
Volovi se vežu za rogove, ljudi za riječi…
…a neke ne možeš vezati ni za one ovjerene kod javnog bilježnika
Prvi čovjek Mosta Petrov je negdje izjavio kako mu je najveća greška bila upravo ovjera obećanja kod javnog bilježnika. Ona izjava kako neće s nikim u koaliciju. Stvarno je grešno nešto napisati, potpisati, ovjeriti, navući građane da zbog toga glasaju za vas i onda bezobzirno to prekršiti
dr. sc. Viktor Simončič
“Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.” Sveto Pismo (Matej 7, 15)

Pred prošle izbore sam se afirmativno raspisao kako se na našoj političkoj sceni javlja neke nova nada. Samog sebe sam iznenadio koliko toga sam našao pozitivnog u pojavi Mosta. Pozdravljao sam moguće približavanje onih koji svu svoju snagu crpe iz međusobnog ratovanja. Ostao sam pozitivan i nakon svih peripetija oko sastavljanja Vlade, pa i iznenadne pojave premijera Oreškovića. Kada se nešto tako iznenada dogodi, meni se odmah jave prvi stihovi poznate Cesarićeve pjesme Oblak: …… iznenada, ni od kog iz dubine gledan, pojavio se ponad grada (na našoj političkoj sceni), oblak (premijer) jedan.
Istina za volju, nakon prvog stiha prestaje svaka daljnja moguća alegorija i nastupa gruba stvarnost, kako smo upravljanje države povjerili nekome tko niti danas ne zna gdje, a kamoli što bi trebao raditi. Ili je ipak sve jako jako dobro znao? Utrošio(li) nam vrijeme, potrošio(li) prilike. U svijetu koji ide naprijed, i kada stojite na mjestu zaostajete.
Možemo li bolje? Teško!
Opet novi izbori. Možemo li imati bolje? Možemo li mi, negdje, po svemu na začelju među državama Europske unije imati zastupnike, premijerku ili premijera kao oni ispred nas? Sigurno je da možemo imati bolje od sadašnjih jer eksperiment na neviđeno, s ni otkuda iznjedrenim premijerom i mnogim takvim ministrima, nije uspio. No možemo li bolje od onih sa začelja? Teško!
Da su nam političari kalibra naprednijih i da smo svi mi takvi, da je svaki od nas »bolji«, onda ne bi bili na začelju država EU-a. Naš dohodak po glavi stanovnika – per capita – od 10 000 dolara govori da su naši premijeri, u pravilu nekih deset puta lošiji od premijera Luksemburga koji ima preko 100 000 dolara, nekih sedam puta od Norveških sa 70 000 dolara i skoro dva puta lošiji od Slovenaca s 18 000 dolara per capita. Tješi da su po tom, vrlo jednostavnom i vjerojatno isto toliko površnom i pogrešnom mjerilu tri do četiri puta bolji od naših susjeda u Srbiji s nekih 3 500 i BiH s malo ispod 3 000 dolara per cpita.
To su činjenice. I što sada? Mogao bi pisati o neispunjenim obećanjima, propustima, krađama, prevarama i lopovlucima. Ali čemu? Hoće li još više crnila učiniti stvarnost prihvatljivijom? Osim toga koga mi to imamo? Ovakvi kakvi jesmo imamo onakve kakve smo mogli iznjedriti. Niti bolje niti lošije. A unatoč »crnilu« kao da ipak postajemo bolji. Oni koji do jučer nisu razgovarali, koji su se gađali najtežim i najrazornijim riječima, psovkama i kletvama danas se pozdravljaju, popiju čak i kavu i jedni drugima upućuju pozdrave. Počeli su i razgovarati u javnosti. Da se dogovaraju iza kulisa nema sumnje. Čak i najmanji pomak ka civiliziranom dijalogu stvara osjećaj optimizma, iako ratio za to ne daje baš neke osnove.
Čovjek je isti samo se vremena mijenjaju. Ako ste jednom služili nekom sistemu na neviđeno, to radite i sada. Oni koji su vjerovali na neviđeno vjeruju da i oni mogu na neviđeno. I mogu jer uvijek istim riječima na neviđeno vjeruju isti ljudi. I ništa ne pomaže.
Izađimo na izbore
Iako se političari razlikuju za svega »5 dekagrama«, među njima ipak postoje razlike. I odlaskom na izbore se ne bi smjeli pouzdati na neviđeno. Kako ljudi mogu vjerovati u dobru žetvu ako je nisu vidjeli požnjevenu (Mary Renault), i ako činjenice govore drugačije?
Kako god gledali na stanje u politici, ponavljam ono što sam pisao prije prijašnjih izbora – izlaz iz sadašnjeg stanja je u izlasku na izbore. Ovaj puta, prilikom zaokruživanja liste prisjetite se kako stara narodna kaže da se ljude veže za riječ, a volove za rogove. Prisjetite se blistavih obećanja od prije samo nekoliko mjeseci i usporedite ih s djelima. Tada mi se Most činio kao stranka koje je svojom retorikom najviše obećavala. Posebno uvjerljiva je bila ovjera njihovih obećanja kod javnog bilježnika. Pa tko da ne povjeruje mladim, školovanima osobama koje su se sjetile da uvjerljivost pokažu ovjerom obećanja kod javnog bilježnika. Uvjerljivost su gradili i na percepciji da neispunjavanje preuzete ovjerene obaveze može imati i pravne sankcije? Kada nešto ovjerite kod javnog bilježnika znači da je to neka vrsta istine i da je kršenje toga prevara, a za prijevaru slijedi i kazna.
Prvi čovjek Mosta Petrov je negdje izjavio kako mu je najveća greška bila upravo ovjera obećanja kod javnog bilježnika. Ona izjava kako neće s nikim u koaliciju. Stvarno je grešno nešto napisati, potpisati, ovjeriti, navući građane da zbog toga glasaju za vas i onda bezobzirno to prekršiti.
Gospodin Petrov s pravom smatra potpisanu izjavu pogreškom, a mogao bi čak i grijehom. Jer kada se nešto samo usmeno obeća lako ode u vjetar i izgubi se. Onaj tko je obećao lako može reći kako nije obećao i kako su ga krivo razumjeli. Kod napisanog je malo teže, iako i tu postoji za naivne prihvatljiva retorika. Samo za ono ovjereno kod javnog bilježnika je ono za što se Most može uhvatiti u prevari. No Most je prekršio i mnoga druga neovjerena obećanja. Od zaštite nacionalnih interesa, koju je demonstrirao prodajom Končara, do zapošljavanja kompetentnih zapošljavanjem pripravnika na mjesta vrhunskih stručnjaka, do namjenskog trošenja novca davanjem novca namijenjenog za okoliš za vezanje stijena iznad Omiša……
Još od starih Latina je vrijedilo da se vola veže za rogove, a čovjeka za riječi. (lat. verbea ligant homines, taurorum cornua funes). Davno sam učio latinski, a i nisam bio baš najbolji u tome. Kako bi trebalo nadopuniti latinsku poslovicu na način da se sve volove veže za rogove, većinu ljudi za riječ, a neke pojedince se ne može vezati niti sa izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika.
Kada se pojavio na političkoj sceni, postavio sam si pitanje da li je Božo Petrov Pinokio, Geppetto ili Gandhi. Čini mi se da sam dobio odgovor.
Naslovnu fotografiju snimio: M. Popović