U pripremi strip o Draženu, vjerojatno će se napraviti i igrani film

Muzej Dražena Petrovića  ima mnoge zanimljive predmete koji su povezani uz život velikog košarkaša, a mi smo zastali kod Draženove osobne iskaznice, koja je izdana 7. lipnja 1983. godine i prestala je vrijediti 7. lipnja 1993. godine na dan njegove pogibije

Valentina Vukoje

Uz samu dvoranu Košarkaškog kluba Cibona na Trgu Dražena Petrovića smjestio se i Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića, mjesto koje od kada je otvoreno 2006. godine polako postaje pravi simbol Zagreba, ali i neizostavni muzej koji posjećuju brojni Zagrepčani, ali i turisti. Neki će reći da je Dražen bio najveći hrvatski sportaš svih vremena, a neki da su te riječi pretjerivanje Draženovih poklonika, no činjenice ipak potvrđuju rezultati koje je on u svojoj prekratkoj košarkaškoj karijeri ostvario.

Njegova je životna i košarkaška priča započela u Šibeniku, u KK Šibenka u kojem je igrao i njegov stariji brat Aleksandar. Draženov predani rad, treniranje i izvan predviđenih termina za treninge i danas spominju brojni košarkaški treneri u želji da motiviraju mlade igrače. Vrijeme za njega nije postojalo, a ono ne postoji niti danas 21 godinu nakon njegove smrti.

Na kraju muzejskog postava pokazala nam je još jedan zanimljiv detalj. „Ovo je Draženov ručni sat, koji se uopće nije oštetio u nesreći, no zastao je u 17:20 sati, točno u trenutku njegove pogibije. On je na kraju ovog postava jer je s njime završava njegova velika priča“, znakovito je zaključila voditeljica muzeja, ostavivši nas bez teksta.

Košarkaš ispred svog vremena

Bio je ispred vremena i upravo je to razlog zbog kojeg je i danas idol brojnim sportašima i sportašicama. U periodu igranja za Šibenku možda svi pamte onu već povijesnu utakmicu protiv Bosne kada je Šibenka u finalu Prvenstva Jugoslavije 1983. godine pobijedila Bosnu zahvaljujući Draženovim pogođenim slobodnim bacanjima. Upravo je u ovom muzeju izložena ta medalja iz pobjede za koju su se „veliki igrači“ pobrinuli da ipak ne pripadne „maloj“ Šibenki.

Košarkaškim znalcima poznato je kako je samo dan poslije tog finalnog dvoboja odlukom Košarkaškog saveza Jugoslavije pobjeda poništena, a naslov oduzet jer su Šibenčani odbili igrati naknadnu utakmicu protiv Bosne u Novom Sadu. Sporna je bila odluka suca Matijevića, koji je dosudio prekršaj nad Petrovićem. No, priča se o „malom“ proširila Jugoslavijom i te su ga godine svi htjeli u svojim redovima.

Dražen se ipak odlučio za Cibonu u kojoj je tada igrao njegov brat Aleksandar. Tu je bio nezaustavljiv i Cibonu je doveo do dva naslova Kupa prvaka, preteče današnje Eurolige. Uslijedio je odlazak u Real Madrid, naslov svjetskog i europskog prvaka s reprezentacijom Jugoslavije te bronca i srebro na Olimpijskim igrama u Los Angelesu i Seulu.

Otvorio je put europskim košarkašima u NBA ligi kada je zaigrao za Portland Trail Blazerse, a nakon toga za New Jersey Netse. Njegova je najbolja godina bila 1992. kada je bio najbolji strijelac momčadi, najbolji bek pucač NBA sezone, a vrhunac je bilo osvajanje srebrne medalje s hrvatskom reprezentacijom u Barceloni. Bila je to utakmica kada je Hrvatska igrala protiv Dream Teama za koji su tada igrali Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i ostale zvijezde. Tko još ne pamti vodstvo Hrvatske 24:23? Koliko je puta ispričana ta čudesna priča?

