Utjecaj informacijskog otpada na okoliš

Utjecaj informacijskog otpada na okoliš

Za gledanje filmske uspješnice “Ne gledaj gore” potrošeno je ukupno 135 grama ekvivalenta ugljikovog dioksida po satu gledanja filma, navodi prof. emer. Igor Čatić

U sklopu Festivala znanosti profesor emeritus Igor Čatić održao je u utorak, 3. svibnja u Tehničkom muzeju »Nikola Tesla« (TMNT) dva predavanja. Prvo je bilo predavanje pod nazivom Sto i petnaest godina sintetske plastike na kojem je umirovljeni profesor zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje govorio o izumu belgijskog kemičara i velikog marketinškog stručnjaka Lea Baekelanda, koji je prije 115 godina izumio fenol-formaldehid (PF), popularno bakelit.

Jedna od popularnijih primjera primjene toga materijala u svakodnevici bili su telefoni.

Prof. Čatić je poručio kako je izvrsna zamisao organizatora ovogodišnjeg Festivala znanosti da se obilježi važna obljetnica.

Govorio je i o terminologiji te je naglasio važnost razlikovanja riječi polimeri i plastika. Svu plastiku čine organski ili anorganski polimeri. No, naziv polimeri pokriva daleko širi opseg tvari i materijala, pojasnio je. Plastika pak može biti prirodna, bioplastika, modificirana i sintetska.

Uslijedilo je predavanje pod nazivom Informacijski i materijalni ekvivalenti ugljikovog dioksida?, na kojem je ukazano na ogroman porast informacijskog otpada.

Materijalni i informacijski otpad

Profesor emeritus ukazao je kako su devedesetih godina prošlog stoljeća, negdje nakon pada Berlinskog zida počele su nicati brojne udruge samozvanih zaštitnika okoliša. Mnoge od njih su izdašno financirane i tijekom vremena njihov utjecaj trajno raste, ali često je utemeljen na nepouzdani podacima, tvrdi Čatić.

Naglasio je da su se te organizacije primarno usmjerile na (u pravilu) sporedne proizvode. Poput plastičnih vrećica ili slamki i njihovu prisutnost u materijalnom otpadu.

»Upotrebom sintagme materijalni otpad postavlja se pitanje postoji li još koja vrsta otpada? Postoji, informacijski otpad. Koja je poveznica između te dvije vrste otpada. Izabran je ekvivalent ugljikovog dioksida (CDE – carbon dioxide equivalent)«, navodi Čatić. Dodaje kako je materijalni otpad rezultat djelovanja kiber-fizičkog sustava, koji na ulazu ima masu, energiju i informaciju u obliku naredbi i podataka. Na izlazu su proizvod (masa), energija i informacija.

Informacijski otpad je pak rezultat djelovanja energijsko-informacijskog sustava. Utjecaj tih dvaju sustava na okoliš mogu se izraziti s pomoću ekvivalenta ugljikovog dioksida. Kao primjer veličine CDE na okoliš proanalizirao je utjecaj gledanja filma Don’t Look Up (Ne gledaj gore), koji traje 145 minuta. Europljani troše prosječno 55 do 56 grama ekvivalenta ugljikovog dioksida po satu gledanja filma. Za ovu filmsku uspješnicu potrošeno je ukupno 135 grama CDE po gledatelju. Do kraja druge trećine siječnja 2022. taj uradak ima registriranu potrošnju od čak 150 milijuna sati…

Profesoru Čatiću bio je ovo već osmi nastup na Festivalu znanosti. Prvi put je sudjelovao 21. travnja 2009. s predavanjem Etičnost kiborgizacije i robotizacije, također u TMNT-u.

Biografija

Igor Čatić je profesor je emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Poslije rada u Tvornici računskih strojeva i Kontaktu gdje u učio alatničarski zanat, radio je u alatničarskoj „Štanca“ kao konstruktor kalupa i strojeva. Po završetku studija strojarstva na SBF-a, radio je u tvornicama MEGA i TOZ. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje radio od 1965. do umirovljenja 2006.

Od 1974. predavao je predmete vezane uz proizvodnju plastičnih i gumenih tvorevina u Zagrebu, Sisku, Slavonskom Brodu, Splitu i Mostaru te Ljubljani. Priznati je stručnjak na područjima jezika, filozofije, sintezologije. Osnivač je Društva za plastiku i gumu.

Član je više međunarodnih društava (FIOM3, SPE, VDI). Primio je više odlikovanja i nagrada. SPE ga je 1998. izabrao za nastavnika godine. Opširnije u (http://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=105, tri dijela)

(ZG-magazin)

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni