Za školstvo na dnu, za vojsku na vrhu

Za školstvo na dnu, za vojsku na vrhu

Pametni znaju da im kao članicama NATO-a nebo mogu štiti i susjedi i radije ulažu u škole nego u stare avione / Vrijednost koju stvaraju oni koji obrazuju ogleda se (i) u rezultatima mature. Zar ne bi bilo logično da je plaća nastavnika izravno ovisna o rezultatima mature?

Zemlja koja uništava svoje školstvo ne čini to nikada samo zbog para, jer joj nedostaju sredstva. Ne. Zemlja koja uništava obrazovanje je odveć pod vladavinom onih koji strahuju od širenja obrazovanja… neobrazovanim narodom se lakše manipulira. (Italo Calvinio)

dr. sc. Viktor Simončič

Viktor Simončič

U svojoj posljednjoj kolumni „Kada bih vlado svijetom“ Umberto Eco je napisao: „Svaka vlada treba težiti poboljšanju obrazovanja. Prije prvog svjetskog rata samo je oko 20 posto ljudi u Italiji završilo osnovnu školu. Danas je problem na sveučilištima – rizično je da smo smanjili zahtjeve za upis kako bi što veći broj ljudi dobio pristup visokom obrazovanju, ali kvaliteta tog obrazovanja istovremeno se smanjuje. To se dogodilo u Italiji posljednjih godina i prava je tragedija. Sada su prve tri godine fakulteta previše jednostavne – studenti čak ne moraju čitati knjige duže od stotinu stranica!“

Teži li naša vlada poboljšanju obrazovanja? Nažalost, jedino što u kontinuitetu vrijedi na ovim prostorima je da su učitelji i nastavnici u osnovnim i srednjim školama, u odnosu na druge poslove, potplaćeni. Podržavam štrajk nastavnika da se usklade koeficijenti. Za isto obrazovanje ista polazna osnovica. Nije mi jasno kako asistent na fakultetu, kome je primarna zadaća da uz malo asistiranja u nastavi radi na osobnom usavršavanju i doktoriranju, može imati veću polaznu plaću od njegovog kolege u školi? Ako se dobro sjećam, u Njemačkoj, kada sam tamo bio asistent, odnos je bio čak dvostruko veći u korist nastavnika u školi.

Porazni rezultati mature

Vrijednost koju stvaraju oni koji obrazuju ogleda se (osim izuzetaka) u rezultatima mature. Zar ne bi bilo logično da je plaća nastavnika, tamo gdje je to moguće, izravno ovisna o rezultatima mature? Ove godine, kada se prvi puta tražilo i razumijevanje učenika, rezultati nisu bili sjajni. Na hrvatskim fakultetima je ostalo nepopunjeno dobrih 11.000 mjesta, i zbog toga jer više od 5000 učenika nije uspjelo maturirati. Tih 5000 nepoloženih matura je rezultat rada nastavnika i uvjeta u školama.

Što se tiče obrazovanja, prosjek izdvajanja iz BDP-a u EU-u je nekih 4,9 %. Od 28 zemalja članica, 18 ih ulaže više od 5 % BDP-a. Na vrhu ljestvice su Danska sa 7 % BDP-a, a slijede ju Švedska, Belgija, Finska, Estonija, Latvija, Portugal, Cipar, Slovenija….. a mi smo na nekih 4,7 %. Iako nismo loši u postocima, problem je u apsolutnim brojkama. Više od 2500 eura po stanovniku na školstvo troše Luksemburg (4685 eura po stanovniku), Danska i Švedska. Slovenija izdvaja nekih 900, Hrvatska oko 500, a Rumunjska i Bugarska tek nekih 258 eura.

O izdvajanjima za obrazovanje kod nas se malo govori. Ne smeta nas jer smo na repu EU-a. Nadahnute su nam samo priče o obrani. Hrvatska je, prema najnovijim podacima NATO-a o obrambenim izdvajanjima država članica, svrstana na 10. mjesto među 28 članica NATO-a. Izdvajamo 1,71 posto BDP-a, a trčimo da budemo među rijetkima koji izdvajaju 2 %.

Tko će nas napasti kad nas čuva NATO?

