Zaklada von Humboldt – mreža svjetskih znanstvenika koja sve manje podupire hrvatske istraživače

Alexander von Humboldt, slika Friedricha Georga Weitscha iz 1806. godine (Izvor: Wikipedija)

U Zakladi imaju i geslo – Jednom Humboldtovac, zauvijek Humboldtovac, pa tako konstantno održavaju dobre veze s Njemačkom, no ističu kako ona može biti intenzivnija i ne samo klupska, već i gospodarska i na području visoke tehnologije. Zaklada pruža mogućnost i priliku, no na našim je znanstvenicima da ju oni iskoriste

Ivona Conjar

Njemačka je zemlja koja svoje poteze često ne prepušta slučaju. Tako pomno planiraju svaki potez na političkoj, gospodarskoj i društvenoj karti kako bi ostvarili svoje ciljeve. Jedan od vida međunarodne suradnje postigli su osnivanjem Zaklade Alexander von Humboldt, daleke 1860. godine, a koja do danas okuplja brojne vrhunske svjetske znanstvenike.

Zaklada Alexander von Humboldt nazvana je po međunarodno značajnom znanstveniku koji je, između ostalog, među prvima istraživao Južnu Ameriku, a riječ je o bratu možda poznatijeg pruskog ministra, filozofa i lingvista Wilhelma von Humboldta.

Nakon Humboldtove smrti njegovi prijatelji i kolege osnovali su Zakladu kako bi nastavili njegovu velikodušnu potporu mladim znanstvenicima. Iako su prve donacije izgubljene u njemačkoj hiperinflaciji dvadesetih godina te u Drugom svjetskom ratu, njemačka je vlada obnovila novčanu potporu zakladi koja ima važnu ulogu u privlačenju stranih istraživača na rad u Njemačku.

Znanstvena mreža do sada je proširena na 140 zemalja, odnosno na čak 26 tisuća znanstvenika, a na taj način imaju utjecaj na znanstvenu produkciju diljem svijeta. Danas se radi o jednoj od najsnažnijih zaklada u svijetu pa Nijemci često kažu: što je Mercedes među automobilima, to je zaklada von Humboldt među drugim zakladama.

Pad potpora u Hrvatskoj

Kriteriji selekcije za potporu su vrlo strogi, dok je Hrvatskoj je prva takva stipendija dodijeljena 1954. godine. Prosječno se godišnje oko četiri hrvatska znanstvenika izbori za stipendiju, no u posljednje se vrijeme bilježi pad.

»Prošle godine je dodijeljena samo jedna stipendija od šestero prijavljenih znanstvenika koji su se natjecali, što je znatno niže od prethodnih godina, a nama to jasno pokazuje da se treba nešto učiniti. Prvo se treba potaknuti hrvatske znanstvenike na natjecanja, a zatim i skrenuti pozornost na taj negativan trend unutar Humboldtove zaklade jer se i njima mijenjaju prioriteti i oni nisu isključivao samo znanstveni, već širi društveni i gospodarski«, otkrio nam je prof. dr. Pavo Barišić, predsjednik Kluba hrvatskih Humboldtovaca, osnovanog 1992. godine.

Tadašnji ministar znanosti i tehnologije Ante Čović, koji je i sam bio Humboldtovac, odmah je nakon osamostaljenja Hrvatske pokrenuo osnivanje kluba. Za prvog je predsjednika izabran ugledni i svjetski poznati i priznati germanist Viktor Žmegač, a prvim tajnikom Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i tehnologije poznat po osobitim zaslugama u znanosti.

Zaklada okuplja vrhunske istraživače pa od današnjih sedam hrvatskih Centara izvrsnosti njih četiri vode humboldtovci što govori o značaju znanstvenika te zaklade u Hrvatskoj.

