Valovite forme Ivana Jakšića

Valovite forme Ivana Jakšića

»Kažete valovitost… Možebitni tijek života ili misli… To je samo forma koja me odvela sa sobom. Pored klasičnih portreta i aktova, vrlo se ističu zmijolike, valovite forme…«

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Bračanin, akademski kipar Ivan Jakšić nadahnuti je pripadnik mlađe generacije hrvatskih likovnih umjetnika, autor je kompleksnog opusa.

Ivane, pripadate generacije mlađih hrvatskih likovnih umjetnika, no već imate obiman i kompleksan opus.

Tijekom studija sam radio na fakultetu preko tjedna, a svaki vikend na Braču sam također proveo radno te je tako nastao određen broj skulptura. Nakon što sam diplomirao baš sam intenzivno prionuo poslu sve do dan danas tako se iznjedrio taj nazovimo opus.

Što motiv mora sadržavati da bi vas privukao?

Što se motiva tiče važno je da me nečim privuče… Može to biti forma koja mi je oku ugodna, može biti i nekakva poetičnost ili čisto izazov…

Njegujete figuraciju, ali i nefigurativni izraz. Kako se oni nadopunjuju ili razilaze u jednom autoru, u vama?

Tako je, većina narudžbi je figurativnog tipa, a u slobodno vrijeme njegujem nefigurativni izraz (apstrakciju). Mene trenutno zanima gdje je granica, gdje se razilaze…

Radite u kamenu, u različitim vrstama kamena. O svakom o njih moglo bi se nešto posebno reći.

Tako je. Kamen u sebi krije priču o nastanku Zemlje od prapočetka. Zanimljivi su i inspirativni ti okamenjeni tragovi.

U vašem slučaju svakako je važna je i obiteljska tradicija. Kako iskustva prošlih generacija utječu na vaša likovna promišljanja?

Poznato je da je moju užu i širu familiju priroda bogato nadarila kiparskim talentom, što je vidljivo u bogatom opusu kiparskih i klesarskih radova. Naravno da me ta obiteljska talentiranost obilježila. Odrastao sam među tom ljepotom. Koliko me to odredilo kao umjetnika, ne znam.

Pored klasičnih portreta i aktova, vrlo se ističu zmijolike, valovite forme.

Kažete valovitost… Možebitni tijek života ili misli… To je samo forma koja me odvela sa sobom.

Pored klasičnih portreta i aktova, vrlo se ističu zmijolike, valovite forme.

U skulpturi, kakav je odnos kamena i raznih umjetnih materijala u produkcijama kipara?

Danas, za razliku od prijašnjih vremena kada su kipari imali na izboru samo prirodno nastale materijale, je stvaranje daleko manje ograničeno nego ranije, što se materijala tiče. Zanimljive su mogućnosti rada u drugim materijalima nastalim kojekakvim industrijskim sintezama. Ali ja se ipak nekako najradije vraćam kamenu.

Kakva je općenito pozicija skulpture danas?

Rekao bih da se suvremena skulptura više ne pojavljuje nužno samo u obliku skulpture. Ako umjetnika pokušamo pozicionirati samo po njegovim radovima, možemo doći do rezultata različitog od njegovih promišljanja. Neki mogu zadovoljiti kiparske kriterije i da također njihova djela udovoljavaju kriterijima skulpture, ali oni se ne smatraju kiparima, niti svoja djela definiraju kao skulpture. I obrnuto, drugi sebe smatraju kiparima, ali to nesumnjivo ne proizlazi iz njihovog rada. Dakle, u suvremenoj skulpturi nije moguće dati opću formulu za odnos između pojmova skulpture kao umjetnosti, skulpture kao djela i kipara. Odnos tih pojmova razlikuje se gotovo u svakom slučaju.

Što je novo u atelijeru?

U atelijeru trenutno izrađujem jednu klasičnu bistu u Prilepskom mramoru.

Planovi, izložbe, monografije…?

U planu mi je napraviti izložbu ovoga ljeta na Braču, pa je po mogućnosti preseliti negdje drugdje.