Zakaj bi tak bilo kak je navek bilo?

(Naslovna fotografija: Petrica Kerempuh Antuna Augustinčića, Gornja Stubica / Izvor: Wikipedija)

Kako je moguće stvoriti milijardske euro dugove neplaćanjem, a poznato je da se kod nas kažnjava sirotinja i zbog neplaćenih par kuna, a mali obrti za isto toliko kuna zatvaraju, bez nikakvih novih »lexeva«?

dr. sc. Viktor Simončič

“Jedina razlika između dobrog i lošeg dana je vaš stav.” (Dennis S. Brown)

“Stav je mala stvar koja čini veliku razliku.” (Winston Churchil)

“ I ništa na ovom svijetu ne može pomoći čovjeku s krivim stavom.” (Thomas Jefferson)

Sjećam se, kao u nekoj maglici trenutka kada sam odlučio biti svoj. To se ne uči, to vas nauči život, na porazima i razočaranjima. Ta iskustva vam daju »izvjesno nešto«. Tada polako prevladate glupostima i demagogijama protkano okruženje. Ako imate sreće postajete »neuništivi«. Postajete uspravan, imate stav i shvatite da ste sami sebi jedini mjerilo vrijednosti. Centar svijeta. Mali preduvjet za to je da ne činite zlo, da pokušavate pomagati, da ne otimate što vam ne pripada, da prepoznajete kada vas netko želi kupiti šarenim staklenim perlama, kada slijedite mudrost Aristotela koji je prolaskom tržnicom shvatio kako je sretan vidjevši koliko mu toga ne treba, kada niste gramzljivi, kada vam za sreću ne trebaju niti dvorci niti veliki automobili niti puno toga …

I onda je lako. Ustajete se s osmjehom. Ja obično nabacim »broj 4«. Mislim da je to sasvim dovoljno, jer »broj 5« liči više na cerekanje, a kod »broja 3« niti »smrdite niti mirišite«. I onda krenete u još jedan predivan darovani dan života. Prijatelji vam se vesele, a neprijatelji, se u sebi »jedu« jer opet nisu uspjeli da vam naude.

Dogodi se i meni da me neki događaji toliko okupiraju da zbog nemira i prema mojim mjerilima vrijednostima nekih gluposti, ne mogu zaspati. Onda slijedim davni savjet jednog liječnika iz mog vremena doktorata u Njemačkoj, koji mi je prepisao najbolje tablete za spavanje, uz savjet da ih ne koristim, već da popijem konjak, ako treba i dva. Ne slijedim do kraja njegov savjet jer umjesto konjaka, kada dođe stani-pani sa snom, radije popijem viski. Lozu i slične domaće pitkotvorine znam koristiti uz domaće suhomesnate delicije. Kada sam u prilici, kao digestiv popijem Vidovu »papru« iz Lokava. Kako sam se raspisao o piću, a nije mi bila namjera, mogao bi nastaviti nešto u duhu Simmela i onog »može i bez kavijara«, iako je meni draže s kavijaroma, a uz to ide… Toliko o konzumaciji alkohola u medicinske svrhe.

Trebao je biti donesen i »Lex Hrvatska«

U zadnje vrijeme ni sam ne znam do čega mi je. Samo onako se urušio Agrokor. Država krenula u spašavanje s »Lex Agrokorom – Lex Todorićem«. Čemu? Pa niti jedna gazdina tvrtka ne može propasti. Pa nitko neće prestati »musti« Jamnicu, a i polja u Baranji i Slavoniji će se i dalje orati, sijati i saditi. Zemlju i vodu se ne može prenijeti. Doći će možda samo drugi gazda. Pa što onda. Nama u Sisku je žao da ranije nismo imali današnju vladu. Valjda bi tada dobili »Lex Željezaris« pa bi nam ostala Željezara. Željezara nije njiva pa se nju prenijelo, u bukvalnom smislu. Ono što nije valjalo nama (valjaonicu bešavnih cijevi), jedni od vlasnika su demontirali i premjestili u Novi Meksiko. U Sjedinjene Američke Države, kako netko ne bi pomislio na Meksiko. Ponizili su nas do kraja, jer je tvornicu demontirala neka tvrtka s radnicima iz nama sjeverne države. Nismo bili dobri čak niti za demontažu.

