Za djecu s poteškoćama u učenju primjenjivat će se poseban način ocjenjivanja

Za djecu s poteškoćama u učenju primjenjivat će se poseban način ocjenjivanja

(Marko Ferek i Anamaria Ružak, predsjednik i dopredsjednica Udruge “Buđenje”)

Anamaria Ružak: Situacija u Hrvatskoj je sve bolja te postoje mnoge škole i učitelji koji imaju adekvatan pristup za djecu s ADHD-om u svom radu. Ipak, obrazovni sustav generalno nije „napravljen“ kako bi jake strane djece s poremećajem u učenju ili razvoju došle do izražaja

Razgovarala: Ivana Vranješ

Pandemija koronavirusom značajno utječe na život odraslih, ali i djece. Umjesto u učionicama hrvatski učenici po prvi puta od 16. ožujka nastavu prate na TV-u i online što što za njih predstavlja veliki izazov pred kojim ne smiju posustati. Izvođenjem nastave daljinu suočeni su i učenici s poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD – Attention Deficit Hiperactivity Disorder) te raznim teškoćama u razvoju.

O problemima djece s ADHD-om u praćenju nastave na daljinu, razumijevanju učitelja za tu djecu u pripremi nastave na daljinu, kao i roditeljskoj podršci u svladavanju gradiva govorila je dopredsjednica Udruge “Buđenje”, prof. engleskog jezika i terapijskog učenja sa specijalizacijom za rad s djecom s teškoćama učenja i razvoja Anamaria Ružak.

Koliko je u Hrvatskoj djece s ADHD-om?

Iako kao udruga surađujemo s ustanovama koje provode dijagnostiku ne znamo točan podatak. Znamo samo broj onih koji nam se jave. Udruga ima više od 2000 aktivnih članova, a još je više korisnika sadržaja koje nudimo kao što su radionice, edukacije, paneli, stručni skupovi i tretmani.

Koje su njihove karakteristike?

Simptomi se mogu svrstati u tri glavne skupine – pomanjkanje pažnje, impulzivnost i hiperaktivnost.

Kako treba prilagoditi nastavu djeci s ADHD-om?

Tijekom nastave djeci bi trebalo biti omogućeno fizičko kretanje, kao i upotreba „fidget toys-a“ (igrački napravljenih za djecu s ADHD-om koja im pomažu usmjeriti hiperaktivnost), sjedenje na pilates lopti umjesto običnom školskom stolcu, raspodjela gradiva u manje cjeline, konkretne i jednostavne upute koje se daju „korak po korak“ . Također je važno učestalije ponavljanje uputa i pravila, tolerancija prema situacijama u kojima dijete nije stiglo prepisati sve s ploče, nije se moglo koncentrirati na tekst koji se čita te situacije u kojima je dijete impulzivno. Trebalo bi uvesti sustav nagrađivanja umjesto kažnjavanja. Ovo su samo neke od općenitih smjernica. Uz ADHD često dolazi i disleksija ili diskalkulija te i to treba uzeti u obzir, ali i individualni način na koji dijete uči.

Zbog situacije uzrokovane koronavirusom svi su dodatno izloženi stresu. Kako djeca s ADHD-om reagiraju?

Iako se misli suprotno, djeca s ADHD-om vole rutinu, vole znati što ih „čeka“ te im je novonastala situacija velika promjena. Također nemogućnost odlaska na terapiju ili tretmane na koje su išli do sada može dovesti do regresije u ponašanju. Isto tako, pojedina djeca s ADHD-om imaju i povećanu anksioznost i strah od zaraze ili općenito novonastala situacija im može stvarati dodatni stres.

S druge strane, uz pomoć roditelja, stručnih suradnika i online podrške koju mogu dobiti te mogućnosti provođenja određenih tretmana u vlastitom domu (tipa Play Attention tretmana) može se postići uspješno „nošenje“ sa situacijom, pa čak i napredak jer je mnogima od njih redovna škola bila veliki stres kojeg trenutno nemaju. Veći problem je stres roditelja koji je roditelj trenutno odgajatelj učitelji psihoterapeut.

Koji su vaši savjeti da roditelji i djeca lakše podnesu stresnu situaciju izazvanu koronavirusom?

Kao i kod svih nas bitna je strpljivost, tolerancija i međusobno razumijevanje Naglasak treba biti na mentalnom zdravlju, a ne na školskom uspjehu. Bitno je da obitelj kao cjelina pronađe način da zajednički funkcionira. Roditelj je trenutno nosilac svega. Stoga se i taj roditelj mora pobrinuti za sebe. Nitko ne može 24 sata dnevno biti savršen, niti bi roditelji to trebali očekivati od sebe. Dokle god podržavaju dijete takvo kakvo je i dopuštaju mu da razvija svoje interese, pokazuje svoju osobnost i imaju toleranciju na simptome ADHD-a sve će biti u redu.