Kao vojno-obrambenom laiku, kao nosiocu postolja mitraljesca s doktoratom znanosti u JNA, dozvoljeno mi je pitanje, čemu povećanje za obranu? Tko će nas napasti, kada nas čuva NATO? Zašto Slovenci troše samo 1,02 % BDP-a za obranu? Zašto ne smanje izdvajanje za školstvo, spuste se naš standard u obrazovanju i prestignu nas na ljestvici izdavanja NATO-u? Zašto Španjolska, Belgija i Luksemburg troše manje od 1 % BDP-a? Talijani i Mađari izdvajaju NATO-vski bijednih 1,15 %? Njemačka samo nekih 1,23 %.

Naivnom nosiocu postolja mitraljeza, ali i doktoru znanosti, odgovor, zašto neki izdvajaju ispod zahtjeva za obranu, a iznad prosjeka za školstvo leži možda u činjenici da su oni školovaniji – obrazovaniji. Nekako je i logično kada obrazovanju daju veći značaj, zar ne? Oni znaju da je preduvjet za izdvajanje za javne potrebe materijalna proizvodnja i da ona ovisi o obrazovanju i nacionalnoj količini sive mase. Pametni znaju da im kao članicama NATO-a nebo mogu štiti i susjedi i radije ulažu u škole nego u stare avione. Bio sam prije par dana u Novom Sadu i vidjevši spomenik Jovi Jovanoviću Zmaju prijetio sam se njegovog stiha: „Dižite škole, djeca nas mole“.

Bez »tezgarenja« na fakultetima

Nisam siguran koliko podržavam nastavnike i sve zaposlene u javnim službama da im se podignu plaće. Nastavnike podržavam bezrezervno da se izjednače s bulumentom povlaštenih u sinekurama, uključujući i povlaštene mirovine. O povećanju plaća ne bi smjeli odlučivati oni koji i sebi povećavaju plaće dekretima. O tome bi morali odlučivati oni koji u društvu stvarju dodane (materijalne) vrijednosti i koji osiguravaju sredstva u budžetu za plaće. Naravno da kao dodanu vrijednost podrazumijevam i educiranije učenika, zdraviju naciju, kulturnije stanovnike… Ali i te vrijednosti izravno ovise o materijalnima, pa u pitijskoj dilemi tko je stariji, kokoš ili jaje, na prvu dajem prednost onima koji stvarju materijalnu dodanu vrijednost.

No ako će o povećanju plaća odlučivati proizvođači nove materijalne vrijednosti, onda će siguran sam udvostručiti izdvajanje za školstvo, ali ono s vrhunskim proizvodom – dobro obrazovanim kadrovima. Zatražit će i da djeca sve što je vezano sa školom obave u školi. Da u školi napišu domaću zadaću. Da ne trebaju instrukcije. Da su im u školi cijeli dan za pojašnjena i pomoć na raspolaganju nastavnici. Roditeljima bi se dolaskom s posla ostavilo više vremena za djecu jer ne bi morali igrati ulogu instruktora, a djeci za igru, jer bi školske brige ostajale u školi. Nastavnike bi se oslobodilo prigovora o tome da rade samo 20 sati tjedno, da imaju bezbroj praznika i da su im plaće čak previsoke za utrošeno radno vrijeme.

Što se tiče fakulteta, kada već imamo »Bolonju«, kada bi odlučivali proizvođači materijalnih vrijednost, uveli bi bolonjske obaveze sveučilišnim nastavnicima. Puno radno vrijeme na fakultetu, svaki dan na raspolaganju studentima i istraživanjima. Bez tezgarenja i predavanja gdje god stignu. Bez usputnog bavljenja politikom. Kakvi bi tek onda stručnjaci nastajali! BDP bi poletio u nebo na krilima znanja. A kako je znanje je najbolji lijek čak i protiv uhljebizma na povećanje ulaganja u obrazovanje ćemo se još čekati. Uhljebi, kupci diploma, prepisivači, oni koji danas odlučuju se i tako čude što će nam škole. Ipak, „dižimo škole, djeca nas mole. Jer ima l’ gora srama i stida, neg’ svome čedu ne dati vida …..“

Komentiraj

*