Zamke suvremenih trendova

Zamke suvremenih trendova

Bilježimo sve manji broj djece u obiteljima, počeo je bujati potrošački konzumerizam, smanjila se empatija, pojavila materijalna raskalašenost, duhovna osakaćenost, socijalna neosjetljivost, a pojedinačni pokušaji opiranja ovakvim trendovima nemaju izgleda za uspjeh

Žarko Delač

Žarko Delač

Pod izlikom ljudskih sloboda i prava na vlastito mišljenje u drugoj polovici prošlog stoljeća u Europi i SAD-u su se dogodile značajne promjene u društvenim odnosima i uređenjima. U to se vrijeme, naime, pojavila seksualna revolucija, punk revolucija, počeo se širiti AIDS, dopušteno je istospolno sklapanje brakova, zabilježen je sve manji broj djece u obiteljima, počeo je bujati potrošački konzumerizam, smanjila se empatija, pojavila materijalna raskalašenost, duhovna osakaćenost, socijalna neosjetljivost. Istovremeno je došlo do iscrpljivanja prirodnih resursa i nepovratnog zagađenja okoline.

Gledajući stoga ove liberalne procese i posljedice moramo, sviđalo se to nekome ili ne, priznati da je državna tvorevina u kojoj je Hrvatska u to vrijeme egzistirala bila brana većini takvih negativnih pojava. No sve nam se to vratilo kao bumerang nakon osamostaljenja i proglašenja neovisnosti.

Zaokupljeni primarnom zadaćom obrane domovine nespremno smo dočekali ovakve radnje i još uvijek tome plaćamo danak. Ustvari, spremni su bili pojedinci koji kroz različite pokrete, institucije i organizacije, svjesno ili nesvjesno pridonose takvoj situaciji koju najkraće možemo podvesti pod naziv »novi svjetski poredak«. Ne želeći ulaziti dublje u obrazlaganje svrhe i nastanka ove ideje potrebno je istaknuti kako pojedinačni pokušaji opiranja ovoj platformi nemaju izgleda za uspjeh.

Stoga je kao i mnogim drugim situacijama djelovanje u bilo kojem grupnom ili zajedničkom obliku daleko efikasnije. Primjer takve organizacije je Crkva koja je stoljećima čvrsto vezana uz narod i ne podilazi raznoraznim instant svjetskim trendovima. Znajući to zagovornici naddržavnog uređenja nastoje drastično odvojiti državu od crkve kako bi se smanjio utjecaj svećenika, a povećao političara na biračko tijelo. Naravno kako pri tome i Crkva treba pratiti promjene ali ne na uštrb tradicije i tradicionalnog učenja što se u Crkvi rješava koncilima, već programski i organizacijski. Primjera radi, opće je poznato kako župnici imaju sve više birokratskog i građevinskog posla tako da pri tome zanemaruju duhovnu stranu. Stoga bi jedan od odgovora na takvu situaciju mogao biti, kao i u nadbiskupijama, zapošljavanje u pojedinim većim župama mladih i obrazovanih kateheta s raznih katoličkih fakulteta. Uvjeren sam kako bi mnoge župe to financijski mogle pratiti, a korist bi bila daleko veće od uloženih sredstava.

Kako Crkva nije jedina na braniku obrane od globalizma i neoliberalizma treba istaknuti i rad brojnih udruga i organizacija sa sličnim ciljevima. Svi su oni garancija da se ova opasna ideja ipak neće realizirati i to ne samo u Hrvatskoj već i ostalim dijelovima Europe koji sve više shvaćaju njezinu pogubnost. Iako nisam nažalost posve siguran kako su to shvatili pojedini hrvatski političari i kreatori društvenog mnijenja.