U Zagrebu 1909. osnovana Hitna pomoć, Wojtyła 1978. izabran za papu

U Zagrebu 1909. osnovana Hitna pomoć, Wojtyła 1978. izabran za papu

Neposredni povod osnivanju Hitne pomoći bio je tragičan događaj koji se 13. rujna 1909. zbio na pločniku Prilaza 23. Služavka Katarina Hedrich okliznula se perući prozor i pala na pločnik s II. kata

Dogodilo se na današnji dan, 16. listopada:

1895. – STUDENTI SPALILI MAĐARSKU ZASTAVU: Dana 16. listopada 1895. u Zagreb je sitgao car i kralj Franjo Josip I. kako bi nazočio otvorenju Hrvatskoga narodnoga kazališta, Glazbenog zavoda i Gimnazije. Cijeli je grad bio svečano ukrašen cvjetnim slavolucima i zastavama. Već dva dana prije svečana je studentska četa, u kojoj je bio i neformalni studentski vođa Stjepan Radić, demonstrirala protumađarsko raspoloženje. Uzvikivali su »Slava Jelačiću« pokraj njegova spomenika i odbijali prolaziti ispod slavoluka s mađarskom zastavom. Zadnji dan posjeta, pošto je car u pratnji svečane studentske čete krenuo od Gradske vijećnice prema Trgu pored spomenikom Josipu Jelačiću spalili su mađarsku zastavu, a svi nazočni studenti počeli su uzvikivati »Živio hrvatski kralj Franjo Josip I.!«, »Slava Jelačiću««, i »Abzug Magjari!«. Studenti su uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne te im je bilo zabranjeno studirati na Zagrebačkom sveučilištu.

1909.  – Tragična nesreća koja se dogodila 13. listopada 1909. bila je povod da se tri dana kasnije, 16. listopada u Zagrebu osnuje Hitna pomoć. O tome svjedoči spomen ploča na pročelju kuće u Prilazu Gj. Deželića 23, podignuta 1929. godine s natpisom:

“Ovdje se rodila 13.IX.1909. odluka osnutka društva za spasavanje u Zagrebu koju u život privedoše braća Hrvat. zmaja 16.X.I.G.”

Ponudu za osnutak ovog humanitarnog društva dao je Emilij pl. Laszowski (1869 – 1949), znameniti povjesničar i veliki meštar “Braće hrvatskog zmaja” – društva koje je nekoliko desetljeća djelovalo na promicanju hrvatske kulture. Neposredni povod ove inicijative bio je tragičan događaj koji se 13. rujna 1909. zbio na pločniku Prilaza 23. Služavka Katarina Hedrich okliznula se perući prozor i pala na pločnik s II. kata. Laszowski, koji je tuda prolazio, bio je užasnut agonijom nesretne žene kao i svojom nemoći i nemoći prisutnih da joj pruže pomoć. Nesretnica je ubrzo izdahnula a dalji tijek događaja najbolje se vidi iz ironičnog napisa u novinama idućeg dana:

“… iza same nesreće je prispjelo zdravstveno-redarstveno povjereništvo tako brzo, da je liješina postradale odpremljena u bolnicu Milosrdne braće za ciglih 10 časova od događaja “. (Novosti 14. IX. 1909).

“Braća hrvatskog zmaja” su 16. listopada 1909. godine sazvala su veliki zbor u svratištu “Tri gavrana” kojemu su prisustvovali mnogi poznati liječnici, lijekarnici, ugledni građani, predstavnici Zbora liječnika, Crvenog križa, predstavnici raznih dobrotvornih društava, Automobilskog kluba, Zanatlijskog pomoćnog društva i Gostioničarskog saveza. Na tom je zboru gradski fizik dr. Milan Figatner obrazložio potrebu Društva za spasavanje te je apelirao na pojedince i ustanove da se angažiraju u prikupljanju sredstava.

Prisutni su podržali prijedlog Laszowskog da se “ustroji važna institucija” po uzoru na Wiener Rettungsverein. Izabran je privremeni odbor koji je trebao sastaviti pravila budućeg Društva za spasavanje. U tom odboru bili su: Ivan Ancel, Adolf Uhrlich, dr.Milan Figatner, Mirko Goranić, dr.Roko Joković, dr.Vladimir Katačić, Ante Kontak, dr.Ante Kuhar, dr.Antun Lang, dr.Dragutin Mašek, dr.Ignjac Šoler, dr.Lavoslav Shick, dr.Dragutin Schwartz, dr Tausig i Emilije Laszowski, sve istaknuta imena tadašnjeg javnog života.

