Vlado Martek: Prodao bih jednu, a poklonio pet umjetnina

Vlado Martek: Prodao bih jednu, a poklonio pet umjetnina

»Mnogi su umjetnici stisnuti. Ne žele darovati, oni ne žele da njihovi radovi dođu do publike. Radovi moraju živjeti, moraju izaći iz atelijera«

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Vlado Martek, istaknuti je hrvatski konceptualni umjetnik, autor kompleksnog opusa. Djeluje uspješno niz desetljeća i najzastupljeniji je autor u fundusu zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti.

Gospodine Martek, pođimo od početka. Zastupljeni ste s najviše djela u Muzeju suvremene umjetnosti.

Da, to je činjenica, no ja sam puno i darovao. Zato je tako. Ja sebe zbog tog broja radova ne smatram najboljim, najcjenjenijim umjetnikom. Jednostavno, puno sam poklanjao svima, pa i Muzeju, a oni su to uzeli zato jer to ima sasvim određenu kvalitetu. Mnogi su umjetnici stisnuti. Ne žele darovati, oni ne žele da njihovi radovi dođu do publike. Ja bih prodao jedan rad a poklonio pet, baš zbog te ideje mladenačkoga žara. Radovi moraju živjeti, moraju izaći iz atelijera. Ja radim u ritmu pisanja, to je moja osnovna vokacija.

Konceptualni ste umjetnik. Možemo li vas nazvati i angažiranim umjetnikom?

Može se tako reći. I način izlaganja radova pokazuje angažiranost. Prvih nekoliko godina izlagao sam isključivo na ulici. To je bilo područje neutralnih posjetitelja, koji ne idu u galerije. Bila mi je želja da bazično djelujem. Bio sam angažiran jer sam volio pričati o svojoj umjetnosti. Moja je umjetnost pričanje o njoj.

I danas ste aktivni. Kako danas izgleda vaše stvaralaštvo? Je li se promijenilo u odnosu na protekle godine?

Nešto se ipak promijenilo. Došla je podzemna linija metafizičkog. Riječ duša je simbol tog metafizičkog svijeta. Kako sam stariji, to dolazi u prvi plan, ne kao komunikacija, nego kao metafizika.

Kada ćemo imati prigodu vidjeti vašu retrospektivu u Zagrebu?

Ne znam. Bude li prigode dotrčat ću ususret tome. Dosadašnje izložbe su parcijalno pokrivale moj opus. Imao sam 2008. retrospektivu u Modernoj galeriji, retrospektive i u Rijeci i Ljubljani prije dvije godine, a u Splitu prije tri. Što se tiče Zagreba, ne znam.

Teško je surađivati s Muzejem suvremene umjetnosti. Pitanje je novaca i kadrova, stvari su jako delikatne a to je mjesto gdje bih trebao izlagati. To je moja matična kuća. Istina, prije dvije, tri godine ponuđena mi je ta mogućnost u Muzeju suvremene, ali sam to odbio jer nemate s kim raditi. Ti kustosi nisu dorasli širini svega toga što ja radim. Da se ne zamjerim, direktorici sam predložio da napravim prigodnu izložbu u povodu desete godišnjice Muzeja i tako je i bilo. Napravio sam malu izložbu.

Dijeli
KOMENTARI

Odgovori

You have to agree to the comment policy.