Učiti, a ne bučiti

Učiti, a ne bučiti

(Izvor naslovne fotografije: Quirinus portal)

Zašto prosvjetari toliko buče, traže povećanje koeficijenata i bolje plaće? I tko pita saborske zastupnike koliki su njihovi koeficijenti za prijegoran im rad i to nemalo „na terenu”?

Snježana Kratz

Dok hrvatski puk puca po šavovima zbog sve teže gospodarske situacije, europski pučani otišli su iz Zagreba, gostoljubivo ugošćeni od predvodnika s Markovog brega. U svojim ulaštenim limuzinama omeli su oni bili tek promet, ali ne i prosvjetare koji su Europljane dočekali s porukama „potrubi za učitelje”. Svrsishodna poruka, jer trube učitelji već duže vrijeme tražeći tamo neko povećanje nekih koeficijenata, bolje plaće…

I ne odustaju, izgleda, riješili su ići do kraja kako bi nešto promijenili u ovoj nam ekonomski ljuljkovitoj državi. Ponajprije standardom, jer koliko god Hrvati bili gostoljubivi domaćini, prema uglednim europskim pučanima, ipak se ne mogu mjeriti s njihovim življenjem ni plaćama. Ali to svakako mogu sa cijenama, jer one su jednake onim europskima. Profesori hoće to ispraviti, zato su tako i „zapeli”, a kako kažu nije im više toliko ni zbog plaća, koliko zbog dostojanstva. I u pravu su, jer kolike su plaće saborskih zastupnika koji nerijetko radeći na terenu, kako to vole reći, sveto nam mjesto Sabor ostavljaju gotovo praznim.

Ima za (pospane) sabornike, ali ne i za prosvjetare

Neki od hrvatskih saborskih radiša i zadrijemaju, „zakljucaju” tako lijepo, da oko kamere ili pak kakvog foto-objektiva za poziranje ne bi bolje poželjelo. A kako i ne bi zaspali, kad prijegorni im rad to iziskuje. Tijelo je umorno od sjedenja, tipkanja po mobitelu, zijevanja, gdjekad repliciranja, nadmudrivanja, prostačenja, pa i pokazivanja mišića.

Ne rekoše narodni predstavnici koliki su njihovi koeficijenti za taj težak rad. Kažu vlastodršci i da država novaca nema za povećanje svega što prosvjetari traže, jer državni su džepovi prazni. Zasigurno jesu, jer valjalo je podmiriti silne troškove uključujući – prisjetismo se – i nabavku tableta, za sabornike. Pa neće valjda zaostajati za svijetom, kada je riječ o zastupanju naroda! Za to se iznašlo novaca, jer olovke i druge vrste pisala odlaze u povijest. Za te muke prosvjednici trebaju imati razumijevanja, i ne trebaju bučiti kako im je loše. Ispade tako: tableti se kupili, ali u Saboru nema tko raditi na njima. Ali zato ima povlastica i kako ih već zvali, naknada za odvojen život, limuzina…

Da Europljanima u što i Hrvati spadaju život ne bude loš, trudit će se i novopečena predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je na skupu u zagrebačkoj Areni, odrješito ustvrdila kako će joj u radu fokus biti građani Europe i njihovo blagostanje. U tome će joj pomoći, reče ona i Dubravka Šuica. Ne sumnjamo da će biti tako, jer ako svi Europljani budu živjeli u blagostanju kakvog ima gospođa Šuica i bez Europe, neće im nikako biti loše. Naprotiv, imat će i više nego što im treba. Samo trebaju učiti, a ne ”bučiti”.

Komentiraj

*