Učenici i učitelji

Učenici i učitelji

»Rijeli napisane u ovoj knjizi ohrabruju, potiču, razveseljavaju i pružaju nadu, a to je upravo ono što svakom pojedincu danas treba«, mišljenja je dr. sc. Venesa Manavski

Saša Zavrtnik

Neizrecivi je blagoslov imati obitelj. To je posebno očito ako je ta obitelj povezana, funkcionalna i postojana. Tada se uistinu potvrđuje da je ona osnovna stanica i temelj uspješnoga, produktivnoga i postojanoga društva. U protivnom, pojedinac sam može biti na vjetrometini manipulacija, promjenjivosti i iskorištavanja. Zato je dobro, dapače, potrebno biti zahvalan na obitelji i to je poželjno izražavati i pokazivati. Time se članovi obitelji međusobno bodre, hrabre, potiču i podižu. Ovo je ona nematerijalna i nezamjenjiva komponenta odnosa između roditelja i djece, između baka, djedova i unuka te praunuka, između supružnika, između braće i sestara.

Rekao bih da, osim te međuljudske nematerijalne komponente u obitelji, može postojati još jedna duhovna poveznica, a to je zajedništvo u vjeri. Ovdje ne mislim na puku pripadnost određenoj religiji, već na živu vjeru u vidu osobnoga predanja nečemu većem od sebe, konkretno Bogu, koje se očituje i u zajedničkom životu. Kod nas je to počelo prije par desetljeća redcima iz Evanđelja po Mateju 11:28 u kojima Isus Krist poziva: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.« Oni su bili početak onoga što je za tada bilo posve neočekivano, a prije nekoliko dana urodilo je tiskanim djelom Učitelji i učenici – obiteljska duhovna promišljanja i čitanja.

Djelo je ovoga prosinca objavio izdavač Redak d.o.o. iz Splita u suizdavaštvu s udrugom »Pastir Dobri« Brodarovec. Tekstove potpisuje šestero autora, a knjiga ima 122 stranice. Podijeljena je u tri cjeline: Zahvalnice, Molitve i Poruke, a uključuje 13 fotografija s prigodnim biblijskim citatima. Sadrži i posvetu te uvodni tekst na početku kao i bilješke o autorima, osvrte na promišljanja (prof. dr. sc. Damira Žubčića i dr. sc. Venese Manavski) i zahvale na kraju djela. Posebno važno, posvećeno je baki Ani, našoj obiteljskoj i životnoj učiteljici, i dedi Joži, našem svestranom poznavatelju i poticatelju ljudi i događaja.

Molitve, stihovi i pokoji san

Na početku djela piše: »Neki od tekstova sabranih u ovome djelu nastali su kao čitanja za nedjeljna štovanja, dok su drugi nastali kao duhovna promišljanja, od kojih su neka objavljena na portalu ZG-magazin, a ima tu i molitvi, stihova te pokoji san. Isprva su bili sakupljani u obliku mnoštva papira i papirića raznoraznih veličina, uzorka i boja koje je baka Ana brižno čuvala. … Zajedničko im je to što su utemeljeni na biblijskom učenju, to jest, za svoje nadahnuće i izvor imaju Božju riječ – Bibliju. … Pisani su jednostavnim izričajem, iskreno i izvorno. Stoga mogu poslužiti svakome dobronamjerniku kao poticaj, temelj ili uvod u osobna promišljanja o Bogu, duhovnosti, vjeri, smislu, sebi samome.

I dalje se nastavlja: »… Određeni tekstovi jesu i mogu biti osobna molitva i zaziv Bogu. … Jako lijepo kaže naša baka Ana: „U određenom smislu svi smo mi i učenici i učitelji.“ … Neka bi ovo djelo bilo svjedočanstvo Božjega nadahnuća čovjeka i čovjekove pojedinačne i zajedničke obiteljske vjere kako našoj djeci, tako i svim ljudima dobre volje. Uz to, svjedočanstvo su odaziva i ravnanja životnog puta ma koliko god nesavršen on bio te pun pokušaja i pogrešaka. Ali u konačnici je upravljan prema Bogu, vječnosti i smiraju te međusobnom suživotu, suosjećanju i zajedništvu.«

