Umrla ugledna sportska novinarka Milka Babović
U Zagrebu je 26. prosinca 2020. u 93. godini preminula Milka Babović, atletičarka, novinarka, sportska legenda.
Milka Babović rođena je 27. listopada 1928. u Skoplju. Školovala se kroz vihor rata u Sarajevu i Rumi, maturirala u Beogradu. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1963.) Govorila je engleski i njemački, a služila se francuskim i ruskim.U Zagrebu živi od 1948. Studirala je kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Od 1951. članica zagrebačkog ASD Mladost, dugogodišnja atletska reprezentativka u disciplinama sprinta (100 m), trčanju na 80 m preko prepona i u štafetama. Višestruka je prvakinja i rekorderka Jugoslavije, pobijedila na studentskom prvenstvu svijeta 1953. i 1957. u trčanju na 80 m preko prepona. U anketi Sportskih novosti 1953. i 1957. proglašena najboljom športašicom Jugoslavije. Sportskim novinarstvom bavi se od 1949. godine kao vanjski suradnik.
U početku piše za Narodni sport, kasnije sudjeluje u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno surađuje s Vjesnikom, Slobodnom Dalmacijom, Oslobođenjem i nizom drugih tiskovina.
Od 1957. radi stalno na Radio Televiziji Zagreb, prva je sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njezina prva urednica, ujedno prva urednica u cijeloj Euroviziji. Surađuje u svim programima TV Zagreb. Zbog specifičnog načina komentiranja postala je zaštitnim znakom TV prijenosa umjetničkog klizanja.
Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Münchenu 1972., na ZOI u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.). Na ZOI u Sarajevu 1984. je zamjenica voditelja Press centra. Tijekom karijere kao komentator prati atletiku (6 EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički sport, skijaško trčanje i brzo klizanje.
Istodobno s radom na TV Zagreb sudjeluje i u drugim redakcijama, uređuje i rubriku o sportu u dječjem listu Smib (od 1970-1981.), suradnica je Plavoga vjesnika, a surađivala je i u drugim novinama i časopisima.
Bila je koautor dijela Hrvatske opće enciklopedije (slova „H“ i „I“), te članica uređivačkog odbora stručnog časopisa Povijest sporta (izlazio 1970-1999).
Bila je predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva od 1974.-1978. U dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora.
Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, između ostalih: 1974. „Zlatno pero“ Hrvatskog novinarskog društva; dobitnica je Ordena bratstva i jedinstva; 1977. Nagradu Grada Zagreba za promociju sporta i tjelesne kulture u radu s djecom, ženama i bolesnim osobama; 1994. za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara; 2002. Nagradu „Milan Grlović“ HND-a, za iznimno ostvarenje; 2004. od HND-a za 55 godina bavljenja novinarstvom, 2014. godišnja, a 2018. i nagrada za životno djelo „Franjo Bučar“.
Cijeli život trudi se ukloniti predrasude prema ženama, u sportu i u životu. Radila je i kao pomoćni trener. Doslovce je nagovarala roditelje da djevojčice pošalju da se bave atletikom kako bi postale ne nužno vrhunske sportašice nego samosvjesne žene, majke, učiteljice.
Kao novinarka i urednica trudila se maksimalno poštovati zakone posla i etičke i moralne kriterije novinarstva. Često su ju mnogobrojni učenici (gotovo svi novinari Sportskog programa HRT-a koji su u redakciju došli do njezinog odlaska u mirovinu) opisivali kao strogu, no baš svaki će joj zahvaliti na tome, uvidjevši zbog čega se nešto radilo na „Milkin način“.
Izvor: hzsn.hr.
(ZG-mag)