
Uvedimo bolje odgoj i estetiku umjesto zabrana!
(Srpska turbofolk zvijezda Jelena Karleuša uživa popriličnu popularnost i u Hrvatskoj)
Poštivanje tradicije, nacionalnog melosa i folklora mora biti jedna od važnijih komponenti i obveza u radu naših kulturnih državnih institucija. Podsjetiti treba i kako su se nekada održavali festival domoljubne glazbe u Slavonskom Brodu ili Hrvatski pleter u Karlovcu
Žarko Delač

Vjerojatno se kao posljedica nacionalne euforije i domoljubnih izljeva ovih dana pojavio problem nastupa jednog glazbenika iz Srbije, poznatog po verbalnim vrijeđanjima Hrvata i omalovažavanja Domovinskog rata. Naime, isti je pjevač već nekoliko puta izgleda neopaženo i bez kritika nastupao po Hrvatskoj. Pri tome nije dobro ako ponovno započnemo sa zabranama i to osobito na području kulture i umjetnosti. Zar treba podsjećati kako su ne tako davno pojedina djela i umjetničke izvedbe bile zabranjene samo zbog stavova i mišljenja pojedinaca kojima se nisu svidjela. Umjetničke slobode stoga ne smiju biti sputane, cenzurirane i ne daj Bože zabranjivane, ali postoji ipak jedno veliko »ali«!
Naime, pitanje je treba li prihvatiti nastupe onih koji su nas otvoreno vrijeđali ili koje se pod krinkom umjetničkih sloboda izruguju našim nacionalnim, vjerskim ili domoljubnim osjećajima? S druge strane, daleko je veći problem pitanje umjetničkog ukusa, estetike, etike ili vrste glazbe koju volimo slušati. Osobito koju glazbu prihvaćaju naši mladi! Stoga kad govorimo o glazbenim taktovima koji su karakteristični za turbofolk ili riječi koje idu uz to poput suze teku i lijepim tapete ili režem vene zbog te žene, moramo istini pogledati istini u oči. To znači i priznati kako su mnogi branitelji takve glazbene uratke slušali i na prvim crtama bojišnice, a sada licemjerno traže zabranu. Nadalje, koliko sam puta čuo kako se pojedinci tek uz takve taktove mogu opustiti i razbijati čaše što im je vrhunac zabave i izlazaka.
Izvođači upitne kvalitete i u Lisinskom
Dodamo li tome da takvim utjecajima nije pokleknuo i nacionalni hram kulture u Zagrebu, Koncertna dvorana dvorana Vatroslava Lisinskog jer su i u njoj nastupali razni umjetnici upitne vrijednosti. Činjenice je kako su se u utrci za zaradom takvom glazbenom opusu priklanjali i mnogi naši pjevači, da ne govorimo i pjevačice koje su tome nadodale još i golotinju. No okrećući se pomodnim utjecajima nastoje, sve dok ima zainteresiranih, iskoristiti glazbu za financijski probitak i to im nitko ne bi smio zamjeriti. S druge strane, poštivanje tradicije, nacionalnog melosa i folklora mora biti jedna od važnijih komponenti i obveza u radu naših kulturnih državnih institucija. Podsjetiti treba i kako su se nekada održavali festival domoljubne glazbe u Slavonskom Brodu ili Hrvatski pleter u Karlovcu.
Prema tome, ako je razlog njihovog ukidanja pomanjkanje financijskih sredstava ili nerazumijevanje odgovornih za takve glazbene priredbe dolazimo do glavnog pitanja vezanog uz glazbene ukuse. Upravo u tome leži i odgovor trebamo li tražiti zabrane nastupa pojedinih umjetnika ili su one kontraproduktivne i besmislene? Naravno da ne treba! Jer, osim što je zabranjeno voće najslađe, najbolji je ipak odgovor i poruka izvođačima i organizatorima da dvorane i stadioni na takvim događajima zjape prazni. Ili barem poluprazni! Do tada – tko voli neka izvoli, tko im je oprostio nadam se da nije i zaboravio, a tko namjerno provocira i samo od toga živi i zarađuje treba što prije biti javno razotkriven.