Zabranimo prodaju zemlje

Zabranimo prodaju zemlje

Prilagodba na klimatske promjene ne znači ništa drugo nego kako osigurati održivi razvoj u vremenu očekivanih velikih promjena

dr. sc. Viktor Simončič

Ne preziri kruh da jednoga dana ne bi skupljao mrvice. (William Shakespeare)

Viktor Simončič

Na sjednici Sabora usvojena je Strategija prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. Naravno da bi to morala biti najvažnija tema poučaka. No kako da pišem o tome, kada znam da je Strategija jedan od preko 40 strateških dokumenata koje smo pro forma donijeli zadnjih godina. Nijednu ne ispunjavamo, pa zašto bi baš ovu? Mi smo prvaci svijeta u izradi strateških dokumenata, koji predstavljaju prazno ništa.

Da je izrađivač pokušao barem malo više od zadovoljenja puste forme, jer smo negdje na nekom skupu obećali da ćemo izraditi i ovu Strategiju, onda bi ju prilagodio europskom zelenom planu. Netko tko promišlja o razvoju, netko tko je kao ministar plaćen da vidi preko plota, netko tko nije ispunjivač forme, morao je reći »stop« Strategiji jer se, uz »zeleni plan« pojavila i pandemija, koja će itekako utjecati na naše neizvjesno sutra.

Pusta (predizborna) obećanja

Prilagodba na klimatske promjene ne znači ništa drugo nego kako osigurati održivi razvoj u vremenu očekivanih velikih promjena. Mi ne znamo kako se razvijamo. Kod nas sve ostaje na praznim predizbornim obećanjima, koja ne da se ne ispunjavaju, već sve ono što se obeća s predznakom plus, oni s malo više životnog iskustva, oni čije iskustvo im šutjeti ne da, znaju da će biti upravo suprotno. Nerealni plus, pretvaraju u realni minus. Kolike li smo samo milijune radnih mjesta obećali, sistema za navodnjavanje, uzoranih njiva…?

Strategija prilagodbe postavila je cilj: a) smanjiti ranjivost prirodnih sustava i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, b) povećati sposobnost oporavka nakon učinaka klimatskih promjena, ali i c) iskoristiti potencijalne pozitivne učinke. Meni nedostaje najvažnija komponenta, čiju smo lekciju konačno trebali shvatiti u vremenu pandemije – kako osigurati razvoj po principu samodostatnosti.

Klima neće mimoići niti jedan sektor, ali ne kao pojedinačne puzzle (zagonetke), već kako od trenutne šume zagonetki izraditi sliku prosperitetne i samodostatne države. Pitam se , imamo li mi nekoga tko je u stanju od drveta vidjeti šumu? Imamo li nekoga tko se pomalo razumije u sve sektorske zagonetke (puzzle), a relativno suvereno vlada cjelinom (slikom)? Netko tko može istovremeno slušati različite (sektorske) pristupe i tko na osnovu toga zna puzzle prilagoditi slici – blagostanju i zadovoljstvu stanovnika. Ako ima neka se javi.

Hitna revizija Vladinih strategija

Vlada bi pod hitno, u duhu novih datosti, trebala revidirati svih onih 40 i kusur strategija, a onda na osnovi njihove revizije donijeti novi krovni dokument. U sklopu analiza javlja se izuzetna prilika da provedemo i analizu naših obećanja danih Eusposkoj uniji i da stvari konačno prilagodimo našim mogućnostima. Ono što smo obećali na području okoliša, daleko je od održivosti i u suprotnosti je s borbom protiv klimatskih promjena ali i potrebe do samodostatnosti države.

Ne znam(o) kako će biti, jedino znam(o) da sutra ništa neće biti kao danas. Moglo bi doći do zatvaranja država i borbe za prirodnim resursima, borbe za vlasništvo nad oranicama, nad proizvodnjom hrane i dostupnosti do pitke vode. Bogati će biti još bogatiji, a siromašni siromašniji. U svojoj nezasitnosti, s novotiskanim hrpama papira, bogati će se htjeti domoći i naših oranica i naših izvora vode. Predlažem da stavimo moratorij za prodaju zemlje i stalnu zabranu na prodaju izvora vode, prije nego netko traži da dugove vratimo prodajom zemlje i vode. Ako netko u nuždi i mora prodati svoju oranicu, onda neke pravo prvo i zadnje otkupa ima država.

U barem pola dosadašnjih 250 poučaka, na ovaj ili onaj način ukazujem na promašaje, pa čak i banalnim tvrdnjama, koje bi trebale biti razumljive svakoj dobroj domaćici, kako se iz Komiže do tvornice kartona u Belišću, okolišni o gospodarstveno ne isplati voziti marihuana u rinfuzi, a kamo li otpadni papir. Ne pomaže! Mogao bi pomoći koronavirus, da konačno prođemo najduži put od 1 metra, onaj od dupeta do glave, kako je već davno utvrdio legendarni Zuko Đumhur.

Kako je ulazak u EU bio po principu »nema toga što mi ne bi ispunili samo nas primite«, tek nakon ulaska smo shvatili da iza pristupnog ugovora postoji još nešto. Tek tada smo počeli prevoditi hrpe studija kojima bi »mogli prekriti teren nogometnog stadiona i dijela atletske staze«, kako je izjavila tadašnja ministrica Vesna Pusić nakon skoro godine dana od ulaska u EU. (Društvo umanjene vrijednosti  str. 219).

Kondenzacijski bojleri kao dodatni udar na potresom pogođene Zagrepčane

Kako stoje stvari, mi još do danas nismo pročitali ili možda nismo razumjeli na što smo se obavezali, pa nas svaki čas nešto iznenadi. I evo ponovno je iznenadilo Zagrepčane. Pogođeni potresom Zagrepčani su sada čuli kako im plin neće biti ponovno pušten, dok god svi ne nabave suvremene kondenzacijske bojlere, jer je netko nešto negdje potpisao i obećao Europskoj uniji. Trošak nekih 20.000 kuna po domaćinstvu. Naravno da takvi bojleri imaju smisla, ali za to treba imati i novca. Investicija se kroz uštede može isplatiti za pola životnoga vijeka: https://zg-magazin.com.hr/coc-camera-obscura-croatica/

Što li su sve drugo neki naši negdje potpisali? Predlažem da Sabor donese zaključak kako niti jedan političar koji putuje u inozemstvo ne smije sa sobom imati penkalu.

Prijatelj iz Sarajeva me upozorio kako se niti Predsjednik Republike, niti predsjednik Sabora niti premijer nisu u uskrsnom obraćanju sjetili medija. Nisu se sjetili onih koji ih tako vjerno sačekuju i i prate očekujući mudre izjave. Mediji kao potrošna roba. Mediji kao meta napada. Iz Slovenije je u Europsko vijeće otišla nota kako su mediji u Sloveniji još čvrsto na bedemima vremena mraka. Da tako ne misle i naši, pa ih ne spominju?

Pa kad sam se već sjetio prijatelja iz Sarajeva, sjetio sam se njegovog popisa (dijela) onoga što smo sve nekada znali proizvoditi https://zg-magazin.com.hr/nnni/ Ne znam od kuda taj popis povezujem s Imunološkim zavodom, nekadašnjom svjetskom perjanicom u proizvodnji cjepiva. Stvarno je taj Imunološki bio snaga, kada ga nemilosrdno čerečenje kroz 30 godina još nije dotuklo.

Komentiraj

*