»Klub, koji trenutno broji 147 članova, organizira svoje redovne aktivnosti kojim nastoji intenzivirati suradnju te propagiranje stipendije zbog malog broja realiziranih potpora. Činjenica je da mladi nisu dovoljni informirani o ovoj stipendiji i njezinim mogućnostima, a u zadnje vrijeme se povećao broj europskih stipendija te znanstvenici imaju puno više ponuda«, kazao je dr. sc. Mile Ivanda, tajnik Kluba, pritom dodavši kako se suradnja sa središnjom zakladom odvija tijekom cijene karijere u vidu zajedničkih projekata, dok je stipendija samo početni korak, a na taj se način potiče unaprjeđenje i implementacija tehnologija.

Projekti institucionalne suradnje njemačkih i hrvatskih znanstvenika trenutno se odvijaju na Sveučilištu u Splitu i Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, zatim na Institutu Ruđer Bošković koji na području fizikalne kemije surađuje s Institutom za botaniku Tehničkog sveučilišta u Dresdenu, dok Sveučilište u Hannoveru radi na projektu s Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

»Naš trenutni projekt na Sveučilištu u Splitu vezan je za istraživanja u vezi razvoja demokracije, odnosno na filozofske temelje demokracije unutar kojih smo obradili tri teme – deliberativna demokracija, demokracija i javnost te kozmopolitska demokracija, tijekom kojih smo održali skupove, te objavili knjige i zbornike«, dodao je predsjednik Kluba.

Strogi kriteriji za stipendiju

Osnovni uvjet za stipendiju je doktorat znanosti, dobna granica od 40 godina te istaknuti radovi prepoznati od domaćih i svjetskih znanstvenika. Zaklada broj stipendije određuje prema proračunu i politici, a radi se o nekoliko stotina godišnje.

Do danas su razvili vrlo snažnu svjetsku mrežu znanstvenika, a imaju vrlo stroge kriterije njihovih izbora iz svih područja znanosti. Nakon što ih Zaklada odabere, stipendisti odlaze u Njemačku na dvije godine, gdje se bave svojim istraživačkim radom, no to je samo prvi korak i ulaz u široku povezanost svjetske mreže.

Predsjednik hrvatskih Humboldtovaca dobio je prvu stipendiju na temelju istraživanja praktične filozofije Kanta i Hegela, kada je istraživao utjecaj njihovih ideja na razvoj suvremene i praktične političke filozofije, dok je stipendija za tajnika bila rezultat bavljenja strukturom i svojstvima amorfnog silicija koji je tada bio vrlo značajan materijal za solarne ćelije.

U budućnosti u Klubu hrvatskih Humboldtovaca žele organizirati turneju predstavnika zaklade iz središnjice i kluba po hrvatskim sveučilišta gdje bi predstaviti program i potaknuli mlade na natjecanje za stipendiju, a za dvije godine će obilježiti 25 godina postojanja kluba,

»Nekoliko je razloga za smanjen broj stipendija – danas je veći broj mogućnosti, nekada je Zaklada bila za hrvatske znanstvenike značajnija, a to leži i u političkim razlozima,. Naime, unutar Jugoslavije većina drugih zaklada je išla preko središnjih državnih institucija koje su bile smještene u Beogradu, dok se Humboldtova zaklada nije toliko vezala uz zemlje, već je izravna, zbog čega su onda Hrvati imali i veće mogućnosti. S druge strane, tu je i jezik, jer većina današnjih studenata puno bolje poznaje engleski, iako za stipendije nije nužno poznavanje njemačkog jer se svakom kandidatu, koji dobije stipendiju, nudi tromjesečni tečaj njemačkog jezika u Goethe Institutu«, objašnjava Barišić.

U Zakladi imaju i geslo – Jednom Humboldtovac, zauvijek Humboldtovac, pa tako konstantno održavaju dobre veze s Njemačkom, no ističu kako ona može biti intenzivnija i ne samo klupska, već i gospodarska i na području visoke tehnologije. Zaklada pruža mogućnost i priliku, no na našim je znanstvenicima da ju oni iskoriste, zaključuju naši sugovornici.

*Objava članka je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.