Zaljubljeni robovi

(Ostavština)

Što bi značilo ne upoznati Boga, a hodati Božjim stazama? Najjednostavnije rečeno: živjeti po svojoj savjesti. Ne savjest mijenjati po svojoj mjeri, nego zaista slijediti

Cijeli je svoj život posvetio novinarstvu, a najznačajniji trag ostavio je kao glavni urednik katoličkog tjednika „Glasa Koncila“ u godinama socijalizma, kada je taj tjednik bio jedini glas Crkve u javnosti. Don Živko Kustić (Split, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 18. srpnja 2014.) pokreće Izvještajnu katoličku agenciju (IKA), kao novost u katoličkom informiranju, odgaja nove generacije katoličkih novinara, a svojim nastupima u javnosti, poput „Jutarnjih propovijedi“, sustavno evangelizira i propovijeda, povremeno žestoko polemizirajući s protivnicima Crkve.

Don Živko Kustić je jedno je od najvećih imena suvremenog hrvatskog novinarstva, za kojega će i u Crkvi i u društvu gotovo nemoguće pronaći zamjenu.

1973., objavio je svoj prvi i jedini roman, s naslovom Zaljubljeni robovi. Roman je najvećim dijelom Kustićeva autobiografija.

Što je vjera?

Za nas, vjernike, vjera je prvi način doživljavanja cijele istine o svijetu, vidljivom i nevidljivom. Vjera je nama darovano sudjelovanje u Božjem znanju.

Koji je, onda, odnos razuma i vjere?

I razum i vjera su Božji darovi. Razum je način shvaćanja, vjera je viši stupanj spoznaje. Sigurnost je veća kod vjere negoli kod razuma.

Kako je sigurnost kod vjere veća kad je vjera – neprovjerljiva istina?

Neprovjerljiva i neprovjerena je ako je nemate. Kratko rečeno: vjera je viši oblik spoznaje darovane od Boga. Takva spoznaja ima apsolutnu sigurnost.

Logika i vjera?

Logika je ljudska spoznaja koja izvire iz čovjekovog razuma i iz njegovih sposobnosti. Logika se uzdiže od čovjeka prema božanskoj stvarnosti. A vjera je darovana i ide od Boga prema čovjeku. Vjera je apsolutna i logična potreba ljudskog bića.

Vi ste posve sigurni da Bog postoji?

Da. Ja ga doživljavam.

Tko je Bog?

Bog je najviša stvarnost koja jest prije svake druge stvarnosti. O njoj se ništa drugo ne može reći nego da naprosto –JEST. Sve ostalo što jest, što postoji, iz Boga izvire.

Je li Bog osoba?

On je osoban. Mi kršćani znamo da je troosoban. Bog – Sin – Duh Sveti. Sveto trojstvo. Bog je nadnaravni razum i sloboda i ljubav.

Kraj povijesti? Bit će kraj povijesti?

Zacijelo.

Kada? Kako?

Povijest sigurno završava. Kada? Kad Bog to odluči.

Ja vjerujem da Bog, koji nas voli, neće dozvoliti da završi povijest…

To je vaše mišljenje. A, naše je Isusovo mišljenje da će na kraju On, Isus doći i zaključiti ovu, zemaljsku povijest. Nakon toga će Isus suditi i potom će započeti novi dio povijesti – i to na drugi način.

Znači, neće nestati čovječanstvo?

Uvijek ima budućnosti. Ova naša trodimenzionalna vremenska povijest će završiti i svi ćemo preživjeti Sudnji dan. Nakon toga ćemo početi na način koji će nam Bog odrediti.

Zli, pokvareni, lopovi, ubojice? Bit će kažnjeni?

Ja radije molim Boga da bude milosrdan…

Predobri ste…

Nisam. Ima jedan bolji od mene…

Tko?

Isus. Ja nikada neću pretrpjeti za svijet to što je on trpio. Isus je na sebi sakupio grijeh cijele ljudske povijesti. Time je, Isusovom smrću, taj sveljudski grijeh ubijen.

„Što bi značilo ne upoznati Boga, a hodati Božjim stazama? Najjednostavnije rečeno: živjeti po svojoj savjesti. Ne savjest mijenjati po svojoj mjeri, nego zaista slijediti. Onda ne bi bilo prvo pitanje: ima li Boga? – nego: kako čovjek mora živjeti? U – recimo tako – Deset Božjih zapovijedi.

Izbija pitanje: da li mnogi odbacuju Boga da ne bi morali slijediti te zapovijedi – hodati njegovim stazama; ili slijede te zapovijedi i ne znajući ima li Boga? Jest – naoko je lakše vjerovati i griješiti nego ne griješiti makar ne vjerovali. Ali Bogu su svakako bliži oni koji hodaju njegovim putem, makar ga još ne upoznali, makar ne znali ni koje su vjere“.

Priredio: Ivan Remeta – Johnny