Ugradnja emocija u robote

Ugradnja emocija u robote

(Robot Buddy tvrtke Blue Frog Robotics)

Ako su emocije fiziološka percepcija, roboti vjerojatno nikada neće imati ljudske emocije, jer nemaju ljudska tijela. Mnogi humanoidni roboti izražajem lica „pokazuju svoje emocije“, ali to nisu emocije već unaprijed definirane grimase koje prate izgovoreni tekst

prof. dr. Gojko Nikolić

Gojko Nikolić

Umjetna inteligencija (AI) već sada raspolaže izvanrednim mogućnostima. Kada se govori o AI najčešće se pod tim pojmom podrazumijevaju i automatizirani strojevi, odnosno roboti, koji njene odluke trebaju fizički izvršiti. Jednako tako kada se navode sposobnosti robota poput inteligencije i osjećaja to se odnosi na AI koja njime upravlja. Roboti s AI rabe se u svim područjima ljudske djelatnosti i poprimaju različite fizičke oblike prema potrebi zadatka. Njihova primjena je danas uobičajena i ne izaziva posebnu pozornost. Podizanje njihovih mogućnosti na razinu stvaranja umjetničkih kreacija, osmišljvanja patentabilnih inovacija je ipak zapažena novost.

Sada umjetna inteligencija – izumitelj stvara probleme patentnim uredima. Europski patentni ured je 2018. godine odbacio dva izuma kada je umjetna inteligencija prijavljena kao jedini izumitelj s obrazloženjem da „strojevi nemaju pravnu osobnost i ne mogu posjedovati imovinu“. U Americi je ipak već 2005. godine Ured za patente i žigove odobrio patent pod brojem 6,847,851 kojeg je izumila umjetna inteligencija.

Što se tiče umjetničkih kreacija zapažen je slučaj aukcijske kuće koja je 2018. prvi put popisala umjetnička djela stvorena umjetnom inteligenijom. Jedan portret je prodan za 432.500 USD, što je bilo 45 puta više od procijenjene vrijednosti.

Portret Edmonda Belamyja iz 2018. koji je kreirao GAN (Generative Adversarial Network). Slika je prodana za 432.500 američkih dolara 25. listopada na aukciji kuće Christie’su u New Yorku (Wikimedia Commons)

Do sada umjetna inteligencija se primjenjivala samo za određene specifične zadatke. Zato je nazvana i „uskom“, odnosno ograničenom inteligencijom. Ona nije mogla razumjeti kompleksne koncepte događanja niti apstraktne ideje. Ljudska inteligencija je višeznačna, s mnogim sposobnostima kao što su: rješavanje problema, rasuđivanje, prepoznavanje uzoraka, kreativnost, učenje, jezik, planiranje, intuicija i primjena znanja. Umjetna inteligencija koja može obavljati intelektualne radnje kao i čovjek na svim tim područjima nazvana je umjetna opća inteligencija (Artificial General Intelligence – AGI).

Umjetna inteligencija mogla bi zamijeniti ljude na svim poslovima

Vincent C. Müller i Nick Bostrom istražili su 2013. kada bi se to moglo dogoditi. Anketirali su više od 500 istraživača umjetne inteligencije. Postavili su pitanje:Do koje biste godine s vjerojatnošću od 10 %, 50 % i 90 % očekivali da umjetna opća inteligencija bude veća od ljudske“. Odgovori ispitanika bili su da će s vjerojatnošću od 10 % to dogoditi do 2022., sa 50 % do 2040., a sa 90 % do 2075. godine. Neki futorolozi poput Ray Kurzweila imaju drugačije prognoze kada će se to dogoditi. No, svi se slažu da dolazi dan kada će AI biti moćnija od ljudske, da će se razvijati u superinteligenciju i da se za to treba već danas pripremati.

Zabrinutost zbog inteligentnih i neovisnih robota nastaje iz spoznaje da mogu stvarati i raditi bolje od ljudi, ali samo u svom vlastitom interesu i stoga postati štetni za ljude. Čak i ako se AI ne okrene protiv čovjeka u terminatorskom stilu, doći će do točke u kojoj bi mogla zamijeniti ljude na svim poslovima.

Je li moguće umjetnu inteligenciju dalje razvijati bez osjećaja? Kada se govori o prirodi ljudske inteligencije prevladava mišljenje da je autonomno ponašanje duboko isprepleteno s osjećajima. Racionalnost i osjećaji u osnovi se suprotstavljaju jer je racionalnost hladna, proračunata koja koristi deduktivnu logiku, vjerojatnosti i optimalnost. Emocije pomažu ljudima da odluče što je važno i da integriraju kompleksne informacije u ključne odluke.

