Uz obljetnicu Poduzetničkog veleučilišta Marko Marulić u Kninu

(Foto: Peta godišnjica Veleučilišta “Marko Marulić” obilježena je svečanom akademijom)

Poučeni iskustvima stečenih s pokretanjem različitih hrvatskih projekata bili smo svjesni da moramo brzo djelovati da bismo pravodobno uspjeli ostvariti cjelovite projekte, prije negoli se njihovoj zamisli ne suprostave protivnici tog novog oblika visokoškolskog obrazovanja. U to doba Hrvatska je bila preplavljena raznovrsnim fakultetskim podružnicama dvojbene kvalitete

prof. dr. sc. Juraj Božičević

Na poziv saborskog zastupnika gospodina Petra Mlinarića boravio sam u proljeće 2004. u Vukovaru, tada kao državni tajnik za visoko školstvo i tehnologiju pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i razgovarao o budućnosti srednjoškolaca i mogućnosti njihova upisa na više škole i fakultete. Bio je to razgovor sa stotinjak divnih mladih ljudi suočenih s poteškoćama i s pitanjem kako nastaviti školovanje. Razgovor je obuhvatio različita životna pitanja, posebice o tome kako nadvladati poteškoće s izborom zvanja, od kakve pomoći im može biti obližnje Sveučilište u Osijeku … Odlučili smo se založiti da se u Vukovaru stvore uvjeti za nastavak školovanja, da se osnuje Veleučilište.

Nekoliko tjedana zatim pri boravku u Kninu i gradonačelnika gdina. Vinka Marića zanimala su slična pitanja, a i način poticanja razvoja. I u Kninu i u Vukovaru djelovale su do tada ispostave tek ukinutog Veleučilišta u Splitu. Stoga sam odlučio ministru Draganu Primorcu predložiti osnivanje Poduzetničkih veleučilišta u oba grada. Jednog temeljno namijenjenog obrazovanju za poljoprivredu i stočarstvo krša, dok drugo, u Vukovaru, uz obrazovanje iz poljoprivrede i prehranbene proizvodnje i dodatno, prijeko potrebni, studij za fizioterapeute. Ministar je prihvatio prijedlog . Osnovane su Programske i Savjetodavne skupine. Dogovorili smo se da svečano otvorenje Veleučilišta u Kninu bude prigodom obilježavanja desete obljetnice Oluje u kolovozu 2005., a Veleučilišta u Vukovaru nešto kasnije.

O projektu je izvještena Vlada, pa je predsjednik Vlade predložio da se Veleučilište nazove Veleučilište Marko Marulić. Na suradnju je pozvan gosp. Božo Plazibat koji se brinuo o ostacima nastavne djelatnoti što ju je u Kninu i Vukovaru pokrenulo ukinuto Sveučilište u Splitu. Prenio nam je svoja korisna iskustva, a posebice je kao korisnu prihvatio ideju da zamišljena Veleučilšta budu poduzetnička da u njihovom sastavu budu Inovacijski odjeli.

Bili smo svjestni važnosti osnivnja Poduzetničkih veleučilišta za gospodarski i društveni razvoj Knina i Vukovara pa smo potaknuli promišljanje i njihove šire društvene uloge.

Suradnici

Odlučili smo izabrati kao suradnike interdisciplinarno obrazovane stručnjake s iskustvom u gospodarstvu, koji će znati promisliti programe studija i izraditi projekte Inovacijskih središta.

Prof. dr. sc. Marčelu Dujanću, dekanu Veleučilišta u Rijeci povjerili smo izradu programa studija i prateće dokumentacije. Upoznao sam ga još u doba njegovog rada u nekada uspješnoj tvrtki Pazinka.

Mr. sc. Mirka Gugića, vrsnog stručnjaka za maslinarstvo koji je do tog doba djelovao kao tehnički direktor i vodio razvoj u uspješnoj tvrtci SMS, dodjelili smo zadatak izrade projekata Inovacijskog središta.

Na suradnju smo pozvali i prof. dr. sc. Miljenka Šimpragu koji je upravo izradio projekt EKO-JANJE i promišljao strategiju razvoja ovčarstva i kozarstva.

Ti su stručnjaci činili temeljni stručni tim koji je pod mojim vodstvom i uz suradnju doministra dr. sc. Hrvoja Zorca, najbližeg mi suradnika, izradio radni okvir Poduzetničkog veleučilišta. Zasebno ističem zalaganje Marčela Dujaniča i Mirka Gugića koji su uspješno izradili prvu verziju obrazovnog progama koja nam je poslužila kao osnova za javnu raspravu. Ponudilo nam se je na suradnju i više mladih ljudi, dobrovoljaca različitih struka u želji da pridonesu projektu i da se nastane u Kninu , a Prehrambeno tehnloški fakultet Sveučilišta u Osijeku iskazao je posebno zanimanje za suradnju. U dogovoru s gradonačelnikom Knina planirali smo gradnju nekoliko stambenih objekata za nastavnike.

