“Umjetnost je u novonastalim vremenima sve više nevažna”
Iris Bondora Dvornik: Sve više sam sklona vjerovati u faktor sreće. Entuzijazam, vjera, borba s vremenom dovode do određenog zamora. Ipak, dok smo prisutni nadamo se, vjerujemo, tako posljedično i u daljnji razvoj
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik autorica je zapaženog slikarskog opusa. Izlagala je na brojnim samostalnim izložbama.
Gđo Dvornik, proteklo ljeto ispunili ste vrijednim i predanim slikanjem. Zaokružili ste ciklus akrila na platnu?
Kako mi je iz javnih i privatnih okolnosti rad u Zagrebu onemogućen, koristila sam prigodu atelijera na otvorenom, što u principu i preferiram.
Kako nastaju vaše kompozicije?Je li sve irealno ili potječe i iz stvarnosti?
Kompleksna smo bića, stoga svi podražaji našeg uma i emocija igraju neizostavnu ulogu pri stvaranju. Pritom nam sloboda stvaranja dozvoljava igru osobnosti.
Koliko stvarni motivi, situacije utječu na vas?
Svakako potiču ili pak služe kao asocijacija, tj. potpora ideji. No sve sam više sklona mašti.
Volite igru boja, njihovo susretanje s raznim oblicima koji prevladavaju na vašim slikama?
Moje su slike, slične u rukopisu, različite u opusima. Preferiram mijenjati, eksperimentirati. Volim različitost, pokušavam se ne ponavljati.
Istodobno, vaše nefigurativno slikarstvo otvara niz pitanju o stalnoj pokretljivosti, gibljivosti boja i formi.
Upravo u toj igri vidim draž. Kritičari kažu da iz generalnog nereda uspijevam stvoriti savršenu harmoniju. Rekla bih daje to pitanje karaktera.
Slike su vam pomalo tamne, ali optimistične.
Kako koje. Dakle. u ishodu su uključene i faze. Na mene podosta utječu okolnosti u kojima, doduše, istovremeno stojim negdje izolirano.
Što je ključno za nastanak slike s kojom će slikari biti zadovoljni?
Prvenstveno rad. Ipak, težite savršenijem, čak i nemogućem. S drugog pak rakursa, djela koja ste nekako, rekli bismo, omalovažavali, tijekom vremena vam se prezentiraju znatno zrelijima i bogatijima.
Kako bi opisali vlastiti opus?
Pa, generalno iz ove dugogodišnje perspektive rekla bih da sam bila vrlo plodna, raznolika, prema mogućnostima ambiciozna, u kretanjima i izjavama dolično nenametljiva.O toj bi se temi možda bolje mogli očitovati muzeji i galerije koji su u posjedu mojih radova.
Što je još novo u atelijeru?
Umjetnost je budimo iskreni poprilično iscrpljena, izmučena i u novonastalim vremenima sve više nevažna ili bolje rečeno sve što je klasično i tradicionalno negdje postaje u širem smislu zastarjelo. I sami stvaraoci funkcioniraju po osnovnim zakonima fizike. Gdje postoji ulaz, ima i izlaz. Sve više sam sklona vjerovati u faktor sreće. Entuzijazam, vjera, borba s vremenom dovode do određenog zamora. Ipak, dok smo prisutni nadamo se, vjerujemo, tako posljedično i u daljnji razvoj.
Planovi,izložbe,monografije…?
Monografija mi je više puta obećana. Što se pak izložaba tiče, u većem su broju tijekom godina održane u relevantnim institucijama, pa ću se zasad zadovoljiti postavima muzeja i galerija, koja su u posjedu mojih djela. Doživim li da se ovaj oblak svjetske krize ublaži, vidjet ćemo… Svakako mirovanje te vrsti ne godi i ne pridonosi nikome. No, ostanimo iskreni i dosljedni. Budućnost nam duguje odgovore.