Za koga je sjaj zagrebačkog Adventa?

Žitelji Trešnjevke odaju priznanje gradskim ocima koji su bajkovito uprizorili advent u centru Zagreba i nešto malo uokolo, istodobno se pitajući što je s njima i ostalim zagrebačkim kvartovima? Imaju li i oni pravo na ugođaj i obilježavanje blagdana rođenja Isusovog?

Snježana Kratz

Eto, dogodilo se čudo! Trešnjevka je okićena pa je i za taj zagrebački kvart počelo adventsko vrijeme, to vrijeme ljubavi koja »izviruje« na svakom uglu miješajući se s mirisom vina, cimeta, pečenih kobasica, apfel štrudli, germknedli, sarmama »to go« i svim drugim đakonijama. Ali ne na Trešnjevci, jer daleko je to od nje, tvrde razljućeni stanovnici tog radničkog kvarta koji svu silinu blještavila svjet(a)la lampica, objeljelog umjetnog snijega, božićnih pjesama i svega s predznakom Božića mogu samo gledati na televiziji. Jer to je, kažu, neki drugi Zagreb koji na žalost, nije njihov. To više, jer adventska je Trešnjevka u starom parku istog joj imena, primjerice dobila tek slabašnu jelku, okićenu drhturećim plavičastim kuglicama koje kao da su posuđene iz obližnje policijske postaje u Nehajskoj, odnosno skinute s policijskih automobila s rotirkama.

Ali zato Trešnjevčani, u vrijeme kada glavni gradski trg prpošno živi najljepši advent u Europi i diči se s tom titulom, žive pod otužnim žutim uličnim lampama, velikim zelenim kontejnerima za smeće na svakih par metara i desetak okačenih vedrih zvona ponad tramvajskih tračnica, koja se svijetleći ljuljaju lijevo – desno od trešnjevačke tržnice.

Advent uz svjetla kockarnica

Ipak, ne treba žaliti što su gradski oci odlučili primjerice Zrinjevac okititi s čak 60.000 lampica, koje se – komentari su Trešnjevčana – »vide i s mjeseca«, jer Trešnjevka svjetli od lampica kockarnica. Da nije njihovih zelenih, žutih, crvenih, bijelih i drugih boja ne bi se na Trešnjevci znalo da je pred nama blagdan rođenja Isusovog. Kada se u to ubroje i mračni, svakojakim papirima – »čistimo i besplatno odvozimo šutu i bijelu tehniku«, »dajemo brze kredite« – obljepljeni i zamračeni gradski prostori, Trešnjevčani postaju svjesni da žive u twilight zoni. To podupiru i zamjetni natpisi poput »otkupljujemo zubno zlato«, srebrne proteze, pribor za jelo…

»Dođite nam s povjerenjem«, poruke su otkupljivača koji Trešnjevčane privlače i isticanjem diskrecije. Pa ako nemate baš pune lisnice još uvijek možete prodati kakvu zaostalu srebrnu protezu (ako je imate), kako biste namakli novac za »putovanje« na advent u centar Zagreba. Jer taj je uistinu predivni Trg bana Jelačića i centar grada neka sasvim druga blagdanska priča, točnije bajka koja košta i dosta novaca. Sudeći po ponosu kojim pucaju turistički djelatnici grada, Zagreb je prekrasan, a oni su obavili dobar posao! I jesu, ali za koga? Tu divotu mogu gledati i (do)živjeti tek oni koji su u (epi)centru zbivanja a svi drugi, koji nisu prve i sve druge korake proživjeli u povijesnoj jezgri – tko im kriv? Pitaju se zagrebački Trešnjevčani i za koga se pripremio taj sjaj? Za domaćeg gosta ili za strance koji će doći i (po)trošiti u nemalo jeftinijoj im Hrvatskoj.

Koliko košta izlazak na advent u centru?