Robot Romeo francuske tvrtke SoftBank Robotics (ranije Aldebaran)

Inteligentni agent (činitelj), između ostalog, sudjeluje u promišljanju i rasuđivanju kako bi odredio najbolji način za postizavanje svojih ciljeva. Znanstvenici koji razvijaju robote s AI smatraju da u svakodnevnom ljudskom okruženju oni moraju imati „osjećaje“ kako bi mogli donositi ispravne odluke. Bez emocija nastao bi splet neprihvatljivih promišljanja koja proizlaze iz neemocionalnog, isključivo racionalnog pristupa.

Emocionalni roboti

Želja za emocionalnim robotima proizlazi i iz potrebe svakodnevne suradnje s ljudima. U kući kod kućanskih poslova, u školama držanjem nastave i kontaktom s učenicima, u bolnicama ili domovima vodeći brigu o bolesnicima, te starijim osobama i invalidima. Ta sve brojnija primjena robota u područja zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja uključuju emocionalnu interakciju i stvaranje emocionalnih odnosa robota i ljudi. Roboti s osjećajima mogli bi ostvariti kvalitetan odnos s ljudima, poboljšati razumijevanje i brigu za ljude. AI s emocijama koja omogućuje da roboti budu sposobni da se brinu o ljudima, bio bi jedan od načina da se eliminira strah i zabrinutost od robota u budućnosti.

Ugrađivanje osjećaja će vjerojatno potrajati, jer je to vrlo kompliciran i kompeksni zadatak. Može li robot imati osjećaje za koje se obično smatra da su isključivo ljudsko stanje? Emocije su usko povezane sa svjesnim osjećajima, pa odatle i pitanje mogu li roboti imati osjećaje. Mnogi humanoidni roboti izražajem lica „pokazuju svoje emocije“, ali to nisu emocije već unaprijed definirane grimase koje prate izgovoreni tekst.

Da bi mogli u robote s AI ugraditi emocije potrebno je jasnije razumjeti prirodu osjećaja i što ljude čini emocionalnima. Tek razumijevanjem nastanka emocije, moći će se ocijeniti mogućnost njihove računalne interpretacije. Nažalost, u filozofiji ili bilo kojoj drugoj disciplini, nema konsenzusa o prirodi osjećaja. Emocije imaju svjestan, iskustveni karakter. Uključuju spoznaje događanja i tjelesni osjećaj te brigu i procjenu značaja dobivenih informacija. Poznato je da su spoznaja i osjećaji isprepleteni u ljudskom umu.

Odnos ljudi prema robotima

Treba uzeti u obzir emocionalne procese poput zabrinutosti i empatije. Je li empatija samo osjećaj programiran u ljudskom biću poput algoritma koji kreće u akciju u unaprijed određenim situacijama? Način funkcioniranja ljudskog mozga čini nas sposobnima brinuti se o drugim ljudima i empatično ih razumjeti.

Robot Buddy u interakciji s ljudima (Blue Frog Robotics)

Ako su emocije fiziološka percepcija, roboti vjerojatno nikada neće imati ljudske emocije, jer nemaju ljudska tijela. Možda bi bilo moguće simulirati fiziološke signale, ali složenost podataka osjetila koje ljudi dobivaju iz svih svojih organa čini to izuzetno teškim zadatkom. Roboti bi mogli postići približavanje ljudskim osjećajima kombinacijom procjena s obzirom na ciljeve i grubih fizioloških aproksimacija.

Interesantan je i obrnuti odnos – ljudi prema robotima. Istražuju se osjećaju li ljudi empatiju prema robotima kada su izloženi zlostavljanju, poput smrzavanja, oštećenja ili „psihološkom“ maltetiranju. Nedavno su istraživanja na Sveučilištu Duisburg Essen u Njemačkoj pokazala da se kod ljudi u mozgu pojavljuju slične ili jednake reakcije kada im se prikazuju slike naklonosti ili nasilja prema robotima jednako kao i prema ljudima.

Sigurno je da će razvoj AI iz temelja promijeniti društvo kakvo poznajemo. Generacije stasale u digitalno doba jednostavnije će prihvatiti taj razvoj robota i njegovo prisustvo svugdje oko nas. Ipak promjene će biti izuzetno nagle i mijenjati će potpuno život čovjeka. Stoga već sada treba nove generacije pripremati za budućnost koja uskoro dolazi.

Komentiraj

*