Nastavak tretmana i terapija trebao bi se osigurati kao i implementirati karakterističan pristup kod odgoja djece s ADHD-om. Detaljne savjete o tome kako se nositi s određenim ADHD simptomima unutar obitelji može se pronaći na internetskoj stranici www.budenje.hr, kao i na broju 098/997-8915. Udruga Buđenje osigurala je stručnjake koji odgovaraju na svaki poziv i stoje na raspolaganju za savjete i konzultacije te pozivamo roditelje da nam se obrate.

S obzirom na zatvaranje škola, kako su djeca s ADHD-om prihvatila nastavu na daljinu?

Većina djece, ali i roditelja se suočava s problemima oko organizacije ispunjavanja školskih obveza.

Koliko je nastava na daljinu adekvatna za njih?

S obzirom koliko je brzo trebala biti organizirana, ali činjenica da u redovnoj, „normalnoj“ nastavi djeca s ADHD-om često nemaju osiguran adekvatan pristup, nastava na daljinu uglavnom ne primjenjuje metode prikladne za djecu s ADHD-om. Ipak, ovo zaista jest izvanredna situacija za sve nas te su ured pravobraniteljice, ali i svaka škola pozvali obitelji na suradnju sa stručnim suradnicima koji stoje na raspolaganju. Također, bit će implementiran i drugačiji način ocjenjivanja djece s ADHD-om i ostalim poteškoćama u učenju. Svaka obitelj s djetetom s ADHD-om je pozvana da se javi svojoj nadležnoj stručnoj službi kako bi se napisao individualiziran plan te implementirale smjernice za rad.

Koji su trenutno najveći problemi u nastavi s kojima se suočavaju djeca s ADHD-om?

Problemi su klasični, tj. dosta slični, kao i kod redovne škole: nemogućnost fokusiranja na praćenje nastave i pisanje domaće zadaće, kao i nerazumijevanje samog gradiva koje se predaje te nemogućnost potpitanja, ponavljanja uputa i smjernica tj. korištenja metoda koje djeci s ADHD-om odgovaraju. Već se puno pisalo o nezadovoljstvu roditelja oko domaće zadaće koja se povećala u ovom periodu i to je nešto što djeci s ADHD-om ne odgovara.

Koliko nastavnici, učitelji imaju razumijevanja za djecu s ADHD-om u izvođenju nastave na daljinu?

Situacija u Hrvatskoj je iz godine u godinu sve bolja te postoje mnoge škole, kao i učitelji koji imaju puno razumijevanje te implementiraju adekvatan pristup za djecu s ADHD-om u svom radu. Ipak, obrazovni sustav generalno nije „napravljen“ kako bi prednosti i jake strane djece s poremećajem u učenju ili razvoju došle do izražaja. Djeca se zbog toga često osjećaju zanemareno, glupo te imaju nedostatak samopouzdanja, a učitelji se nađu pred zidom. Što se konkretno tiče škole na daljinu, kako je zaista morala biti formirana u jako kratkom vremenskom roku, bilo je i za očekivati da se metode i pristup za djecu s ADHD-om, ali i disleksijom, diskalkulijom, spektrom iz autizma itd. neće koristiti. „Okrutna“ činjenica, ali realna.

Koje metode trebaju učitelji koristiti da bi djeca uspješno svladala gradivo tijekom izvođenja nastave na daljinu?

Učitelji trenutno imaju još manje prostora za implementaciju adekvatnih metoda te se i oni prilagođavaju na novonastalu situaciju. Ipak, u komunikaciji s roditeljima koji imaju dijete s ADHD-om bi trebali biti senzibilniji, informirati se, tolerirati „nepotpune“ domaće zadaće, pa čak i davati „drugačiju“ domaću zadaću tj. i dalje raditi prema individualiziranom nastavnom planu do mjere do koje je to moguće.

Kakvu ulogu trebaju imati roditelji u svladavanju gradiva?

Roditelji trenutno rade sve. Rade od kuće, pokušavaju organizirati svakodnevicu, školske obveze djece i općenito funkcioniranje obitelji, što unosi dodatni stres za svakog roditelja, ali i za dijete. Sada je jako bitno da svaki roditelj s djetetom strogo slijedi upute za rad s djecom s ADHD-om, a to je podjela dana u „blokove“, toleriranje impulzivnosti, hiperaktivnosti (pozitivno usmjeravanje fizičkih kretnji) te nedostatak pažnje.

Djeci treba omogućiti da prate nastavu na daljinu stojeći, sjedeći na podu, ležeći na krevetu ili u bilo kojoj drugoj poziciji koje dijete odabere, kao i raspodjela domaće zadaće u više kraćih vremenskih intervala. Također, bitna je suradnja s djetetom gdje mu je omogućeno da izabere što će i kada raditi opet koristeći „fidget toys-e” ili netipične metode pisanja, sjedenja i učenja.

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t