U Umjetničkom paviljonu otvorena izložba “Dušan Džamonja 50/60”
Kustos i autor koncepcije izložbe Branko Franceschi kaže da je Džamonja odličan primjer onoga što se događalo u skulpturi pedesetih u svijetu
Izložbu “Dušan Džamonja – pedesete i šezdesete”, podsjetnik na sam početak karijere istaknutog hrvatskog umjetnika, sinoć je u Umjetničkom paviljonu otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
U suradnji s Galerijom umjetnina Split, gdje je izložba već bila postavljena početkom ove godine u povodu 10. obljetnice Džamonjine smrti, predstavljeno je sedamdesetak skulptura, crteža i uvećanja, uključivši i monumentalnu skulpturu iz Vrsara donesenu za ovu prigodu u Zagreb.
Riječ je o umjetnikovim mladenačkim radovima nastalima u pedesetima, te onima iz šezdesetih koja stilski odgovaraju pedesetima. Najveći dio izložaka je iz privatne zbirke Džamonjine obitelji koja radove čuva i restaurira. Izložba “Dušan Džamonja 50/60” u Umjetničkom paviljonu bit će otvorena idućih mjesec dana.
»Nakon velikih izložbi Augusta Rodina, Ivana Kožarića, Joana Miroa, Giacomettija, Ede Murtića, izložba Dušana Džamonje doprinos je kontinuiranom predstavljanju opusa velikih umjetnika«, istaknuo je gradonačelnik Milan Bandić, zahvalivši autorskom timu, kustosu Branku Franceschiju i Fedoru Džamonji te ravnateljici Umjetničkog paviljona Jasminki Poklečki Stošić. Ustvrdio je kako će izložba kod zagrebačke kulturne javnosti, ali i gostiju našega grada, zasigurno biti prepoznata u ovogodišnjoj izložbenoj sezoni.
Kustos i autor koncepcije izložbe Branko Franceschi kaže da je Džamonja odličan primjer onoga što se događalo u skulpturi pedesetih u svijetu. »Ovdje vidimo njegov strelovit razvoj od figuracije nakon akademskog školovanja u kojemu je u par koraka ostvario sebe novog, drugačijeg i prepoznatljivog u apstraktnoj skulpturi«, dodao je.
Franceschi kaže kako su pedesete nakon kolektivne traume rata predstavljale oslobađanje od svega, kao nastavak onoga što je avangarda donijela u umjetnost, a unatoč lošim stvarima u svijetu osjećao se polet i ushit, vjerovalo se da su to sve samo porođajne muke boljeg svijeta, koji se ipak nije dogodio.
Umjetnikov sin i likovni postavljač izložbe Fedor Džamonja rekao je kako mu puno znači što se tom izložbom, koju je pripremao nekoliko godina skupljajući i restaurirajući skulpture, slavi odlazak jednog velikog umjetnika s njegovim početkom i putem u slavu.
»Izložba je najviše pripremljena za mlade ljude i nosi poruku, za one koji ju hoće vidjeti, da se do rezultata dolazi samo kroz vrlo studiozni i kontinuirani rad, treba imati vjeru u sebe i svoj talent, ali je najvažniji rad«, istaknuo je.
Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona, napomenula je da su se tom izložbom željeli prisjetiti jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara koji je ostavio veliki trag u hrvatskom i europskom kiparstvu, ali s njegovim ranijim djelima na kojima se vidi kako je kipar sa figuracije polako prelazio ka apstrakciji.
»Izložba je zanimljiva po tome što djela ne dolaze iz hrvatskih muzeja, nego su vlasništvo obitelji Džamonja, pa je ovo jedinstvena prilika da se pogledaju skulpture iz privatne kolekcije njegovih nasljednika. Neka djela su sada prvi put prikazana javnosti, neka su već viđena, ali davno, tako da je izložba jedinstveni susret s jednim pomalo nepoznatim Džamonjom«, ustvrdila je.
O autoru
Dušan Džamonja, hrvatski kipar (Strumica, Makedonija, 1928 – Zagreb, 2009) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Augustinčića, a bio je i suradnik Kršinićeve majstorske radionice.
U početku je figurativne elemente svodio na dinamičke, napete oblike simboličnih značenja te sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima primjenjivao novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala.
Nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla – radio je tzv. željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja.
U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal). Izveo je spomenike u Slavonskom Brodu (1951), Malom Lošinju (1955), Zagrebu (1960), Podgariću (1967), na Kozari, BiH (1973) i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija (s arhitekticom H. Auf-Franić, 1970). Park skulptura Dušana Džamonje otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004., od 1988. dopisni član SANU u Beogradu. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2007).
(Hina / www.zagreb.hr /zg-magazin.com.hr)