Zagreb Anno Domini 2020.

Zagreb Anno Domini 2020.

(Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)

Glavni arhhitekt na katedrali, Muzeju za umjetnost i obrt i mirogojskim arkadama bio je Hermann Bollé. I, eto nakon nešto više od stotinu godina, baš ta tri objekta najviše su pogođena u potresu 22. ožujka

Damir Gašparović

Kada bi počinjali ljetopis za puno godina u dalekoj budućnosti, vjerojatno bi započeli s – te nesretne godine, Zagreb je pogodio snažan potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Mnoge zgrade u centru grada bile su teško oštećene. Potresom je bilo pogođeno 27 tisuća zgrada i 80 tisuća duša neposredno. Mnogi su u neizvjesnosti napustili svoj dom, bez jasne spoznaje kad će se u njega uopće vratiti.

Hermann Bollé

Hermann Bolle (1845. – 1926.) (Izvor: Wikipedija)

Svoj današnji izgled, s najznačajnijim objektima koje čine simbole Zagreb-grada stvorio je Iso Kršnjavi još u vrijeme Khuena Héderváryja. Od Umjetničkog paviljona, zgrade HNK-a, Muzeja za umjetnost i obrt, do katedrale i mirogosjkih arkada. Glavni arkhitekt na katedrali, Muzeju za umjetnost i obrt i mirogojskim arkadama bio je Hermann Bollé. I, eto nakon nešto više od stotinu godina, baš ta tri objekta najviše su pogođena u potresu 22. ožujka. Muzejski krovovi nisu izdržali, arkade su popucale, a katedrala je ostala bez vrha južnog tornja a čemu se priključio i sjeverni toranj 17. travnja, na samo godišnjicu smrti Hermann Bolléa.

Svi ti objekti su bili projektirani i građeni nakon velikog zagrebačkog potresa od 6,3 Richtera 1880. godine. I iako je ovaj potres bio znatno slabiji, građevine nisu izdržale. Možemo i mi kao građani, ali trebat će i struka puno raspravljati o tim činjenicama. Jer, da nas je pogodio potres od 6,5 Richtera, što bi od svih tih objekata ostalo? I kako bi izgledali? I da još na mnoge načine nismo „imali sreće“ pa se potres dogodio u vrijeme virusne krize, nedjeljom u jutro, pitanje je kolika bi bila cijena u ljudskim životima?

Pitanje je nisu li neki od tih objekata projektirani preambiciozno, pogotovo katedrala? I što dalje činiti s njima? Jer taj potres s najjačim mogućim intenzitetom jednom će se dogoditi, kaže struka. A onda nam sreća više neće biti dovoljna.

Kako obnavljati, kako graditi?

Obnavljati ove simbole grada Zagreba a da se pri tom ne osigura statika tih objekata na razinu da mogu izdržati potresni udar do 7 stupnjeva Richtera, predstavlja potpuni i nedozvoljeni hazard. I tu arhitekti, građevinari, a među njima posebno statičari moraju imati posljednju riječ. Ako se nešto ne može dovesti u takvo stanje svaki ulazak u neki od tih objekata predstavlja rizik. I 22. ožujka dobili smo jasnu poruku što nam je činiti dalje.

Ista stvar je sa svom individualnom gradnjom u gradu Zagrebu. Jednostavno, sjeverno od rijeke Save ne može se graditi niti jedan objekt koji neće moći izdržati potresni udar od navedenih 7 stupnjeva. Tako će trebati pristupiti i pri obnovi svih privatnih objekata. Ne znam u kojoj mjeri se može biti fleksibilniji pri obnovi i izgradnji privatnih kuća u podsljemenskoj zoni, koja je ujedno zona potresnog udara od razine sljemenskog tornja pa gotovo do Vraždin Brega i Marije Bistrice. No ako želimo biti odgovrni, onda u Zagrebu ništa više ne može i ne smije biti kao prije.

Sadašnje okolnosti upućuju na to da će se centar grada morati pomaknuti južnije. Možda je vrijeme i da grad izađe na samu rijeku i da ona ne bude mjesto koje nas razdvaja već koje nas spaja, kao što je Dunav spojio Budim i Peštu. U suprotnom, budućnost postaje nejasna, nesigurna, neizvjesna. A sve nas koje potres već jednom svojom strahotom probudio tjerat će na razmišljanje trebam li uopće živjeti ovdje?

Zato ovaj prelijepi grad na obroncima Medvednice treba stručne ljude i vizionare koji će mu zaliječiti rane i dovesti ga u sigurniju luku, tamo gdje je njemu i njegovim građanima mjesto, grad u kojem uistinu više ništa neće biti isto, ali na dobar i pozitivan način.