Zagreb u retrovizoru

Zagreb u retrovizoru

Foto: Milan Ratkajec

Mnogi će se iznenaditi broju toplica koje su pohodili Zagrepčani kao redovni posjetitelji, a biti će otkrivene i druge pojedinosti o kojima se danas može samo razmišljati

Kako je bilo prije pola stoljeća i što se danas promijenilo u Zagrebu i na Zagrepčanima? Ima li nešto što je potpuno nestalo ili se samo preoblikovalo, održalo – na ta pitanja pokušava se odgovoriti na mrežnoj stranici www.amk-maksimir.hr i to u dvadesetak nastavaka s originalnim crno-bijelim fotografijama Milana Ratkajca snimljenima u tom vremenu. Autor se s pravom pita tko su bile zagrebačke mljekarice, koje su se svako jutro, još za mraka, šuljale hodnicima zgrada raznoseći u nehigijenskim posudama svježe mlijeko, koje nije izazivalo nikakve bolesti. Iako je Zagreb »na vodi«, i to pitkoj, zašto mlađe generacije radije piju flaširanu? Što su nekada selektivno pili Zagrepčani: da li vino, gvirc, bermet, kraner, »ajer« konjak ili neka druga pića, koja su nestala s trpeza?

Prisjećajući se prošlosti i sadašnjosti, Zagrepčani su osjetljivi na svoje šume i drvorede, vole imati vikendice, meditirati u miru i birati skrivena mjesta, vole umjetnost (naivno slikarstvo još i danas), toplice, kolinje, vole putovati i ploviti, ali i slušati dobru radio stanicu. Biti će nekima otkriće kada saznaju kako je Radio Velika Gorica postala vrlo slušana i tko joj je 1980. g. omogućio veliku popularnost.

Zagreb je »imao sluha« za djecu i mlade, pa se u napisima otkriva gdje su djeca ljetovala, zašto su slušala i gledala Crnu vranu, Mendu i Slavicu, te kako su provodili vrijeme dok su njihovi očevi u Njemačkoj radili kao gastarbajteri, a u Zagrebu gradili kuće. Mnogi će se iznenaditi broju toplica koje su pohodili Zagrepčani kao redovni posjetitelji, a biti će otkrivene i druge pojedinosti o kojima se danas može samo razmišljati.

Serijal se objavljuje pod naslovom Zagreb u retrovizoru i već je pobudio zanimanje onih koji se vole prisjećati prošlosti, ali i uspoređivati sa sadašnjosti. Iako napisi o Zagrebu i Zagrepčanima nemaju namjeru biti dokumentima vremena, oni su prilog slikovno-tekstovnom upoznavanju Grada u kojem živi skoro milijun ljudi. Facebook stranica AMK Maksimira otvorena je zbog toga za suradnju svima koji imaju o toj temi što reći, pa makar i suprotno. (zg-magazin)