U Sisku smo trebali još barem 2-3 lex-a. Koliko ih je trebalo za Osijek, Split, Zagreb, Šibenik, Krk, …? Koliko je zazivanja pravde i Boga bilo u vapaju radnika koji su hametice ostajali bez posla. A nikakvog lex-a nije bilo. Tvornice su raskomadane na najgrublji način. Profitirali su samo trgovci otpadnim željezom. Nije nikakva utjeha da ni kod južnih susjeda nije bilo bolje. Čak su se i novi, ganc novi strojevi rezali u staro željezo. U svojoj naivnosti zamišljam kako bi bilo da smo 1991. imali »Lex Hrvatska«. Koliko imovine i obiteljskog srebra bi bilo sačuvano. Vjerojatno nitko ne bi mogao živjeti u dvorcu i imati helikopter, ali sigurno nitko ne bi kopao ni po kontejneru i odlazio u bijeli svijet.

Koga se tu spašava?

Zašto Lex Todorić? Koga se spašava? Gazdu ili one koji su kod njega nalazili uhljebljenje nakon uglavnom političkih funkcija. Ako dobro pamtim uhljebio se tu i zadnji guverner, pa jedan od gradonačelnika Zagreba…! A i sadašnji ministar financija. Sve kapaciteti, a opet »ode mast u propast«! Ma je li se to smjelo dogoditi, uz toliku pamet, ili se dogodilo upravo zbog tolike pameti koja je mislila samo na sebe.

U Njemačkoj je u tijeku proces protiv gospodina Antona Schleckera, čiji lanac drogerija je bankrotirao uz gubitke milijardi. Mislim da je nekih 20 000 radnica ostalo na cesti. Njemačka nije donosila novi zakon za spas gospodina, već je samo provela svoje postojeće zakone i provela temeljitu istragu. Navodno su neki novci otišli kamo nisu trebali, a i živjelo se na malo previsokoj nozi. Optužba je u duhu kako je odgovoran za nemar, a kazna može biti i višegodišnji zatvor. Čitam kako se u slučaju Agrokor možda radilo o nekorektnim bilancama. Ako je to i u najmanjem djeliću istina, onda je to bruka za cijelu Hrvatsku. Volio bi da se radi samo o malo povećoj razigranosti vlasnika i činjenici da se malo preračunao i da nema nikakve sličnosti sa slučajem u Njemačkoj. A ako ima, valjda i kod nas vrijede EU zakoni.

Nitko ništa nije znao ni vidio…

A i da se gazda malo razigrao i preračunao, zar to nitko nije vidio? Ni bivši guverner, ni sadašnji ministar financija, niti bivši gradonačelnik i drugi kod gazde uhljebljeni političari? Kako je moguće stvoriti milijardske euro dugove neplaćanjem, a poznato je da se kod nas kažnjava sirotinja i zbog neplaćenih par kuna, a mali obrti za isto toliko kuna zatvaraju, bez nikakvih novih »lexeva«.

Kada bi mislio na ovaj zadnji »lex«, vjerojatno bi mi za spavanje trebala u mjesto jednog viskija barem litarska boca. A opet brinem i o zdravlju, pa pijem umjereno. U našem društvu se kaže, ako piješ po umjereno možeš popiti koliko hoćeš.

Gledajući što i kako nam rade, prisjetio sam se da je tako od pamtivijeka na ovim prostorima.

Poznato je ono da nigdar ni bilo da ni nekak bilo iz Balada Petrice Kerempuha. Meni pao na pamet dodatak: »jer zakaj bi tak bilo kak je navek bilo, zakaj bi gazda helikoptera letio, a sirotinju na bednih nadnicah držio, zakaj bi netko radil svetek i petek, da gazda bi imal takav imetek…«

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.

Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bilo,
nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo.

Ar je navek bilo da je nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak vre bude
kak biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišče bilo,
pak nigdar ni nebu da niščega nebu.

Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet nebi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kakgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,

kajti nigdar nebu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je sejeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gda drugog spomenka na grebu mu nebu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.