Ugradnja elektronike u čovjeka

(Slika 1. Mikro čip za implantaciju: a) Veličina čipa, b) Način implantiranja mikro-čipa)

Čipiranje je početak, a nastavak slijedi ugradnjom elektroničkih sklopova u mozak za misaono povezivanje s inteligentnim strojevima. Navode li ti trendovi na potvrdu prognoza futurologa Kurzweila koji najavljuje da će već 2045. godine doći do povezivanja mozga s oblakom (cloud) čime će se značajno povećati „inteligencija“ čovjeka?

prof. dr. Gojko Nikolić

Tehnika i umjetna inteligencija razvijaju se eksponencionalno, roboti postaju sve „pametniji“ i sve sličniji čovjeku, pa i po izgledu, bez obzira na protivljenje pobornika „tajanstvene doline“ (prof. Masahiro Mori). Je li normalno da se u čovjeka ugrađuju elektronički uređaji, elektrode, ne iz medicinskih razloga već zbog većih (komfornijih) mogućnosti čovjeka zbog čega on postaje sve sličniji robotu? Je li to novi oblik evolucije čovjeka u kojem će se spojiti s umjetnom inteligencijom, postajući jedno s računalima? Nije li to početak ere značajnije kiborgizacije i stvaranje ljudi „humaniziranih robota“?

Kako bismo opisali taj trend treba objasniti početak i namjeru čipiranja ljudi kao dio biohakiranja (eng. biohacking). Taj je pojam mnogima nepoznat. Obuhvaća različite aspekte aktivnosti, od znanstvenih eksperimenata i istraživanja biologije tijela, medicinskih zahvata u cilju otklanjanja posljedica bolesti ili određenih stanja tijela, postupaka alternativne medicine, praćenja ponašanja vlastitog tijela, prehrane do promjene osobne biologije u nadi da će se poboljšati život, povećati mogućnosti i usporiti starenje.

Ugradnja elektroničkih uređaja u čovjeka nije novost

Ugradnja u tijelo elektroničkih uređaja ili elektroda nije novost, obavlja se iz medicinskih razloga već veliki broj godina i sve više. Treba spomenuti neke od njih poput elektrostimulatora (eng. pacemakera) za pacijente s poremećajem srčanog ritma, zatim postupak DBS – duboke mozgovne stimulacije (eng. deep brain stimulation) kojom se ugradnjom elektroda u mozak i stimulacijom pojedinih centara eliminiraju bolesti pokreta prouzročeni različitim uzrocima, kao i padavica. Bioničkim okom (Bionic Vision Technologies –BVT) omogućen je vid slijepima i sl. Svakako i to je određeni oblik „kiborgizacije“ a ljudi su zadovoljni izlječenjem i novim mogućnostima.

Namjera članka je istaknuti novi trend čipirinja za druge namjene koji je započeo još 1998. eksperimentima Kevina Warwicka a masovnije se počeo primjenjivati 2015. u Švedskoj. Ugrađuju se mali elektronički implantanti s namjerom da se koriste kao neka vrsta „torbice“ sa svim potrebnim dokumentima, od kreditnih kartica, osobne iskaznice i podatka o krvnoj grupi, mogućnošću otključavanje kuće, ureda, automobila i sl. poslova. Uskoro će zamijeniti karte za avion, vlak, autobus i brod. Zamišljen je u budućnosti upis zdravstvenih podataka i sl. osobnih podataka.

Provjera željezničke karte pomoću implantiranog čipa putnika Švedskih željeznica

Čipovi su veličine 2×21 mm, „pasivni“ su, sadrže podatke koje drugi uređaji mogu čitati, ali ih ne mogu mijenjati. Koristi se ista tehnika Near Field Communication (NFC) kao ona ugrađena u pametne telefone. Implantira se jednostavno s gornje strane ruke između palca i kažiprsta (slika 1). Za ove namjene već je ugrađeno više od 3500 čipova u Njemačkoj i oko 4000 u Švedskoj.

Neki ugrađuju i svjetla ispod kože da istaknu tetovažu (slika 2). Svjetla se aktiviraju prolaskom magneta preko implantata, a iluminacija traje 10 sekundi. Trajnost je oko 10.000 aktiviranja dok se baterija ne isprazni.

U još bizarnija ugradnja elektroničkih sklopova pod kožu je implantacija znatno većih sklopova primjerice Circadia 1.0 veličine 50 x 50 mm (slika 3). To je uradak Tima Cannona programera iz Pittsburgha. Namijenjen je praćenju zdravstvenih parametara tijela. Danas se takvi uređaji nose u obliku satova, inteligentne odjeće i sl. nosivih predmete i nema potrebe za ugradnjom pod kožu.

Čipovi nisu medicinski odobreni za uporabu kod ljudi. Uglavnom se implantiranje obavlja u kućnoj radinosti od samih biohakera ili kod tattooista te specijalista za piercing tijela. Ponekad se javljaju infekcije ili reakcije imunološkog sustava.

