U zagrebačkim putujućim knjižnicama lani posuđeno 130.648 svezaka knjiga

Zagrebačka Bibliobusna služba s radom je  započela 1976. godine, nakon što je Matična služba KGZ-a kroz istraživanja tijekom godina zaključila da ubrzano širenje Zagreba nije adekvatno popraćeno otvaranjem knjižnica te bi taj problem najlakše bilo riješiti uvođenjem pokretne knjižnice. Takva putujuća knjižnica ubrzo je postala atrakcija na zagrebačkim ulicama. Broj članova ubrzano je rastao, a posebno bi oduševljenje izazvao kad bi se pojavio na stajalištima u zonama bez stacioniranih knjižnica

Melita Funda

S vremena na vrijeme nailazimo u novinama na članke koji govore o čitateljskim navikama hrvatskih građana. Doduše, ako izuzmemo specijalizirane časopise za književnost, tema o knjigama i čitanju uglavnom je zastupljenija u vrijeme književnih festivala i sajmova knjiga, a možda ponajviše u mjesecu studenom kad se u Zagrebu tradicionalno održava popularan i svima znan Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila.

Općenito, novinski članci o kulturi čitanja u nas donose podatke o čitateljskim navikama, broju prodanih naslova u knjižarama, govore o učestalosti posuđivanja knjiga u narodnim knjižnicama kao i profilu čitatelja. Ti se podaci najčešće odnose na čitatelje koji žive u gradovima i urbanim sredinama gdje su učlanjeni u knjižnice koje su im dostupne kako u gradskoj četvrti u kojoj stanuju tako i šire u gradskoj knjižničnoj mreži. Međutim, nameće se pitanje što je s onim dijelom čitatelja koji žive u udaljenim malim mjestima i nemaju stacioniranu knjižnicu. Ili, što je s onima koji iz bilo kojeg drugog objektivnog razloga ne mogu doći u knjižnicu, ili nemaju jednostavan pristup knjižnici? Spasonosno rješenje za sve takve čitatelje je bibliobus – putujuća knjižnica koja im omogućuje korištenje fonda narodne knjižnice dolazeći u njihovo susjedstvo u točno određenim vremenskim intervalima.

Pokretna knjižnica ili bibliobus, bookmobile, bücherbus je vozilo koje prenosi knjižničnu građu koja osim knjižne građe prenosi i neknjižnu građu, uključujući slike, brošure i slične materijale, igračke, a opremljena je internetom i vrhunskom tehnologijom današnjice. Bitno je naglasiti da korisnici u pokretnim knjižnicama imaju pristup internetu budući da knjižnice aktivno sudjeluju na internetu službenim mrežnim stranicama i društvenim mrežama. Njemačke knjižnične i informacijske stručnjakinje Miriam Hölscher i Corinna Sepke nazivaju pokretnu knjižnicu knjižničnom uslugom koja aktivno dolazi svojim korisnicima te pokretnnom »crpkom znanja« koja olakšava pristup informacijama.

Kratka povijest pokretnih knjižnica u Hrvatskoj i svijetu

Prvu pokretnu knjižnicu ili »knjižnicu na kotačima«, u početku je to bila kočija i konjska zaprega, dobio je američki grad Hagerstown 1905. godine. Bila je to poznata knjižnica Washington County Free Library. Godine 1912. godine konjska zaprega je zamijenjena je automobilom. U isto vrijeme, u Turskoj knjige prevoze magarci, a oko 1914. godine, u vrijeme Prvog svjetskog rata, knjige se u Americi i Velikoj Britaniji prevoze kamionetima. Pokretna knjižnica u Njemačkoj djeluje od 1926. Nakon Drugog svjetskog rata pokretne knjižnice u Europi i SAD-u postaju motorizirane i to su najčešće autobusi, nazivaju se bibliobusi, što je i danas najčešći naziv.

Prva pokretna ili putujuća knjižnica u Hrvatskoj bila je putujuća knjižnica varaždinskog tiskara Platzera koja je djelovala u 19. stoljeću, točnije 1872. godine. Početkom 20. stoljeća organiziran je fijaker u Karlovcu 1911. godine koji je prevozio knjige u sanducima stanovnicima okolnih mjesta. Moderna bibliobusna služba u Hrvatskoj počinje u Karlovcu 1964. prvim motornim vozilom – kombijem. Prvi bibliobus nabavljen je u Rijeci 1969. godine i kao takva Gradska knjižnica Rijeka nosi titulu prve pokretne knjižnice bibliobusa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

Tradicija pokretnih knjižnica u Hrvatskoj datira iz 60-ih godina. Vrhunac svog djelovanja, prema broju službi i njihovoj rasprostranjenosti, bilježi se početkom osamdesetih godina kada je u Hrvatskoj djelovalo šesnaest službi s ukupno sedamnaest vozila. Deset bibliobusnih službi vremenom se ugasilo: u Dugoj Resi, Đakovu, Glini, Kninu, Puli, Samoboru, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku i Vinkovcima, gdje je u međuvremenu ponovo uspostavljena. Razlozi ukidanja su ratna zbivanja u 90-ima na prostorima Hrvatske kao i zastarjelost vozila kojima se rok trajanja procjenjuje na deset do dvanaest godina. Već tada neka su vozila bila stara dvadesetak godina.

