Za Božić – kao dijamanti
Govoreći o dijamantima, oni se povezuju i sa zarukama. Znajmo da je Isus, kao zaručnik Crkve, došao u mrak ovoga nepostojanoga i prevrtljivoga svijeta iz ljubavi prema nama. Stoga, neka mu zaručnica, svaki vjerni mu vjerni pojedinac njemu vjeran, uistinu bude blistavi dijamant, za njega i njemu na radost i slavu počevši od danas
Blagdansko blještavilo! Svugdje neki ukrasi, uresi, žaruljice, šljokice, trakice, sve nešto svijetli i sjaji. Maltene kao da je sve puno nekih dragulja koji plijene poglede i mame namjernike. To me podsjeća ne sljedeće…
Postoji jedna tvar koja se u prirodi pojavljuje u dva oblika tako različita da nikad ne bismo pomislili da imaju nešto zajedničko. To je ugljik. Kemijski element koji predstavlja osnovu života. No isto tako, to je element koji je osnova čađe i ugljena. Zato se i ugljen zove ugljen jer je u njemu najzastupljeniji upravo – ugljik. Ugljik također tvori grafit. Grafit je ono čime u olovkama pišemo. Sivkast do crn, mekan i mastan na opip. To je zbog njegove unutarnje građe, rasporeda atoma ugljika koji tvore šesterokutne ploče međusobno okomito povezane slabim silama. Upravo zato on ostavlja trag na papiru jer kidamo veze između tih šesterokuta ugljika u grafitnom štapiću olovke ili mini za tehničku olovku.
Ali ugljik dolazi u još jednom obliku, potpuno drugačijem i svima nama jako dobro poznatom. Dijamant. Tu je ugljik posložen u međusobno povezane kocke gdje je po jedan atom na svakom njenom vrhu. Razlika između grafita i dijamanta i više je nego očita. Grafit je gotovo crn, a dijamanti na svjetlu bljeskaju te to svojstvo imaju i u mraku. Čisti dijamant je bezbojan i tvrd. Dok je grafit zapravo jedna od najmekanijih tvari, dijamant je najtvrđa poznata tvar. To znači da ima najveći otpor prema prodiranju drugih tijela u njega. Zanimljivo je da dijamant nastaje iz ugljika pod uvjetima velikog tlaka i visoke temperature u unutrašnjosti zemlje. Moguće ga je dobiti i iz grafita pod enormnim tlakom i temperaturom.
Različite pojavnosti iste temeljne tvari
Razmišljajući o ovim dvjema potpuno različitim pojavnostima iste temeljne tvari koja ih gradi, možemo to preslikati na duhovnu dimenziju života koja se ovih blagdanskih dana kao podrazumijeva, a zapravo je opet ostala taknuta samo na površini (ako). Svi su ljudi građeni na istoj osnovi. No jesu li zato iznutra jednaki? Imaju li njihovi životi iste značajke i isti odraz? Ljudi često znaju biti poput grafita. Imaju svoju funkciju i određenu ulogu koju u životu obavljaju, što je u redu. Grafit se itekako dobro da iskoristiti za pisanje i crtanje mnogočega. No on je mekan. Lako se može oštetiti. Nepostojan je. Grafit je i taman, siv do crn, ne odražava svjetlo, nema sjaja. Bez obzira na funkciju, on je neugledan i mnogo toga ne može podnijeti – nije ni po čemu poseban. Baš kao i čovjek koji jednostavno ide bez cilja, za masom, slijedi liniju manjeg otpora i nema nekog čvrstog oslonca ili ideala u svom životu. Nepostojan je. Umazan ravnodušnošću, neosjetljivošću, zlom. A takvih je puno.
Dijamant je, iako na bazi istog ugljika, već pri samom svom nastanku drugačiji. Stvara se u tmini zemlje u uvjetima velikog tlaka i visokih temperatura. Nastaje iz užarenih magmatskih stijena. Ugljik tu poprima strukturu najtvrđe i najotpornije tvari, postaje dijamant. On ima svojstvo odražavanja svjetlosti i ni jedna druga tvar ne može u nj prodrijeti. Tako je i s čovjekom, koji je u osnovi isti kao i svi ljudi, kad dopusti da Bog djeluje u njegovom životu. Bog u osobi započinje proces pretvorbe iz jednog oblika u drugi. Taj proces je često težak i osoba koja kroz njega prolazi uistinu zna biti pod pritiskom i zna joj prekipjeti te dolazi u situacije koje ne može podnijeti. Zato i Biblija govori „da nam treba kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.“ (Djela apostolska 14:22). Mnogi izvana možda ni ne vide što se događa i kako se osoba iznutra mijenja. Međutim, ispod površine, baš kao kod dijamanta u tmini zemlje, Bog radi. Jednostavno je potrebno imati povjerenja i zajedno sa starozavjetnim pjesnikom reći: „Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.“ (Psalam 139:14-15).
