Više oružja ipak znači i više kriminala

Više oružja ipak znači i više kriminala

Teze zagovornika prava na posjedovanje oružja padaju u vodu

Nedavno su profesor prava sa Stanforda John Donohue i njegovi kolege dodali još jednu analizu, koja je trajala desetljeće i koja se proteže do 2010. godine. Tako su zaključili, suprotno od Lotta i Mustarda, kako više oružja ipak dovodi do više kriminala

»Više oružja, manje zločina« – sigurno ste već negdje čuli za ovu tvrdnju? Postoji čak i cijela knjiga posvećena tome. Baš kao što je svojedobno primijetila novinarka Emily Badger, to je postala glavna poveznica američke nacionalne rasprave o kontroli oružja. Ideja da više oružja dovodi do manje kriminala, pojavljuje se kao istina u politici oružja, kao dokaz koji umanjuje važnost »mitovima« o potrebi kontrole oružja, koje podnose odbori američkog Kongresa.

Pojam proizlazi iz rada ekonomista Johna Lotta i Davida Mustarda (objavljenog 1997. godine), koji su proučavali podatke o kriminalu na razini država u razdoblju od 1977. do 1992. godine. Oni su zaključili kako mogućnost građana da nose nose skriveno oružje odvraća nasilne zločince, a zaključili su da ono baš ne ne dovodi ni do  slučajnih smrti. Naravno, proučavanje oružanog kriminala je značajno napredovalo od tada (premda ne zahvaljujući Kongresu). Neki istraživači su otišli tako daleko da nazvali Lottovu i Mustardovu originalnu studiju »potpuno upitnom«.

Glavnina kritika te studije došla je iz Nacionalnog istraživačkog vijeća (NRC), koje je 2004. godine proširilo podatke na 2000. godini i na kraju je zaključilo »kako s trenutačnim dokazima nije moguće utvrditi da postoji uzročna veza između prava na nošenje oružja sa stopom kriminala«.

Nedavno su profesor prava sa Stanforda John Donohue i njegovi kolege dodali još jednu analizu, koja je trajala desetljeće i koja se proteže do 2010. godine. Tako su zaključili, upravo suprotno od Lotta i Mustarda, kako više oružja dovodi i do više kriminala.

Raste broj napada

»Sveukupnost dokaza se temelji na proučavanim presudama i najbolji statistički modeli sugeriraju kako je pravo na nošenje oružja povezano s višim stopama teških napada, pljački, silovanja i ubojstava«, objasnio je Donohue izvješće Standforda u jednom intervjuu. »Dokazi sugeriraju da je pravo na nošenje oružja povezano s 8-postotnim povećanjem učestalosti teških napada«, smatra Donohue. On kaže da neke statističke metode pokazuju porast teških napada kod kojih je uključeno i vatreno oružje za čak 33 posto.

Ovi rezultati potkrjepljuju zaključke Donohueovih ranijih istraživanja, u kojima je koristio samo podatke kroz 2006. godinu. Vrijednost podataka leži i u činjenici kako su prikupljani kroz gotovo dva desetljeća te kako je koristio različite statističke modele izračuna te mehanizme kontrole faktora koji »zbunjuju«.

Novi rezultati ostavljaju snažan dojam. No u istraživanjima društvenih znanosti rijetko dovodi do brze reakcije. Donohue primjećuje da »različiti statistički modeli mogu proizvesti različite procijenjene učinke, a naša sposobnost da provjerimo najbolji model je nesavršena«.

No upravo zbog toga je važno da kreatori politika s obje strane, koji odlučuju o kontroli oružja, u svojim raspravama budu oprezni u tumačenju bilo koje studije. Zagovornici prava na nošenje i držanje oružja nesumnjivo su dali preveliki značaj Lottovoj i Mustardovoj izvornoj studiji, koja je već sada stara 20 godina. Najbolja politika se često vodi temeljem rezulta istraživanja. I dok znanstvenici ponovno propitkuju svoje podatke i pretpostavke, isto bi trebali učiniti i oni koji kreiraju politiku. (zg-magazin / izvor: www.washingtonpost.com)