Tako je, nakon tragične smrti Katarine Hedrich, 16.10.1909. utemeljeno Društvo za spavasvanje (danas Hitna pomoć) pa se taj datum smatra godinom osnutka Hitne pomoći, piše na stranicama Nastavnog zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba.

Kola hitne pomoći s konjskom zapregom, Zagreb, 1910. g.

Hitna pomoć, u ovom obliku, djelovala je sve do 1945. kada se Društvo preimenovalo u “Stanicu za spasavanje”, 1949. godine u “Stanicu za hitnu pomoć, a 1994. godine “Ustanova za hitnu medicinsku pomoć”.

1982. – U Zagrebu preminuo hrvatski skladatelj Jakov Gotovac (Split, 11. 10. 1895. – Zagreb, 16. 10. 1982.), poznat kao autor najpopularnije hrvatske komične opere Ero s onoga svijeta (1935.) Iako je glazbenička znanja stjecao je donekle nesistematično i izvan konvencionalnih institucija – kao privatni učenik A. Meneghello-Dinčića, A. Dobronića, Ć. M. Hrazdire i J. Hatzea u Splitu, povremeno V. Rosenberga Ružića u Zagrebu te kroz jednogodišnje pribivanje predavanjima J. Marxa na Muzičkoj akademiji u Beču – Gotovac se rano uključio u glazbenu praksu te jednako tako rano i uspješno počeo skladati, što je potom odredilo njegov konačni izbor profesije.

Nakon gimnazije upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, a 1920. odlučuje raskrstiti s pravom, odlazi u Beč. Nakon povratka u domovinu u Šibeniku osniva Filharmonijsko društvo, a godinu dana poslije, 1923., seli se u Zagreb u kojem će raditi do smrti 16. listopada 1982.

Godine 1943. nekoliko mjeseci obavljao je dužnost direktora i člana uprave Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta, da bi nakon rata preuzeo umjetničko vodstvo pjevačkoga društva »Vladimir Nazor«. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1964.)

Jakov Gotovac bio je dirigent opere Hrvatskog narodnog kazališta i nenadmašni zborovođa akademskog društva Mladost. Gotovac je plodan skladatelj koji stvara velik opus vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela. Posebni su biseri hrvatske glazbe njegovo Simfonijsko kolo i skladba za zbor Koleda. Zapaženo mjesto u hrvatskoj glazbi zauzima njegova opera Morana, a komična opera Ero s onoga svijeta, pisana na odličan libreto Milana Begovića, donijet će mu europsku slavu. Od praizvedbe 1935. Ero je, u prijevodu na devet jezika, izveden i na mnogobrojnim stranim opernim pozornicama.

1983. – Hrvatskog svećenika, kapucina, poznatog ispovjednika i promicatelja jedinstva kršćana Leopolda Mandića svetim je proglasio Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. Mandić je drugi kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke crkve. Bio je poglavar samostana u Zadru, a većinu je života proveo u Padovi u kapucinskom samostanu Sv. Križa kao ispovjednik. Nekoliko je godina bio profesor filozofije i predavač patrologije te je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku. Uz ljubav prema domovini, gajio je i ljubav prema slavenskim narodima te prema tadašnjoj domovini Italiji i njezinu narodu. Gradio je mostove među ljudima i narodima i bio svojevrsna preteča ideje ujedinjene Europe.

Blago Zadro

1991. – U Vukovaru poginuo junak Domovinskog rata Blago Zadro (Donji Mamići, BiH, 31. 3. 1944. – Vukovar, 16. 10. 1991.), jedan od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji. Za srpske agresije na Vukovar 1991. obnašao je dužnost zapovjednika 3. bojne koja je branila grad u Borovu Naselju. Na toj je dužnosti i poginuo; posmrtno je promaknut u čin general bojnika.

Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključuje u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom.

Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera.

1791. – Nedaleko od Iaşija umro ruski knez Grigorij A. Potemkin (rođen 24. 9. 1739.), državnik i feldmaršal, ljubavnik i savjetnik carice Katarine II. Velike; nakon osvajanja poluotoka Krima upravlja tim područjem, a za posjeta carice izgradio je cijela sela kako bi ostvario izgled blagostanja u »svojoj« pokrajini.

Élisabeth Louise Vigée LeBrun: Marija Antoaneta 1783.

1739. – U Parizu je na giljotini pogubljena kraljica Marija Antoaneta (rođena 2. 11. 1755.), kći Marije Terezije i žena već ubijenog Luja XVI. Nedorasla ozbiljnoj krizi u kojoj je bilo francusko društvo, ubrzo je postala omražena u narodu; zbog svoje lakomislenosti nazivana »Austrijankom«. Suprotstavljala se reformama. Nakon pada Bastille poticala je proturevolucionarni pokret i vanjsku intervenciju. U kolovozu 1792. bila je zbačena monarhija, a ona s mužem i djecom zatvorena u Temple, poslije u Conciergerie. Osuđena je na smrt i giljotinirana.