Novi čovjek s novim osobinama
Božji Duh djeluje i donosi promjenu. „Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?“ kaže prorok Izaija (Izaija 43:19). Osoba koja nastaje po Božjoj je volji i na njegovu je sliku stvorena. To je novi čovjek s drugačijim, novim osobinama. „Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.“ (2. poslanica Korinćanima 5:17). Božji čovjek, odnosno u nutrini, u duhu novostvoreno Božje dijete, sada više nije osuđen na vjetrometinu i nepostojanost svijeta, nego je čvrsto utemeljen u Bogu. Više mu se ne može samo tako nauditi i olako ga slomiti. Apostol Pavao poručuje: „obucite oklop – pravednost“ (Poslanica Efežanima 6:15). Novo Božje stvorenje ima najtvrđi oklop, Božji oklop pravednosti, koji ne dopušta da bilo kakva nečistoća zla ovog uzburkanog svijeta prodre unutra.
Novi čovjek, iako na bazi iste tvari, u dubini svog bića potpuno je promijenjen i sada više nije neugledan, mastan od pogrešaka i propusta, već je poseban i blista odražavajući Božje svjetlo. To svjetlo svijetli i u najvećoj tami bezizlaznosti, bespomoćnosti, besmislenosti, najdubljeg očaja. Za Isusa Krista, Sina Božjega čiji ćemo dolazak na ovaj svijet uskoro slaviti, stoji zapisano: „I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.“ (Evanđelje po Ivanu 1:5). On sam je rekao: „Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.“ (Evanđelje po Ivanu 8:12). Stoga, kad smo s Bogom i kad smo s njim „ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.“ (Psalam 139:12). Kristov prijatelj – kršćanin – je u Bogu vječan jer u njemu leži njegova bit, njegova osobnost, njegov smisao. Zato „Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna“ (Izaija 26:4).
Bog poziva čovjeka
Od početka ljudske povijesti, pa tako i danas više od dva milenija nakon rođenja Isusa Krista, i ovog Božića, i u Novoj 2019. godini, Bog zove čovjeka da mu se vrati. Kako bi čovjek koji je nesavršen, grešan mogao biti u duhovnom jedinstvu sa svojim savršenim i svetim Stvoriteljem, mora se promijeniti. Nije to laka odluka, a nije ni lagan proces. Ali Bog je taj koji obećaje uspjeh i zato rezultati neće izostati. Zablistati može svaki koji svoj život, svoje „Ja“, sa čitavim teretom dobra i zla u potpunosti preda njemu. Tada će biti jedan poseban i neponovljiv ures njegove božanske krune. Dopustimo da za Božić, kao i u predstojećoj godini, blještavilo i svijetleći (božanski) uresi (vrlina) ne ostanu samo na božićnom drvcu, na i u kući, da se ne zadrže samo na vanjštini, nego da budu dio nas, da nas krase iznutra.
Govoreći o dijamantima, oni se povezuju i sa zarukama. Mladić prosi svoju dragu kiteći je dijamantnim prstenom, ukazujući koliko mu ona vrijedi i kako mu je posebna. Znajmo da je Isus, kao zaručnik Crkve, došao u mrak ovoga nepostojanoga i prevrtljivoga svijeta iz ljubavi prema njemu odnosno prema nama. Došao je ponizno, tiho, skromno, u noći među pastire i životinje, u jasle na slamu, a poklonili su mu se mudraci i pjevali su mu anđeli. Toliko nas voli da je čitav svoj život podredio služenju drugima. Stoga, neka mu zaručnica, svaki pojedinac njemu vjeran, uistinu bude blistavi dijamant, za njega i njemu na radost i slavu počevši od danas, od ovog Božića.
Izvorno objavljeno u knjizi „Stvoriteljeva ostavština – Božja objava u Knjizi Prirode“ autora Saše Zavrtnika, 2013. godine, pretisak: Redak, Split, 2018. godina, dostupno na: http://www.webknjizara.hr/knjige/religija-i-duhovnost/stvoriteljeva-ostavstina-bozja-objava-u-knjizi-prirode-sasa-zavrtnik
© Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag.theol.