Uhljebi ne trebaju provjeru znanja

Svaki dan u osiguranju energetske stabilnosti je bitan. No kad vidim kako se Vlada „leđero“ ponaša, bojim se da nema znanja. U protivnom, odluka o ukidanju PDV-a na solare i toplinske pumpe i za fizičke osobe bila bi donesena prije par mjeseci

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Kada je neki Perzijanac upitao Lisandra koji državni oblik najviše odobrava, on je odgovorio: „Onaj, u kojem se poštenima i nevaljalima sudi prema zaslugama“ (Plutarh)

U prošlotjednom tekstu sam pisao o odluci slovenskog parlamenta kojom se za vrijeme energetske krize omogućava prekoračenje graničnih vrijednosti emisija (GVE) elektrana i uređaja za kogeneraciju toplinske i električne energije, kod prelaza na drugo gorivo. Slovenski parlament odluku je donio temeljem nedavne odluci Europske komisije, a bivši me suradnik upozorio da se u ovom slučaju može primijeniti derogacija Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama.

U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja su 9. rujna zaprimili dopis s navedenom odlukom. Iznenadila me činjenica da u Ministarstvu, izgleda, još ne znaju da je donijeta odluka kojom bi se olakšao prijelaz na za korisnike prihvatljivija goriva, iako bi ona mogla olakšati opstanak na tržištu onih postrojenja i djelatnosti koje podliježu pod obaveze iz spomenute Direktive.

Ruku na srce, o namjeri da se donese ova odluka premijer Plenković i Vlada su morali (sa)znati od onih koji nas predstavljaju u tijelima EU onoga trenutka kada je netko, prije par mjeseci, predložio mjeru u Bruxellesu. Ova odluka Komisije je toliko važna, da je za ovo područje nadležna Uprava za klimatske aktivnosti izravno morala obavijestiti i prema potrebi platiti i TV reklamu ne bi li informacija još početkom ljeta došla do svih kojih se tiče. Možda stigne do sljedećeg ljeta, jer se Uprava za klimatske aktivnosti i tako više bavi godišnjim dobima nego gospodarstvom.

Vladi se ne žuri jer se budžet lijepo puni

Svaki dan u osiguranju energetske stabilnosti je bitan. Pitam se, vjerujem s pravom, a ne samo zbog prepotencije, razumije li barem poneko, od stotine i stotine zaposlenih u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, kao i par stotina tisuća u drugim tijelima državne uprave i cijelom javnom sektoru, što je njihova obaveza?

Kada vidim kako se Vlada „leđero“ ponaša, bojim se da nema znanja. Jer da ima, onda se odluka o ukidanju PDV-a na solare i toplinske pumpe i za fizičke osobe morala donijeti prije par mjeseci. Još da je Ministarstvo naredilo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da raspiše javni poziv za subvenciju istih, danas bi imali na raspolaganju mnoge megavate. No Vladi se ne žuri. Budžet se lijepo puni na račun inflacije i dobre turističke sezone. Saborska većina je stabilna, ma što stabilna, zacementirana.

Bivši suradnik piše: Prisjetih se  93., 94. i 95. godine  (vrijeme rata) kako je u tadašnjem Ministarstvu graditeljstva i zaštite okoliša, Sektor zaštite okoliša brojio 27 djelatnika od  kojih Milan šofer, Janja tajnica i Milka domaćica što znači da su u sektoru radile 24 stručne osobe. Taj mali broj je pripremio propise kojima je skoro 100 % bila pokrivena problematika zaštite okoliša u RH. U narednom periodu isti su samo dorađivani, a u mnogim slučajevima, nažalost i prebirokratizirani. 

Tim kompetentnih, a ne podobnih

Imao sam čast i zadovoljstvo voditi tu malu skupinu stručnjaka. Bili su vrhunski profesionalci, iako se većina prvi puta susrela s problemima okoliša. Ja sam imao prednost da sam se okolinom (tako se okoliš zvao prije nego je postao okoliš) bavio tada već preko 10 godina, pa sam mogao prenositi i nova, i akumulirana znanja. Imali smo sreću da se tada otvorio proces Okoliša za Europu, pa je bilo moguće da gotovo svatko svoje područje zastupa na mnogobrojnim međunarodnim sastancima, i natrag kući prenosi znanje.

