Varaždinski alkemičari

U svojoj otapadaškoj dekadenciji Varaždinci kažu da odvojeno sakupljanje pelena neće vrijediti za domove za starije i nemoćne jer se njima taj otpad drugačije klasificira. Zar se do Varaždina, ali i do Ministarstva, koje očito podržava pristup bala i ljubičastih poklopaca, nije pročulo da odvojeno sakupljene pelene spadaju u infektivni (opasni) otpad, gdje god se prikupile

dr. sc. Viktor Simončič

Ja sam strpljiv(a) kada je u pitanju glupost, ali ne i sa onima koji su ponosni na nju. (Edith Sitwell)

U jednom skorojevićki otmjenom restoranu gostu je u juhu upala muha. Gost se požali. Dolazi konobar, izvadi zlatnu žličicu i s naklonom izvadi muhu, objasnivši kako je to otmjeni restoran. Upita gost konobara, kako obavljaju nuždu. Konobar kaže da on to kod male nužde radi bez ruku. Gost upita kako? Konobar objasni kako otkopča šlic, onda ima poseban zamah… „A kako vratite onu stvar natrag?“, upita znatiželjni gost. „Jednostavno“, pohvali se konobar „za to imamo zlatnu žličicu“.

Asocijacija na vic mi je došla gledajući kako u baroknom gradu Varaždinu, dobrih 20 godina kemijaju kakao riješiti jednostavni problem komunalnog otpada. Barokni grad rješenje traži na alkemičarski način. Probali su svašta. Vjerovali ili ne, bivši i sadašnji župan gospodin Čačić je čak imao i ideju da se iz otpada radi gorivo. Onako na tragu bivše ministrice Holy. Na kraju su se dosjetili kako bi najbolje bilo uvaliti otpad nekom drugom. Kako na to treba čekati, i još će se čekati, odlučili su za baliranje, umotavanje otpada onako kako to rade sa sijenom.

To se s odvojenim dijelom otpada radi, kada ga je potrebno pričuvati, kao zamjensko gorivo, do sezone grijanja. I tako već desetak godina rastuće brdo od bala na ulazu u grad pozdravlja namjernike. Neupućeni misle da se radi o spremljenom sijenu, zamišljajući kako u Varaždinu postoji farma za najmanje 100 000 goveda. Vjerojatno će netko ove godine, kada je zbog kiša problem sa sijenom, obići vrata grada i zamoliti da otkupi nešto „sijena“. Građani, sa stavom noja, to više ne vide. Samo rijetki znaju kako se radi o sramoti, u kojoj su se mnogi itekako obogatili.

I to nije sve…

Za otpad u Varaždinu, kao u prodajnim emisijama na TV vrijedi „i nije to sve“. Dosjetili su se da obiteljima koje imaju male bebe do 24 mjeseca starosti uvale još jednu kantu za pelene s ljubičastim poklopcem. Na kante će imati pravo i kućanstva s starijim osobama koji pate od inkontinencije i kućanstva u kojima žive osobe s posebnim potrebama. Kao, na taj način potpomažu pronatalitetnu politiku i pomažu starijim osobama: https://regionalni.com/u-varazdinu-stizu-nove-kante-s-ljubicastim-poklopcem-za-pelene/

Gradonačelnik Ivan Čehok je oduševljen učinjenim zadnjih mjesec dana: »Ovo mogu samo Varaždinci! Samo za mjesec dana već smanjili udio komunalnog miješanog otpada za 30 posto. Varaždinci su još jednom dokazali da su ekološki osviješteni te moram pohvaliti sve građane«. Samo za koji postotak smanjenja svi drugi trebaju godine! Nastave li Varaždinci na ovaj način, do Nove godine će im nedostajati otpad! Gradonačelnik Čehok je najavio, kako će odvojeni biootpad, zbog pojave crva i nesnosnih smradova odvoziti češće. Odlično. Peru li se kante nakon svakog odvoza?

A dogradonačelnika Avara su oduševile ljubičaste kante: »Tako potpomažemo malo pronatalitetnu politiku«.

Očekivao sam da će se javiti struka. Barem Varaždinska. Tamo se na fakultetu izučava i o otpadu. Što li uče, kada šute na ovako nešto? Nema reakcije. Pobojao sam se da ovako očitu dubiozu vidim (opet) samo ja. Ali na sreću, stiže mail od prijatelja Tomislava iz Sarajeva. Zna znanje, a i nas.