Poučeni iskustvima stečenih s pokretanjem različitih hrvatskih projekata bili smo svjesni da moramo brzo djelovati da bismo pravodobno uspjeli ostvariti cjelovite projekte, prije negoli se njihovoj zamisli ne suprostave protivnici tog novog oblika visokoškolskog obrazovanja. U to doba Hrvatska je bila preplavljena raznovrsnim fakultetskim podružnicama dvojbene kvalitete, pa je MZOŠ namjeravao srediti stanje u viskom školstvu uvođenjem institucije za jamstvo kvalitete (koja se danas krivo naziva osiguranje kvalitete). Pri tom smo nailazili na ozbiljan otpor pojedinaca iz sveučilišne zajednice, posebice nastavnika koji su imali različite oblike dodatne zarade, primjerice u nastavi u podružnicama, u savjetovanju proizvođača ovčjeg sira na Promini i na kninskom području. Svima njima je buduće Veleučilište bilo potencijalna smetnja i konkurencija.

Javne rasprave

U to samo doba pokretali Vijeće Veleučilišta pa smo na prvoj sjednici Vijeća poveli vrlo sadržajnu raspravu, pa i stekli više korisnih savjeta. Razgovarali smo s gospodarstvenicima u želji da naša promišljanja obogatimo iskustvom i savjetima osoba koje će zapošljavati završene veleučilištarce.

Organizirali smo i formalna Savjetovanja na kojima smo i prvi puta predstavili javnosti cjelovitu zamisao Veleučilišta. U prilogu donosimo poziv i programe. Prvo Savjetovanje održano je u Vukovaru, a drugo Kninu.

Priložene su pozivnice na Prvo i Drugo savjetovanje Inovacijska središta i Poduzetnička veleučilišta za razvoj gospodarstva u Vukovaru, 1. veljače i u Kninu , 22. veljače 2005. kao najvredniji dokument početka ostvarivanja ovih razvojnih projekata. Na Savjetovanjima su se okupili brojni građani i iznosili korisne prijedloge. Skupovi su bili uspješni i korisni, pa smo dobili i punu potporu polaznika.

Ukratko o smetnjama

Prve smetnje su dolazile iz akademske zajednice u Zagrebu, posebice s Agronomskog fakulteta, što je učinilo ministra nesigurnim. Zadržavao je odlučivanje, mijenjao je sastav Organizaciskih odbora, pa ga ad hoc popunjavao s nemjerodavnim osobama, koje nisu niti razumjele zamisao projekta. U veljači 2005. kad smo raspolagali već gotovim i za primjenu spremnim projektima, Ministar je prihvatio prijedlog tadašnje dekanice Agronomskog fakulteta u Zagrebu da ona izradi novi plan i program Veleučilišta u Kninu. Smetnje pak projektu Poduzetničkog veleučilišta u Vukovaru dolazile su sa Sveučilišta u Osijeku, pa i iz nepoznatih nam lokalnih izvora. Nisu shvaćali važnost razvoja poduzetničke i inovacijske kulture i potrebe obrazovanja za poduzetništvo pomoću kojeg je jedino moguće ostvariti gospodarsku obnovu i razvitak i Vukovara i Knina, pa i Hrvatske.

Promišljanje društveno odgovorne zajednice

Početak 21. stoljeća obiluje korisnim društvenim inovacijama, pa smo predviđali da Veleučilišta sa svojim Inovacijskim središtima pridonose ostvarenju svojih zajednica društveno odgovornim djelovanjem. Pripremali smo se za stvaranje društveno odgovorne zajednice, za stvaranje uvjeta za zapošljavanje prvih završenih studenata. U jesen 2004. zamolio sam prof. dr. sc. Branku Aničić, predstojnicu Zavoda za krajobraznu arhitekturu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da nam predloži projekt, što sam ga nazvao Vrednovanje i razvojne mogućnosti agrarnog krajobraza na kninskom području. Vodili smo zanimljive rasprave o toj temi, pa je do kraja godine prof. Aničić i razradila koncepciju projekta i predala nam sažetak.

Rzmišljali smo na sljedeći način: Razvoj ovog kraja u kvalitetan prostor ovisit će pretežito o oživljavnju poljoprivrednih kultura, a što neće biti moguće bez kreativne populacijske politike. Postoji izravna veza ovisnosti socijalnih – ekonomskih – prostornih procesa, a u slučaju da se jedan od ovih čimbenika zanemari, cijeli se sustav ruši. U ovom kontekstu treba sagledavati prostornu problematiku ovog kraja u prvom redu kao osnovicu za socijalno – ekonomsko pitanje.