Od 2002. to jest 2003. godine, novcem od Ministarstva kulture najprije su zamijenjeni stari bibliobusi u Čakovcu, Karlovcu, Koprivnici i Bjelovaru. Novi, županijski bibliobus u Rijeci nabavljen je krajem 2004., a do 2006. formirane su i vozilima opremljene još dvije nove bibliobusne službe, u Vinkovcima i Zadru. Uz bibliobusnu službu u Osijeku koja je osnovana 2001. s doniranim vozilom te bibliobusnu službu u Križevcima koja je započela s radom 2009., u Hrvatskoj je u razdoblju od 2000. do 2010. ukupno nabavljeno sedam novih bibliobusa i jedan bibliokombi te su osnovane četiri nove bibliobusne službe u Osijeku, Vinkovcima, Zadru i Križevcima.

Izravan utjecaj na čitalačke navike

Knjižnice grada Zagreba su osnovale Bibliobusnu službu 1976. godine. Zagrebačka Bibliobusna služba djeluje na području grada Zagreba i Zagrebačke županije pokrivajući područje od 3.600 četvornih kilometara koje obuhvaća preko milijun stanovnika. Krajnji cilj rada zagrebačke Bibliobusne službe je pokriti područja koja nemaju stacionirane knjižnice i doprijeti do korisnika u prigradskim i novim gradskim naseljima.

Zagrebačka Bibliobusna služba je svoj rad započela nakon što je Matična služba Knjižnica grada Zagreba kroz istraživanja tijekom godina zaključila da ubrzano širenje grada Zagreba nije istovremeno popraćeno otvaranjem knjižnica te bi taj problem najlakše bilo riješiti uvođenjem pokretne knjižnice. Uzimajući u obzir inozemna iskustava, razrađeni su kriteriji za otvaranje bibliobusa koji je financirao USIZ za kulturu grada Zagreba. Bibliobus je izrađen po svim zahtjevima moderne bibliobusne službe i opremljen s odgovarajućim policama, osvjetljenjem, zagrijavanjem, ventiliranjem i ozvučenjem.

Takva putujuća knjižnica bila je atrakcija na zagrebačkim ulicama, ubrzano je rastao broj članova-korisnika, a posebno oduševljenje je izazvao kad bi se pojavio na stajalištima koja su bila u zonama bez stacioniranih knjižnica. Tijekom 40 godina djelovanja, od početnog jednog bibliobusa i 20 stajališta, zagrebačka Bibliobusna služba je narasla na dva suvremena vozila, 78 stajališta i 13 zaposlnika, omogućavajući svim građanima dostupnost građi i informacijama, izravno utječući na razvijanje čitalačkih navika, pismenost i književnu kulturu, pružajući svojim korisnicima mogućnost samoobrazovanja, cjeloživotnog učenja i zadovoljavanja kulturnih potreba.

Fond od 65.383 svezaka knjiga

Opće je poznata činjenica da su izdvajanja za kulturu u Hrvatskoj zabrinjavajuće niska. Ispaštaju svi sektori kulture pa tako i knjižnice. Premalo je novca da bi se pravovremeno nabavljale nove knjige u potrebnom i odgovarajućem broju primjeraka. Premalo je novca i za tekuće troškove i održavanje. Ipak, ta nemila činjenica ne umanjuje nastojanja zaposlenika Bibliobusne službe da svojim korisnicima omoguće najbolju moguću uslugu u svakom trenutku. Naime, Zagrebačka Bibliobusna služba obilazi područje Grada Zagreba, nova naselja i tvrtke te Zagrebačke županije s dva bibliobusa od kojih je jedan marke Volvo proizveden 1995. godine na autobusnoj, a drugi marke MAN proizveden 2011. na kamionskoj šasiji.

Ti bibliobusi obilaze 78 stajališta, 63 u naseljima i 15 u tvrtkama, svaka dva tjedna stoje na istom mjestu u isto vrijeme. Raspored stajališta unaprijed je objavljen na stranicma Biblobusne službe. Stajališta pokrivaju područja četiri grada: Zagreba, Zaprešića, Samobora i Velike Gorice te dvanaest općina: Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Klinča Sela, Kravarsko, Luka, Marija Gorica, Pisarovina, Pokupsko, Pušća i Stupnik.

Prema riječima profesorice Đurđice Pugelnik koja je već devet godina voditeljica Bibliobusne službe, knjižni fond iznosi 65.383 sveska knjiga. To je stanje s kraja 2015. godine. Broj aktivnih članova je 3.187, a tijekom 2015. posuđeno je 130.648 svezaka knjiga.