U Ministarstvu su mnogi bili malo zavidni na velikom broju plaćenih sudjelovanja na sastancima koje je platila međunarodna zajednica te su uveli kraticu TAS – Turistička zajednica Simončič. Na prvom mjestu nam je, uz aktivnosti vezane za obranu, bila briga za gospodarstvo. Nikada nikome nismo uskratili što mu je pripadalo. Nitko na odgovor nije čekao duže od mjesec dana. Jednostavno, kao u onom filmu, svakim danom smo u svakom pogledu napredovali.

Razlog uspješnosti je bio da nitko na posao nije došao na osnovi stranačke iskaznice. Mislim da je samo jedan od nas bio član jedne stranke. Primalo se na osnovi natječaja. Nakon što su provjerene formalne kvalifikacije, oni koji su ih ispunjavali su pozvani na neku vrste provjere pred komisijom.

Istinski stručnjaci nikada nisu uhljebi

Stručnost/pismenost se morala pokazati tako da kandidat pripremi odgovor na jedan konkretan predmet. Pri tome se nije tražila formalno pravna stručnost o predmetu. Ta, rad u upravi je za sve kandidate bila novost. Tražila se samo klasična „pismenost“. Engleski jezik je bio jedan od prednosti. Provjeravao se na način jednostavne konverzacije s članovima komisije.

Komisija je odabrala par jednakih kandidata. Ja sam s njima obavio razgovor i napravio konačni odabir, kojeg sam provjerio s onima u čiji odjel je trebala doći kandidatkinja ili kandidat. Kako kaže bivši suradnik u mailu: nas nitko tada nije zvao uhljebima. Logično, istinski stručnjaci nikada nisu bili uhljebi, a uhljebi nikada ne bi mogli proći navedenu jednostavnu provjeru kompetentnosti.

Kako je bilo vrijeme početka uvođenja računala, prvo je dobila daktilografkinja, a onda polako i ostali. Veliki dio iz donacija. Kako bi savladali osnove, privremeno smo zaposlili iskusnog IT-ovca koji je davao pomoć “in situ“. Engleski se učio tako što je profesorica dolazila k nama i ujutro davala poduku, od 7:30 (radno vrijeme je bilo od 8:00) do 9:00, kada su svi još bili svježi i sposobni memorirati.

Zakone smo donosili kao na traci

Uz potrebnu stručnost i tada ugrađeni entuzijazam, sve je bilo lako. Kao na traci smo, ugledavši se u Europu, pripremali i donosili zakone i usvajali međunarodne konvencije te odmah osiguravali i primjenu. Uveli smo znak „prijatelj okoliša“, tako da je objavljen natječaj, a izbor loga je bio za vrijeme trajanja velesajma o okolišu. Kasnije je logo izmijenjen samovoljnom odlukom i izravnom provjerom izrade dizajna „na naš način“ odabranoj/om.

Posebno sam ponosan na prvo sudjelovanje samostalne Hrvatske na jednoj konferenciji UN-a u Riju 1992. Više o tome u mojoj knjizi Društvo umanjene vrijednosti (str.130 – 134.). Evo, ove godine je bila 30. godišnjica. Prošla kao da toga nije bilo, kao što toga nije bilo niti 2012., kada sam predlagao da se obilježi taj povijesni datum za okoliš i hrvatsku diplomaciju. Tko da to razumije u Hrvatskoj, jedinoj članici EU koja više niti nema okoliša. Izgubio se u neznanju.

Slažem se s izrečenim u mailu bivšeg suradnika. U odnosu na danas smo stvarno činili čuda. Vidjevši današnju nesposobnost i neznanje, u jednom od poučaka sam napisao da bih, s dva-tri bivša suradnika u mjesec dana riješio sve zaostale predmete i rok odgovora sveo na tjedan dana. S onom ekipom bi se mogao prihvatiti čak i obnove. Sigurno bi u dvije godine izgradili više od 3 zamjenske kuće na Baniji i obnovili više od 8 privatnih zgrada u Zagrebu. Izazov Vladi je još uvijek otvoren. Samo zovi…