Vrednovanje tehnike – BST-5

Vrednovanje tehnike – BST-5

Interdisciplinarnost nastavnih sadržaja na tehničkim obrazovnim ustanovama nužan je preduvjet za naobrazbu i odgoj svjesnoga i savjesnog budućeg nositelja odluka

prof. emer. Igor Čatić

Opis koncepta „Vrednovanje tehnike –BST 4“ pokazao je potrebu temeljite revizije Preporuke VDI 3780. Dva su razloga tome. Prvi, proširena izvorna definicija tehnologije J. Beckmanna i na područje humanistike. Drugo, opravdanost uvođenja psihologije i izvedenice, marketinga koji odlučujuće utječe na najčešće potpuno neopravdane zahtjeve ekologista. Tijekom redovnog školovanja tehničari za takav razvoj događaja nisu podučeni. Drugo, iskustvo uči da je politika, a i uvijek je to i bila, nadkriterij, kojem se svi moraju pokoriti.

Razvoj osobnosti i kvaliteta društva

Razvoj osobnosti znači kako čovjek svoje osobine, sposobnosti i sklonosti ostvaruje u najvećoj mogućoj mjeri u neprestanoj izmjeni s okolinom. Kao socijalno biće to može ostvariti samo u suživotu s prirodom i suradnji s drugim ljudima. U ovu skupinu kriterija, ponovno interdisciplinarnih, ubrajaju se: osobne slobode i prava pojedinca, dužnosti pojedinca unutar društva, obrazovanje te duhovna kultura pojedinca i društva.

Osjećaj slobode, bilo djelovanja ili mišljenja, budi u čovjeku spoznaju o samom sebi i o vlastitoj vrijednosti. To predstavlja važan čimbenik pri poboljšanju kvalitete i kvantitete čovjekovog djelovanja. U ovu skupinu kriterija ubrajaju se: sloboda djelovanja, sloboda obaviještenosti i mišljenja, kreativnost (pojedincu treba omogućiti da bude kreativan) te privatnost i informacijsko samoodlučivanje, pravo na nadgledavanje i sagledavanje zbivanja, ostvarivanje socijalnih dodira i pravo na društveno priznanje, solidarnost i kooperativnost, opća i socijalna sigurnost, kulturni identitet, osiguranje konsenzusa pri odlučivanju, uvid u donošenje odluka te jasnoća i javnost rada.

Svaki pojedinac ima dužnosti unutar društva

Svaki pojedinac ima dužnosti unutar društva. Kako bi se osobne slobode i prava pojedinca unutar društva mogle stalno ostvarivati, njegovo djelovanje mora biti u okvirima dopuštenog. Drugim riječima, pojedinac tek kad obavi određene dužnosti, može ostvariti svoja prava. Tako se osigurava da neki nesamosvjesni pojedinci ne narušavaju osobne slobode i prava drugih. U ovu skupinu kriterija ubrajaju se: red, stabilnost, pridržavanje pravila i pravičnost.

Ovi zahtjevi predstavljaju najveću slabost suvremenih društava. Razlike se uočavaju i unutar jedne društvene zajednice.

Važan kriterij je obrazovanje. Na temelju cjelovitog pristupa, valja razumijevati kulturologijsko obrazovanje. To znači kako inženjer tijekom studija, uz tehničke i prirodoznanstvene predmete mora slušati i predmete s područja društveno- humanističkih područja. Vrijedi i obratno. Ne mogu procjenjivati rezultate tehničkih djelovanja osobe koje ne poznaju osnove tehnike.

Kontroverza o udjelu netehničkih predmeta na studijima koji obrazuju inženjere i ostala tehnička zvanja, ne odnosi se samo na količinu, već i na kvalitetu. Suglasnost o određenom udjelu netehničkih disciplina prikriva pitanje na koje bi se predmete i koje sadržaje ona odnosila. Netehnički predmeti mogu se razdijeliti prema stupnju vezanosti za posao. Nitko ne sumnja, primjerice, u potrebu svladavanja gospodarskih znanosti za dobrobit tehničkih znanosti. No što je s poviješću i filozofijom tehnike, njezinom etičnosti, sociologijom i sličnim sadržajima?

»Sporedna« radna mjesta

Industrijska sociologija, kao dodatak proizvodnoj tehnici, može posredovati u opravdavanju pojedinih oblika organizacije proizvodnje i rada. Psihologija je osobito važna za one tehničke stručnjake koji tijekom vremena izrastaju u menadžere. Pitanje o udjelu netehničkih sadržaja studija dade se, dakle, vrlo teško izraziti u postotcima, mada se u tome može prepoznati potreba bitnosti prevladavanja tehnokratskog načina mišljenja.

Napredan inženjer ili općenitije tehničar, poznaje vezu između tehnike, organizacije i kvalifikacije. U praksi se u pravilu, prije svega, razvija tehnika, tako da za još neautomatizirane djelatnosti preostaju “sporedna” radna mjesta, koja se teško mogu označiti kao socijalno pogodna (podnošljiva) i kreativna.

Prevladavanju pojma „sporednih“ radnih mjesta u proizvodnju dobara i potrebnoj infrastrukturi, danas snažno pridonosi robotizacija i umjetna inteligencija.

