Umro legendarni Dinamovac Stjepan Lamza
(Foto: GNK Dinamo)
U Zagrebu je u srijedu, 12. siječnja u 82. godini nakon duge i teške bolesti preminuo Stjepan (Štef) Lamza, jedan od najboljih nogometaša u povijesti Dinama.
Bio je član generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova. Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je sedam nastupa. Osim u Dinamu igrao je i za Segestu, Branik, Rijeku, Zagreb, francuski Chateauroux i Croatiju Melbourne.
Smrt svoje legendarne »desetke« potvrdio je i GNK Dinamo.
»Kompletan je plavi navijački puk sa suzama i nevjericom popratio vijest o odlasku „plavoga veseljaka i boema“, nezaboravnoga driblera, pakera, žonglera, omiljenoga člana naše plave obitelji, igrača koji je bio jedan od glavnih potpisnika zasigurno najvećega uspjeha u klupskoj povijesti: osvajanja Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup UEFA, današnju Europa ligu«, piše, među ostalim, u priopćenju kluba iz Maksimira.
Ističe se kako je Lamza otišao samo godinu dana nakon što su nas zauvijek napustili njegovi suigrači iz 1967., naši nikad prežaljeni Slaven Zambata i Krasnodar Rora, a nešto ranije i Zlatko Škorić i Zlatko Mesić.
Maestralna izvedba protiv Eintrachta
Navodi se kako je upravo Lamza prva asocijacija na Dinamov pokal iz 1967., svojevrsni „amblem“ cijele generacije. Njegova maestralna izvedba u uzvratu polufinala Kupa velesajamskih gradova protiv Eintrachta u Zagrebu kad je lakoćom „njihao“ njemačke braniče, sublimira svu raskoš Dinamova tadašnjeg nogometa.
Iako je, pri spomenu na generaciju 1967., prva pomisao upravo Lamzina nogometna finesa, paradoks je da ga nije bilo u završnoj utakmici, onoj u kojoj je maksimirska družina svladala Leeds United u finalu i osvojila pokal. Lamza je tada bio u bolesničkoj postelji nakon teške ozljede zadobivene u noći slavlja nakon pobjede protiv Eintrachta u polufinalu. Već je u ranim jutarnjim satima, nakon burne slavljeničke noći u Vili Rebar podno Sljemena, primijetio da je pogreškom zaključan u sobi pa je pokušao izaći tako što bi preskočio s prozora za prozor. Izgubio je ravnotežu i pao s pet metara visine… U bolnici je ležao devet mjeseci.
Upravo je dvoboj protiv Eintrachta bio njegov zadnji nastup za plave u službenoj utakmici. Zaigrao je još na oproštaju upriličenom 21. travnja 1970. u Maksimiru u prijateljskom ogledu protiv tada snažne Benfice, predvođene jednom od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, Portugalcem Eusebijem. Dinamo je pobijedio s 2:0, a Lamza je ponovno odigrao dojmljivu utakmicu i postigao pogodak.
Prvi nastup za Dinamo
Stjepan Lamza je rođen 23. siječnja 1940. u Sisku, a loptu je prvi put dodirnuo sa šest godina na sisačkom školskom dvorištu. Unatoč tome što je Lamza u nogometnoj povijesti zapamćen kao nogometni fantasista, igrač finese i poteza, kao dječak je, posve atipično nogometnim maštanjima mališana, želio biti – obrambeni igrač.
U Dinamo je došao 1960. godine iz Maribora, a prvi nastup za plave upisao u kolovozu iste godine u prijateljskom dvoboju protiv Zagreba.
Lamza je igrao gotovo sve: u ranim je sisačkim danima bio u obrani, kasnije je preselio u ulogu beka, znao je biti i krilo, igrao je i zadnjeg i prednjeg veznog, bio i paker i strijelac. Imao je jedinstveni dribling, snažan i eksplozivan start, dobar udarac objema nogama, naglašeni smisao za kombinatoriku…
S Dinamom je zaigrao u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963. godine, a četiri sezone kasnije i osvojio pokal. Dvaput je bio pobjednik jugoslavenskoga Kupa, 1963. i 1965. Za plave je odigrao 281 utakmicu i postigao 72 pogotka. Nakon godinu dana pauze kratko je igrao za Rijeku, Zagreb, potom francuski Chateauroux te, naposljetku, za Croatiju Melbourne. Upisao je i sedam nastupa za jugoslavensku reprezentaciju. Kasnije je bio trener u Dinamovoj školi. (ZG-magazin / GNK Dinamo)