Svaki bibliobus opremljen je sa dva prijenosna računala od kojih jedan radi na VIP-ovoj, a drugi na T-HT-ovoj mreži, što omogućava potpunu pokrivenost područja. Bibliobusi na radost svojih korisnika donose knjižnu građu uz stručnu pomoć diplomiranih knjižničara koji se nazivaju informatorima.

Najčešći članovi – djeca i osobe treće životne dobi

»Uz posudbu nudimo rezervacije knjiga, kulturno-animacijske programe, edukacije za studente bibliotekarstva, razne akcije za djecu kao što su Biramo najčitatelja, Lektira na kotačima ili Nacionalni kviz za poticanje čitanja«, kazala je za ZG magazin Đurđica Pugelnik.

Najčešći članovi su djeca i osobe treće životne dobi, koji uglavnom zbog individualnog pristupa daju prednost bibliobusu pred stacioniranom knjižnicom. Čita se većinom beletristika, među starijim čitateljima popularno je laganije štivo poput ljubića ili krimića. Najmanje čitaju ljudi srednje dobi. Za pretpostaviti je da je razlog tomu nedostatak vremena. Od profesorice Pugelnik doznajemo da su najdiscipliraniji čitatelji oni visokoobrazovani, zanstvenici, mnogi od njih su djelatnici Instituta Ruđer Bošković. Ta skupina čitatelja uvijek točno zna što hoće.

»Posebnu radost nam izazivaju stariji čitatelji kad nam izraze zahvalnost što smo im omogućili da se pod stare dane posvete čitanju. Jedan od takvih primjera je dom za stare i nemoćne Zlatno doba iz Pojatnog gdje imamo novopečene čitatelje koji su otkrili svu draž čitanja u svojim poznim godinama. To su ljudi koji su cijeli život teško radili i tek sad imaju vremena za sebe i svoje aktivnosti«, razdragano je prokomentirala profesorica Pugelnik.

Uspoređujući hrvatske biblobusne službe sa svjetskima, od blagoglagoljive sugovornice profesorice Puglenik saznajemo kako su danas u svijetu najviše zastupljeni bibliobusi, bibliovlakovi, bibliobrodovi, a u dalekoj Australiji i biblioavioni. Skandinavske zemlje: Danska, Švedska, Finska, Norveška imaju najbolju mrežu pokretnih knjižnica, bibliobusa i bibliobrodova. Danska ujedno ima i najrazvijeniji knjižnični sustav. U Hrvatskoj su sasvim drugačije prilike pa nema previše smisla raditi usporedbe.

Inače, od 2004. godine postoji Komisija za pokretne knjižnice, nekad zvana Radna grupa. Organiziraju se stručni skupovi namijenjeni problematici pokretnih knjižnica u Hrvatskoj, okrugli stolovi i festivali bibliobusa. Zagrebačka Bibliobusna služba, ali i ostale bibliobusne službe u Hrvatskoj neprekidno se bore s problemima tehničke prirode kao što su popravak i održavanje vozila, popravak i održavanje stajališta, održavanje betonskih platoa, stanica za napajanje i znakova za stajalište i slično. Zagrebački bibliobusi kreću ispred knjižnice u Voltinom naselju, ali da poteškoća bude veća nemaju vlastiti garažni prostor. Bibliobusi su parkirani na obližnjem parkiralištu poduzeća Končar, što je izuzetno nepovoljno za sama vozila jer su na otvorenom pod različitim vremenskim uvjetima. I ovdje se opet vraćamo na nedostatak novac koji bi omogućio neko kvalitetnije rješenje.

»Kroz 40 godina djelovanja Bibliobusna služba KGZ-a pokazala se neophodna kako u prigradskim tako i u novoizgrađenim zagrebačkim naseljima. S bogatim fondom i stručnim osobljem omogućava dostupnost informacijama svim građanima, a posebno onima koji su udaljeni od stacioniranih knjižnica ili im je do njih teško doći. Veselimo se svakom obliku konstruktivne suradnje kao što je, primjerice, ona s učiteljima osnovne škole u Jakovlju. OŠ Jakovlje odnosno općina Jakovlje plaća svim svojim učenicima godišnju članarinu, a što je jedan od svijetlih primjera i velika edukativno-odgojna stvar za njihove učenike«, konstatirala je Đurđica Pugelnik, voditeljica zagrebačke Bibliobusne službe.

Nadajmo se da će se djelovanje Bibliobusne službe širiti na radost mnogih korisnika te da će i dalje bibliobusi na području Zagreba, ali i šire, opskrbljivati čitatelje knjigama, časopisima i drugim izvorima informacija. Osobito najmanje zajednice, gradske četvrti, prigradska i seoska naselja, gdje nema uvjeta za druge oblike djelovanja narodne knjižnice te svojim radom znatno pridonositi informiranju i naobrazbi svekolikog stanovništva.