1978. – U Vatikanu je za papu izabran poljski kardinal Karol Wojtyła, koji se prozvao Ivanom Pavlom II. Naime, 6. 8. umro je papa Pavao VI.; 26.8. za nasljednika je izabran Ivan Pavao I., ali je umro već 28. 9.; Wojtyła se tako nazvao u spomen na obojicu umrlih papa.

1813. – U bitci kod Leipziga, poznatijoj pod nazivom Bitka naroda koja je počela na današnji dan 1813. godine, koalicija šest sila je nanijela težak poraz Napoleonu Bonaparteu. Radilo se o najvećoj europskoj bitci do I. Svjetskog rata u kojoj je sudjelovalo više od pola milijuna ljudi. U seriji bitaka francuske trupe su bile opkoljene dvostruko većim brojem neprijatelja te su nakon tri dana poraženi i potisnuti u Francusku. Saveznici su poraz platili s oko 55 tisuća mrtvih i ranjenih, dok je Napoleon imao oko 38 tisuća mrtvih i ranjenih, te oko 20 tisuća zarobljenih. Time je njegova moć slomljena te je iduće godine prisiljen na abdikaciju i protjeran na Elbu.

Oscar Wilde

1854. – U Dublinu je rođen Oscar Wilde, punog imena Fingal O’Flahertie Wills Wilde, irsko-engleski književnik Dublin, 16. X. 1854. – Pariz, 30. XI. 1900.) Rođen u obitelji intelektualaca, iznimno obrazovan, ubrzo je postao poznat u književnim krugovima po svojoj duhovitosti i osebujnom stilu. Satiričar, predstavnik dekadentizma, pod jakim utjecajem esteticističkih načela J. Ruskina i W. Patera, ekstravagantnim je životnim stilom, dendizmom i skandalima obilježio svoje vrijeme čak i više nego samim književnim djelom (»svoj sam genij uložio u svoj život, a samo talent u svoja djela«).

No njegova homoseksualna veza s mladim lordom Alfredom Douglasom dovela je do skandala, sudskoga procesa i dvogodišnjega utamničenja. Nakon odslužene kazne, razočaran, posljednje godine života proveo je u Francuskoj, gdje se obratio na katoličanstvo.

Nakon zbirke pjesama (Poems, 1881) te bajkovite proze Sretni kraljević i druge priče (The Happy Prince and Other Tales, 1888) objavio je jedini roman Slika Doriana Graya (The Picture of Dorian Gray, 1891). U toj je gotskoj priči o portretu umjetnika koji se izobličuje zbog raskalašena života, a on ostaje mlad i nedužna izgleda sve dok ne uništi portret, prikazao duhovnu okolinu u kojoj vlada hedonizam, filozofija dekadentnoga užitka, razvrata i nemorala. Sentimentalna težnja socijalnoj pravdi očituje se i u raspravi o socijalizmu, koji ga je zanimao više kao prostor umjetničke slobode nego kao društveni pokret (Socijalizam i ljudska duša – The Soul of Man under Socialism, 1891).

Danas su možda najaktualnije njegove komedije, u kojima je duhovito i precizno razotkrio licemjernost viktorijanskoga visokoga engleskoga društva pokazavši svu iskričavost svojega stilskog manirizma (Lepeza lady Windermere – Lady Windermere’s Fan, 1892; Žena bez važnosti – A Woman of No Importance, 1893; Idealan muž – An Ideal Husband, 1895., te osobito Važno je zvati se ErnestThe Importance of Being Earnest, 1895). Poigravajući se u potonjoj, najuspjelijoj, značenjem riječi earnest (engl.: koji misli ozbiljno, iskren), ostvario je replike koje tako dobro pogađaju narav društvenih odnosa da se mogu čitati i izdvojeno, kao aforizmi.

1986. – Četrdesetdvogodišnji talijansko-austrijski alpinist i pisac Reinhold Messner penje se na 815 m visok Lhotse.

1994. – Iako koalicija Kršćansko-demokratske i Liberalne stranke na izborima gubi puno mandata, Helmut Kohl je i peti put izabran za saveznog kancelara Njemačke.

2007. – U prometnoj nesreći na autocesti Zagreb – Lipovac blizu Nove Gradiške poginuo 26-godišnji makedonski pjevač Toše (Todor) Proeski (rođen 28., 1. 1981.); na hrvatsku glazbenu scenu probija se pjesmama Pratim te, Igra bez granica i dr. (zg-magazin)

Komentiraj

*