Udri po vozačima: 300 po 300 kunica i eto ti žičarica…

Udri po vozačima: 300 po 300 kunica i eto ti žičarica…

Izuzev što ih se »guli« prilikom registracije, svakog točenja goriva, naplatu parkiranja ima prostora da se još malo oduzme vozačima – kroz besmislene kazne, koje imaju vrlo malo veze sa stvarnim uvođenjem reda i sigurnosti u prometu

Vozači, ne samo u Zagrebu, oduvijek su dobar izvor za punjenje gradskog i državnog proračuna i krpanje proračunskih rupa. Dokazuje to i jučerašnji primjer iz Bosanske ulice.

Prometni redar Gradskog ureda za prostorno uređenje (…) i promet u utorak je ostavio kaznu na vjetrobranu Kije parkirane u Bosanskoj ulici. Zbog nepropisnog parkiranja vlasniku vozila je izrečena kazna od 300 kuna temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se umanjuje za 50 % u slučaju da je plaćena u roku od tri dana od datuma izricanja.

I teško ćemo obraniti vozača, jer Zakon nije na njegovoj strani. On jest uistinu napravio prekršaj jer je automobil ostavio na dijelu nogostupa na kojem nije iscrtano parkirališno mjesto.

(Foto: Boris Jagačić)

E da, bilo bi lijepo zaključiti kako živimo u zemlji i gradu gdje se ovako čvrsto držimo zakona i propisa, koji se eto – provode i u praksi. No to je još jedan primjer kako se represivni aparat iskaljuje na običnim građanima, da ne kažemo obično »kokošarenja«, jer (i) u prometu je uvijek bio privilegiranih. Prave »mange«, sinčići tajkuna prolaze sa smiješnim kaznama za ozbiljne prekršaje. Nekima se one čak i ne ispisuju ili pak kazneni bodovi na čudesan način ispare, a imamo i (višekratnih) prometnih ubojica koji i dalje slobodno šetaju, pa čak i voze ulicama.

Što je s upozorenjem prije kazne?

A što je primjerice s izricanjem upozorenja za prvi prekršaj? Zašto se ne primjenjuje taj »institut«, što je uobičajena praksa u gradovima zapadne Europe? To bi onda bilo pravo dobronamjerno preventivno i edukativno djelovanje, u kojem međutim i gradski i državni prometni sektor kronično zakazuje. Prisjećamo se da se svojedobno, još za bivšega sistema u školama polagao ispit za vožnju bicikla za što je pored praktične vožnje trebalo poznavati prometna pravila, znakove i signalizaciju.

No proračun se negdje mora dodatno napuniti. Izuzev što ih se »guli« prilikom registracije i tehničkog pregleda i osiguranja, svakog točenja (preskupog) goriva te naplatu (preskupog) parkiranja, ima prostora da se još malo oduzme vozačima – kroz poprilično besmislene kazne, koje imaju vrlo malo veze s nekakvim stvarnim uvođenjem reda i sigurnosti u prometu.

Zato su tu »pauci« s jutarnjim dežurstvima u okrugu bolnica, brojne nadzorne kamere, mjerenja brzine u zonama s (pre)nisko postavljenim ograničenjima, itd.

A gdje su prometni redari u jutarnji »špicama« kad drski vozači blokiraju cijeli prometni trak s upaljena sva četiri »žmigavca« – poznatom zagrebačkom izmišljotinom koja se raširila u razmjerima koronavirusa, iako davno prije njegova pojavljivanja? Zašto ih baš i ne susrećemo oko nekih (noćnih) kubova i kafića?

Što se pak tiče same Bosanske ulice, oko regulacije parkiranja u njoj je svojedobno bilo prijepora. Odlučeno je da se na istočnoj strani prometnice zabrani parkiranje radi lakšeg kretanja pješaka te su na većem dijelu te strane postavljeni i stupići. Ostatak je žuta (II. zona) naplatna zona. Dio na kojem se nalazila Kija je svojevrsna stupica za vozače. Nije najspretnije reguliran jer ima prostora da se automobil ondje parkira, bez da ometa pješake i prolazak osoba u invalidskim kolicima na obližnjem nogostupu, a nema znaka izričite zabrane, što neke vozače zbunjuje. To je kazna koje je ispisana jer je to mogla biti. Samo to i ništa više. To je reguliranje prometa na zagrebački način.

Boris Jagačić

Komentiraj

*