Obrnut put, da inženjer na temelju predočene kvalifikacije suradnika, prilagođuje organizaciju i, konačno, tehniku nije pravilan samo sa stanovišta gospodarstvenosti, već i humanizma. No, kako bi se poznavala oba predložena puta, potrebna je odgovarajuća naobrazba u području proizvodne tehnike.

U svijesti studenata tehničkih znanosti izgrađena su i stabilizirana dva svijeta. S jedne strane jednoznačna tehnika sa svojim pravilima i obilježjima, prividno bez konflikata, a s druge strane višestrukost netehničkih znanstvenih područja.

Sljepilo današnjih studija tehnike

U tehničkom svijetu niz stoljeća smatralo se kako postoje jednoznačna rješenja, mjerila i kriteriji. U netehničkom, egzistiraju vrijednosti koje se mogu više ili manje povezivati, konkurentni interesi i načelne višeznačnosti. Sve više se spoznaje kako i u tehnici nema jasne povezanosti između uzroka i posljedica. Stoga trajno dobivaju na vrijednosti: vjerojatnosti, približni proračuni i neizraziti (e. fuzzy) koncepti.

Današnji studij tehničkih znanosti uči razumijevanju tehnike, koje je slijepa za interese i vrijednosti. Pritom, mnogi inženjeri to sljepilo za interese i vrijednosti pogrešno razumijevaju kao pozitivnu postojanost načela. U prirodnim zakonima prihvaćaju to kao jedino mjerilo pravilnog djelovanja. Instrument vrednovanja tehnike nastoji prevladati taj razdor između tehnike i njenog razvoja s jedne, i posljedica tehnike i njene procjene s druge strane.

Vrednovanje tehnike otvara novu perspektivu odnosa tehničkih i netehničkih sadržaja tehničkih studija. Podjela između tehničkih i netehničkih predmeta izgledala bi tako da netehničke discipline, ako prelaze inženjersko-znanstvene temelje termodinamike, mehanike itd., tematiziraju problematiku osnova vrednovanja i različitih koncepata tehničkih sustava.

Interdisciplinarnost nastavnih sadržaja na tehničkim obrazovnim ustanovama nužan je preduvjet za naobrazbu i odgoj svjesnoga i savjesnog budućeg nositelja odluka. Kada sazre ideja o potrebi interdisciplinarnog sagledavanja problema, a time i o potrebi uvođenja netehničkih predmeta u tehničke studije, javit će se problem nedostatka odgovarajućeg nastavničkog kadra. Koji je u stanju sagledati problem s različitih stanovišta, tehničkoga, društvenoga, odnosno duhovnoga i sociološkog.

Pored tog problema, javit će se i nedostatak financijskih sredstava. Međutim, zbog toga ne treba odustati od provođenja ove ideje. Jedino se na takav način može prebroditi, kod većine inženjera još uvijek prisutna ideologija o postojanju jednog najboljeg rješenja. Postoji korist od stvaranja svijesti o postojanju različitih rješenja i njihovih dodirnih netehničkih okvirnih uvjeta. Tome iznimno pridonosi još uvije nedovoljno poznata sintezologija.

Duhovna kultura pojedinca i društva

U jednom značenju kultura je skupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je stvorio čovjek u svojoj društveno-povijesnoj praksi. Nju sačinjavaju dva međusobno povezana područja: materijalna kultura (sredstva za proizvodnju i materijalne tvorevine) i duhovna kultura (ukupnost rezultata znanosti, umjetnosti, filozofije, morala, običaja itd.). Pritom treba navesti povezanost između tehnologije i teologije, dviju vršnih znanosti u »Usavršenoj Turner-Čatićevoj obrazovnoj piramidi znanja«. Opis najnovije inačice te piramide bit će dostupan u časopisu Kemija u industriji.

Usavršena Turner-Čatićeva obrazovna piramida znanja (Kemija u industriji, 5-6/2020. u tisku) / *Klikni za uvećanje

 U nastavku bit će razmotrena duhovna kultura pojedinca i društva.

Na „obrazovnoj piramidi znanja“ potrebno je graditi svoje opredjeljenje, posebno u području obrazovanja. Imperativ takvog pristupa jest da zaposlenici na području materijalne kulture poznaju nešto podrobnije duhovnu kulturu, nego što je to danas slučaj. Ali i oni koji djeluju na području duhovne kulture, morali bi poznavati zakonitosti materijalne kulture.

Iako je kultura sve ono što nije priroda i, kao takva, predstavlja nadređen pojam, neizostavno duhovna kultura čovjeka i društva u cjelini izravno utječe na razvoj ličnosti i kvalitetu društva. Stoga je i njen dio. Duhovna kultura pojedinca, uz običaje i tradiciju, gradi duhovnu kulturu društva u cjelini. Ova pak, izravno utječe na gospodarstvenost, odnosno blagostanje.

Tipičan primjer je razlika u duhovnoj kulturi istočnoga (budističkoga) i zapadnoga (kršćanskog) svijeta. Jednom japanskom djelatniku sasvim je normalno da ne koristiti godišnji odmor, odlaziti dva sata ranije na posao te dva ili više sati ostajati duže na radnom mjestu. Bez očekivanja ikakve naknade, osim priznanja kako koristi poduzeću i zajednici u cjelini.

– Nastavlja se –

Komentari su zatvoreni