A koliko novca treba četveročlana prosječna hrvatska obitelj za jedan adventski dan u centru grada, a o večeri da ne govorimo? Da prosječni tata i mama pojedu tek po porciju debrecinki kobasica valja im izdvojiti gotovo 40 kuna, ako tata hoće čašu vina jer hladno je, a ono dobro z(a)grije ma štogod liječnici govorili o tome, to je dodatnih dvadesetak kuna bez mamine narudžbe istog, po jednoj miomirisnoj čaši. Naime, vino se na adventu prodaje od 14 do čak 22 kune  po čaši! Ako im se pije kava i ona je 16 -tak kuna po šalici, a da uzmu desert samo mama i tata ili da ga se odreknu u korist djece, i to bi bilo minimum 40-tak kuna? A ako bi najmlađi naraštaj prosječne hrvatske obitelji htio na primamljive ponude, poput klizanja tik do Kralja Tomislava, to je još 20 »kunića«po glavi Zagrepčana, s tim da »prosječni« mama i tata samo promatraju i mašu svojem podmlatku.

Eh, nakon klizanja koje bi hrvatski prosječnici podarili djeci koja bi pri tom zdravo ogladnjela i poželjela kakav komad(ić) mesa, pite i kakve druge delicije, jer sve su se nagurale u centralne adventske kućice, opet bi se izvuklo kakvih 50, 60 kuna. Sve u svemu, minimalna računica za jedan dan četvoročlane hrvatske obitelji s prosječnom, (o ispod prosječnoj plaći da ne govorimo), iznosio bi najmanje 250 kuna! A to je samo jedan dan doživljaj(a) adventa, a prosinac ih daruje 31. Zato valja dobro zbrajati ili se dovinuti, pa kod kuće pripremiti par usputnih putnih sendviča do Trga bana Jelačića. Da se itekako mislilo na inozemne i drage nam goste tog vrhunski uprizorenog događanja (po)kazuje da na zagrebačkom adventu ima gotovo i »ptičjeg mlijeka«.

Francuska pašteta, šrilankansko pivo, marquez s tapenadom

Francuska pašteta od guščje jetre, delicije sa Šri Lanke, uključujući i šrilankansko pivo, marquez (janjeća kobasica) s tapenadom i tzatziki umakom za 42 kune po porciji, istarski burgeri s acetom, istarskom kobasicom i radičem po 58 kuna, dio je ponude zagrebačkog adventskog centra, pozicija Fuliranja i drugih božićnih prodajnih zona. Ponude ima za svačiji ukus pa je tako brudet od morskog psa kao i maneštra od sipe po tanjuru 40 kuna, a decilitar pjenušca stoji »prigodnih« 25! Primamit će vas i miris fritula kojih ima raznih cijena, oblika i punjenja. Malo veća ispunjena vanilijom i jabukama košta čak 25 kuna po komadu dok će se za (s)motani burek od tzv. sporo pečene svinjske potrbušine, piva i aromatiziranog krumpira izdvojiti 34 kune po porciji, a za »leteći kebab« 42. Naveliko ovog adventa prepričavane sarmice »to go« stoje 28 kuna, porcija s dva komada nafilanog kiselog zelja prošaranog s pancetom u tragovima i začinjenog po želji sa senfom ili kiselim vrhnjem sa vlascem.

Mirisa je svakojakih na bajkovitom adventu, trgovaca koji trljaju ruke također i gostiju je puno, onih koji ne govore hrvatskim jezikom. Dobro je da ih ima jer, poručuju Trešnjevčani, čini se da je za njih i one punoga džepa Advent i upriličen. To više, jer Trešnjevka, kažu, ne miriši od kuhanog vina začinjenog klinčićima, nema ni drugih blagdanskih okusa izuzev onih koje već tijekom godine nudi trešnjevački plac.

O blještavilu i bajkovitosti također nema govora pa se razočarani ali i ljutiti građani kako su nam rekli, pitaju i što im (ne)rade oci mjesne samouprave? Zašto nisu za tu veliku gradsku četvrt, žitelje i djecu im uprizorili kakva vanjska događanja osim onih koje u programu rada već ima tamošnji Centar za kulturu. Kažu ogorčeno i ironično, zašto bi se (i)koji novčić proslijedio drugdje primjerice za advent u Španskom, Prečkom, Malešnici, kada se sve slilo na Trg, Zrinjevac, pred HNK… Ostali gradski kvartovi osim već spomenutog nisu dobili ni natruhe ljepote i blagdanskog sjaja zagrebačkog adventa. Nažalost!