»Nonsens ljubičastih kanti«

Napisao je: »Vi Hrvati ste stvarno napredna nacija kad su u pitanju nonsensi! Pitanje je kako će ljudi podnositi smrad 7 dana, hoće li se u ljubičastu kantu stavljati vrećica za smeće i gdje će na kraju završiti pelene iz novih kanti? Samo troškovi i nonsensi koji nigdje ne vode, izuzev trošenja novca (netko mora uzeti proviziju) i u kući uzurpiranja novog prostora za novu kantu. Što će biti sa kantama kad dijete navrši 24 mjeseca ili kad u obitelji bude više djece, žena rodi dvojke, trojke značili to da će kuća biti puna kanti za pelene?«

Uvjeren sam da ljubičasti nonsens nije plod razmišljanja i odluke samo jedne osobe. Na velikoj gluposti mora sudjelovati i veliki broj alkemičara. Možda alkemičari imaju i odgovore na pitanja: Kako će se voditi evidencija? Po djetetu ili onako sve skupa? Imaju li Varaždinci posebno vozilo za pelene? Tko će redovno prati posude s ljubičastim poklopcem? Kamo idu odvojeno sakupljene pelene? Mislim da je najbliže mjesto negdje u Austriji. Koliko će Varaždinci plaćati zbrinjavanje?

U svojoj otapadaškoj dekadenciji Varaždinci kažu da odvojeno sakupljanje pelena neće vrijediti za domove za starije i nemoćne jer se njima taj otpad drugačije klasificira. Zar se do Varaždina, ali i do Ministarstva zaštite okoliša, koje očito podržava pristup bala i ljubičastih poklopaca, nije pročulo da odvojeno sakupljene pelene spadaju u infektivni (opasni) otpad, gdje god se odvojeno prikupile.

Nismo baš svi neznalice

Logično je pitanje zašto se pelene u mješovitom otpadu ne moraju posebno zbrinjavati? Miješani komunalni otpad, u kome osim pelena završavaju i druge vrste opasnog i problematičnog otpada (lijekovi, ulošci, sredstva za čišćenje, boje, baterije,…) zbrinjava se, ako nema prethodne prerade, uglavnom na odlagalištima. Ovdje opet moram spomenuti da na 20 – 30 kilometara od varaždinske vijećnice postoji tvrtka Tehnix koja ima razvijenu tehnologiju za izdvajanje svih željenih frakcija iz mješovitog otpada. Ne radi se o alkemiji, kako mnogi žele prikazati, a ne žele pogledati kako djeluje u praksi, već o dobitnoj kombinaciji ne samo za problem pelena, već generalno ukupnog komunalnog otpada. Primjenom te tehnologije moguće je izdvojiti iz mješovitog otpada sve korisno, ali i sve štetno. To vrijedi i za pelene, koje po toj tehnologiji završavaju u zamjenskom gorivu. Naravno, tehnologija, višestruko jeftinije od načina kako sada radimo, omogućuje i ispunjavanje daleko većeg stupnja reciklaže od 50 %.

Varaždinci bi mogli reći imamo i mi na ulazu u grad svoju tvornicu za obradu komunalnog otpada, koja istina baš (često?) ne radi. Nažalost, i koncept te tvornice liči na rješenje alkemičara i „zlatne žličice“ ili nešto još gore. Da su barem na vrijeme otišli do Donjeg Kraljevca! Mislim da ni sada nije (pre)kasno.

Opet dajem malo važnosti samo sebi i podsjećam na knjigu Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio (.pdf /str. 168 – 171). Tamo je opisana (i) varaždinska alkemijska putešestvija – od spalionice, dizela, do bala i uvaljivanja otpada drugima. Ne samo zbog ljubičastog poklopca, ali i zbog Karepovca, Dubrovnika, Kaštjuna, Zagreba, …. izgleda se ipak moram uhvatiti posla oko drugog dijela knjige. Dobro je kada nešto ostane napisano i na papiru. Nešto što se ne može tako lako ukloniti pritiskom na „delete“. Neka oni koji će u skoroj budućnosti plaćati naše alkemijske račune, znaju da nismo baš svi (bili) neznalice.