Polemike oko čipiranja proizlaze iz mnogo razloga od namjene čipa, prihvaćanja njegovog korištenja u društvu, osobnog svjetonazora i vjerskog uvjerenja. Za svaki bežični uređaj, bez obzira na ugrađene sigurnosne mjere, postoji i njihova „tamna strana“ – hakiranje. Neki smatraju da hakiranje takvih uređaja nije samo pitanje povrede privatnosti već i kontrole nad ljudima.

Čipiranje je tek početak

Čipiranje je početak, a nastavak slijedi ugradnjom elektroničkih sklopova u mozak za misaono povezivanje s inteligentnim strojevima. Trend upravljanja strojevima mislima nije nov, ali je do sada bio izveden pomoću BCI kape (brain computer interface – mozak-računalo-sučelje) koja pomoću elektroencefalografije i infracrvene spektroskopije (NIRS – Near-Infrared Spectroscopy) čita moždane valove te softvera koji te signale (misli) pretvara u naredbe za upravljanje određenom aplikacijama. U medicinske svrhe BCI kapa koristila se za upravljanje mislima sofisticiranih ortopedskih pomagala, (slika 4). Koristila se i kao mogućnost upravljanje Hondinim robotom ASIMO, te za upravljanje bespilotnim letjelicama, autima i drugim uređajima.

Sada uvođenjem u proizvodne procese rada suradničkih robota – kobota (kolaboracijski roboti), koji mogu biti i izvedeni kao egzoskeleti, traži se maksimalni oblik međusobne suradnje s ljudima na poslovima kada zajedno rade.

Elektrode u BCI kapama su ograničene u količini informacija koje mogu prenijeti iz mozga. Da bi to riješili tvrtka Neuralink Elona Muska je pokrenula projekt usmjeren na razvoj sučelja mozak-stroj s kojim bi se mislima moglo upravljati strojevima s umjetnom inteligencijom. Razvili su elektronički čip N1 koji se implantira u glavu osobe i povezuje direktno s određenim moždanim centrima (slika 5). Musk navodi da je motivacija za nova rješenja sučelje mozak-stroj, stvaranje neke vrste „simbioze“ sa strojevima s umjetnom inteligencijom.

Neuralinkov čip N1 ima 1000 kanala. Koristi vrlo male i fleksibilne vodljive niti debljine trećine promjera ljudske kose. Precizno postavljanje u tkivo mozga obavlja specijalno konstruiran robot-kirurg iste tvrtke. Senzori N1 su sposobni čitati signale u mozgu, a po potrebi stimulirati mozak vlastitim signalima. Podaci se prenose u uređaj koji je kirurški ugrađen iza uha, a zatim bežično prenose na računalo. Prva primjena N1 čipa bila bi za kvadriplegičare. Procjena je da bi se ta ugradnja N1 implantanta mogla dogoditi već 2020.

 

Iz ovog primjera, kao i drugih koji se najavljuju poput ugradnje elektroda u određeni dio mozga te njegovom stimulacijom povećanje pamćenja ljudi, očito predstoji „elektronifikacija s informatizacijom“ čovječjeg tijela u cilju povećanja njegovih sposobnosti, ne iz medicinskih razloga. Je li to, kako je navedeno na početku članka, novi oblik evolucije čovjeka i njegova integracija s umjetnom inteligencijom, stvaranje kiborga s izuzetnim moćima odnosno stvaranje neke vrste „humaniziranih robota“ s određenim mogućnostima robota i s ljudskom sviješću, osjećajima i kreativnošću?

Kakva nas budućnost čeka?

Navode li ti trendovi na potvrdu prognoza poznatog futurologa Raya Kurzweila koji najavljuje da će već 2045. godine doći do povezivanja mozga s oblakom (cloud) čime će se značajno povećati „inteligencija“ čovjeka? Britanski znanstvenik Kevin Warwick smatra da će čovječanstvo morati koristiti suvremenu tehniku da bi se poboljšalo kako bi izbjeglo da ih strojevi prevladaju.

Sve ovo ukazuje da se ostvaruje ideja transhumanizma po kojoj se sposobnost ljudske vrste može poboljšati tehnologijom, odnosno dodavanjem nebioloških komponenti biološkom sustavu ljudskog tijela. Ideja je toliko stara da se smatra da se o njoj raspravlja još u Epu o Gilgamešu kao potraga za besmrtnošću, a nastavlja kao filozofija koja se susreće kroz tekstove Williama Godwina (1793.) o „zemaljskoj ili fizičkoj“ besmrtnosti, do filozofa 20. stoljeća poput Friedricha Nietzschea koji raspravlja o stvaranju nadčovjeka. Analitičar Nietzscheovea filozofije Stefan Sorger smatra da on, iako nije imao na umu tehnološko unaprijeđenje čovjeka, ne isključuje je.

Trebamo li se bojati tih trendova ili se unaprijed pripremiti za takvu izuzetnu i nevjerojatnu budućnost svjesni da će donijeti i puno nesagledivih opasnosti?