Jedno promišljanje naše najstarije autorice u knjizi govori: »Pošto je Bog ljubav, stalo mu je do ljubavi svoje djece. Zato ljubimo Boga čineći dobro drugima. Ljubimo Boga odričući se svakoga grijeha, živeći u miru sa svim ljudima kao što se on izmirio s nama kroz svoga jedinorođenoga Sina Isusa Krista. Ljubimo Boga tako što ćemo se odreći svoga samoljublja i svoje samovolje. Ljubimo Boga tako da mu se predajemo sa svime što jesmo i što imamo. Ako smo u patnji, napasti i nevolji grijeha, utočište ćemo naći kod Božjega srca. (A. T.)«. Ova je poruka, kao i mnoge druge iz djela Učenici i učitelji, toliko potrebna i prigodna za ovo vrijeme posebice u trajanju došašća i iščekivanju Božića te ulaska u novu godinu.

Izvor duhovnog zadovoljstva

Recenzenti su, između ostaloga, ovako doživjeli ovo djelo: »Kada sam dobio u ruke tekst, relativno opsežan, tekst koji bih nazvao „obiteljskom monografijom“, nisam ni pomislio da bih mogao doživjeti toliko duhovnog zadovoljstva. Hvala Nebeskom Ocu što je nadahnuo te „obične“ ljude da pretoče svoje nadahnuće u tekst koji će se čitati desetljećima i čitačima pomoći da shvate da se uvijek, kod bilo kako teškog pada, može podići ako se prepusti Kristovoj milosti. Doista, za mene su ovi zapisi toliko poučni i vraćaju mi ufanje i vjeru, a najviše od svega Ljubav.« – u svom osvrtu na tekstove kazao je prof. dr. sc. Damir Žubčić.

»Knjiga Učenici i učitelji odličan je prikaz jedne funkcionalne obitelji predane Bogu, obitelji koja je izgradila i još gradi svoje uspomene, obitelji koja nam je predala zapis svojih osobnih molitava i zaziva Bogu. Priče i životna iskustva koja se nalaze u knjizi predstavljaju svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi kako unutar obitelji tako i prema Bogu. Vjerujem da će knjiga Učenici i učitelji prvenstveno biti na blagoslov unutar obitelji, a potom i za čitatelja jer napisane riječi u knjizi ohrabruju, potiču, razveseljavaju i pružaju nadu, a to je upravo ono što svakom pojedincu danas treba.« – mišljenja je dr. sc. Venesa Manavski.

Uslijed svega rečenoga, potrebno je iz srca iskreno zahvaliti baki Ani i dedi Joži za svu brigu, svaku pojedinu suzu i svaki dobar dar jer bez toga mi ostali ne bismo bili ono što jesmo. Također, najveće i najdublje hvala ipak pripada Bogu na čijem smo nadahnuću pri nastanku svega zapisanoga i mogućnostima objave ovih tekstova iskreno zahvalni.

Budimo i mi dar nekome ovoga Božića

Božić je obiteljski blagdan. On, naravno, nije samo to. Ali ima posebni smisao i ostvarenje kada ga doživljavamo u zajedništvu s najbližima i voljenima s kojima nas povezuje više od formalnosti blagdanskoga javljanja, čestitanja, posjećivanja, punoga stola, božićne dekoracije i kićenih darova. Božić je spomendan Božjega sebedarja gdje se prisjećamo kako je prije više od 2000 godina on sam u Isusu Kristu došao kao utjelovljenje ljubavi, praštanja, brige, izmirenja, poniznosti, svjetla i topline srca u ovaj često puta izgubljeni, tamni i otuđeni svijet.

Budimo i mi nekome dar ovoga Božića, ne (samo) umotanim poklonom, već darovanjem svoje ljubavi, pažnje, vremena, zatraženog oprosta, pomirenja, priznavanja svega dobroga što je netko učinio za nas, lijepim i nježnim riječima, gestom, zagrljajem, izrazima zahvalnosti. Pomozimo jedni drugima bez zadrške, kalkuliranja i koristi i uvidjet ćemo da smo pomogli (i) samima sebi. Tako dijelimo ono što je Bog odavno podijelio s nama.

»Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo!« – Evanđelje po Luki 12:32.

© Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag.theol.


Knjigu je moguće nabaviti na: https://www.webknjizara.hr/knjige/religija-i-duhovnost/ucenici-i-ucitelji-obiteljska-duhovna-promisljanja-i-citanja-grupa-autora