dok je mucajući govorio ono što vjerojatno i sam znao da nije istina.

Šetnja gradom s kalašnjikovom u rukama nije razlog za policijsko djelovanje

No glavni ravnatelj policije Nikola Milina je bio u još većoj neprilici, jer su mu postavljena konkretna pitanja u vezi događaja u Splitu, na koje imao većinom nesuvisle odgovore. Na pitanje zašto policija nije regairala na dojave da se gradom šeće osoba sa kalašnjikovom u rukama, on je odgovorio nešto nevjerojatno: “nije svatko sa oružjem počinitelj zločina !?! Nije demantirao da je policija dobila dojavu od građana, već se pohvalo da je splitska policija nakon dva i pol sata uhitila trostrukog ubojicu. Za njega, a očito i za splitsku policiju, šetnja građanina gradom s kalašnjikovom u rukama nije razlog za djelovanje.

Na pitanje zašto policija nije djelovala protiv likvidiranih dilera odn. kriminalaca, čije maltretiranje počinitelj više nije mogao trpiti, Milina zapravo nije odgovorio ništa suvislo, već se pravdao podacima o uspjesima splitske policije u oduzimanju droge, o dva i pol sata nakon kojih je uhićen počinitelj, ali bez odgovora na to zašto je trebalo za to dva i pol sata, kada je policiji dojavljeno da on mirno sjedi u obližnjem kafiću čekajući policiju. Za razliku od svoga ministra, Milina, glavni ravnatelj policije ipak je bio nešto razumniji ili neoprezniji. Odgovarajući na pitanje novinara što to znači da je za neke počinitelje policija znala od ranije rekao je da među njima ima dosta recidivista, koji se slobodno šeću radi neučinkovitosti sudova. I to mu vjerujem, jer je veoma destimulirajuće boriti se protiv kriminala kada na sudovima ovi budu ili blago ili nikako kažnjavani!

Konačno, izjave s institucionalne strane u vezi splitskog slučaja liče na scene iz western filmova, kada šerif ne kažnjava profesionalnog revolveraša koji nekoga ubije, jer “nije on prvi potegao oružje, već onaj koga je on ubio”.

Ne mogu preventivno djelovati?

Na sličan način i ministar i glavni ravnatelj policije opravdavaju djelovanje policije kao uspješno, u pronalaženju počinitelja, ali glede preventivnog djelovanja se brane da ne mogu djelovati dok se zločin ne počini?!

Zato mi je žao i ministra i glavnog ravnatelja policije što su svjesni da policija nije dovoljno efikasna radi politike koja je inaugurirala toleriranje korupcije u sudstvu i društvu i time na određeni način učinila policiju manje efikasnom nego što bi ona mogla biti.

Uostalom, tko je smijenio izvrsnog policijskog istražitelja, koji je došao do podataka o ratnim zločincima i zabranio mu rad po tom predmetu ? Formalno možda netko iz policijskog sustava, ali stvarno je tu najveći utjecaj imala politika, koju je policija bila dužna provoditi. I zašto policija uglavnom hvata dilere, koji su ‘sitne ribe’ u sustavu organiziranog kriminala, a nikada ne uhićuje one koji su na vrhu organizacije ? Očito je da politika na neki način štiti te “velike igrače” ! I zato mi je žao što Božinović i Milina moraju opravdavati nešto što se ne može opravdati na logičan način.

Komentiraj

*