Nazadovanjem poljoprivrede uskraćen je jedan važan potencijalan izvor prihoda. Stoga su ostaci populacije prisiljeni na iseljavanje u drugim oblicima djelatnosti, koje se teško ostvaruju. Obnovom pašnjaka, vinograda i vočnjaka, posebice povrtlarskih kultura mogla bi se otvoriti nova gospodarska perspektiva, ne samo kroz poljoprivredno privređivanje, već posrednu uz uvećanje moućnosti za razne vrste turizma, posebice agroturizma. S tog gledišta smo i promišljali izvanredno važnu ulogu Veleučilišta I njegova Inovacijskog središta.

Domovinski rat i teške prilike za privređivanje su u kninskom području uvjetovali depopulaciju i starenje pučanstva. Poslijedice ovih socijalno ekonomskih procesa posebice su se odrazile u krajobrazu i u većini slučajeva su manje ili više izražene u ruralnim naseljima. Stvaranje populacijske praznine najvidljivije se očituje napuštanjem poljoprivrednih djelatnosti. Što je uzrokovalo dalekosežnu degradaciju kulturnog krajobraza i do konačnog zarastanja u makiju ili šumu.

Usporedo smo u suradnji s Hrvatskim društvom za sustave – CROSS zamislili projekt – zborište Ekoproizvodna područja Hrvtske i u suradnji s Veleučilištem planirali održavnje prvog savjetovanja Plodovi prirode proplanak i vrleti Knina i Promine.

Prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga uspješno je, kao nastavak svojeg projekta Eko-janje, izradio Program razvoja ekološkog ovčarstva i kozarstva na krškim područjima RH i prijedlog Mreže otkupnih stanica za proizvode od ovaca i koza koji su obuhvatili cjelokupno poslovanje od uzgoja, preko obrade mesa, obrade i prerade runa, do krzna i kože. Uz to, mr. sc. Jadranka Akalović izradila je ekološki prihvatljivo štavljenje ovčje kože i njene primjene u proizvodnji obuće i galanterije. Očekivali smo pomoć Ministarstva poljoprivrede, ali uz sve naše napore nismo uspjeli dobiti potporu ministra Petra Čobankovića. Međutim, projekt je trebao poslužiti kao korisna osnova za poticanje razvoja poduzetništva, za definiranje tema diplomskih radova itd.

S doktorskog studija iz Münchena vratio se je dr. sc. Marko Jelić, koji je planirao da u suradnji sa znastvenicima s Instituta Ruđer Bošković pokrene projekt proizvodnje genetičkih pripravaka iz grahorice. Gradonačelnik Vinko Marić obećao nam je, u tu svrhu, za uzgoj grahorica dati na raspolaganje dva napuštena vojna skladišta. Na žalost projekt nije pokrenut.

Pred osnutak Veleučilišta dr. sc. Marko Jelić imenovan je prvim dekanom, premda s nedovoljno iskustva za vođenje tako odgovornog posla. Nije uspio potaknuti zamišljene djelatnosti, posebice projekta osnivanja društveno odgovorne zajednice i za razvoj prijeko potrebno Inovacijsko središte.

Zaključak

U lipnju 2005. Vlada RH odlučila je o osnivanju Veleučilišta, pa je 5. kolovoza 2005. prigodom obilježavanja desete obljetnice Oluje u Kninu otvoreno prvo hrvatsko Poduzetničko veleleučilište, kao što smo i planirali. No ni u Vukovarskom niti u Kninskom Veleučilištu nisu na zamišljen način proradile sve predviđene djelatnosti. Pratio sam razvoj oba Veleučilišta, a posebice me je zanimalo kako će se ostvariti zamisao Inovacijskih središta. Potičem sadašnjeg dekana prof. dr. sc. Mirka Gugića da uloži napore, pa prigodom desete obljetnice osnutka pokrene intenzivan rad Inovacijskog središta polazeći od vlastitog projekta.

Svečanom otvorenju Veleučilišta nisam nazočio, jer sam se nekoliko tjedana prije otvorenja zahvalio na dužnosti državnog tajnika u MZOŠ kad je, iz nepoznatih nam razloga, ukinut Odjel za tehnoloiju MZOŠ.

Dana 5. kolovoza 2010. bio sam nazočan obilježavanju pete obljetnice djelovanja Veleučilišta i pritom mi je dodijeljena Medalja s likom Marka Marulića za životno djelo. Zasebnu zahvalu dugujemo profesorima Marcelu Dujaniću, Mirku Gugiću i Miljenku Šinpragi.

Uz desetu obljetnicu Veleučilišta rado ističem da mu je danas na čelu, kao dekan, prof. dr. sc. Mirko Gugić, jedan od njegovih suosnivača. Radovali bismo se smogne li u današnjim okolnostima snage i uz pomoć tima mladih suradnika ostvari zamisli što ih je predložio radeći na studiji Inovacijskog središta. Kad bi još k tome dobio potporu gradonačelnice i uspio okupiti dobronamjerne osobe iz gospodarstva i poljoprivrede, pa stvoriti Radnu skupinu za društveno odgovorno djelovanje, stvorio bi preduvjete za održivi razvoj i održvu budućnost Veleučilišta i hrvatskog krškog područja.