Ništa bez mame Biserke

Neki će reći da je tada s tom reprezentacijom započeo kraj jedne čudesne hrvatske košarkaške priče. No, ono što je zemlju zavilo u tugu dogodilo se 7. lipnja 1993. godine kada je u automobilskoj nesreći poginuo Dražen Petrović u 28-oj godini života. No, ipak njegova priča nije završena. Za to je zaslužna njegova majka Biserka, koja je pokrenula inicijativu za otvaranje Muzejsko-memorijalnog centra Dražena Petrovića.

„Život je nepredvidiv i nisam niti sanjala da ću jednom u životu biti ovdje. Cijeli svoj radni vijek sam provela na dječjem odjelu Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku. Dražen je iza sebe ostavio veliko djelo. Ništa mu nismo dodali, samo je to trebalo obuhvatiti. Ako me pitate što me ponukalo da pokrenem otvaranje ovog muzeja, onda je to njegovo počivalište na groblju, svakodnevni posjeti ljudi koji obilaze njegov grob. Radilo se šest godina jer smo htjeli da sve bude kako treba. Ovo je njegovo mjesto, ovdje trg nosi njegovo ime, dvorana u kojoj je igrao za Cibonu također nosi njegovo ime i željeli smo da taj muzej zaživi. Ovaj je muzej osnovala Zaklada Dražen Petrović i ovo je privatni muzej“, pojašnjava majka Biserka.

Jedna osobna priča

Posjetitelji ovog muzeja najviše se oduševe kada tijekom posjete imaju priliku upoznati Draženovu majku Biserku, koja je najčešće u muzeju u jutarnjim satima.

„Većina ljudi koja dođe u Muzej ima svoju priču o Draženu, no žele čuti i moju privatnu priču o Draženu. Upravo je ta priča o njegovom privatnom životu jako velika. On nikada nije razmišljao o novcu, nego je razmišljao o ljubavi prema svom poslu. Mogla bih reći da je ta osobna priča čak i veća od njegove sportske priče. To kako je on živio i kako se ponašao, to je ljudima ostalo najviše u sjećanju. Možda će zvučati čudno, ali i ja kao majka sam puno od njega naučila. Sjećam se da mi je jednom kad je bio još dijete rekao: „Kad izađeš ujutro na ulicu i ako se nasmiješiš susjedu, već si puno toga dala i dobila“, prisjetila se mama Biserka.

Reći će kako je njegov životni put bio takav da puno toga daje, a malo dobiva. Nju najviše veseli dolazak mladih školaraca, koji imaju priliku čuti i upoznati se sa životom ovog proslavljenog hrvatskog košarkaša, kojem na prvom mjestu nije bio novac već samo košarka.

Muzej ima stalni postav, koji prati Draženov košarkaški put, no u muzej vrlo često ljudi donose različite predmete, koji su na neki način povezani s Draženom. Mnogi poklanjaju i slike s njegovim portretom. „Kad gledam toga svega ne bi bilo kad ne bi bilo muzeja.  Nedavno nam je u muzej došao jedan gospodin iz Prištine i sjećam se da je rekao kako Dražen nije smio nikada umrijeti kako je živio. Ljudi ponekad kažu nešto što potakne čovjeka na emocije i često mi se stvori knedla u grlu. Da nije bilo ovog muzeja, niti ja kao majka ne bih saznala koliko je on obljubljen među ljudima. Ljubav naroda je njegova najveća utakmica“, priznaje Biserka.

Olimpijski orden za Dražena

Mnogo ljudi je do sada posjetilo ovaj muzej, no jedan od najdražih gostiju Draženove majke je pokojni čelnik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch. „Kada nas je posjetio 2007. godine  rekao je da je Dražen pomogao Međunarodnom olimpijskom odboru jer je prezentirao rad, a ne novac“, prisjetila se Biserka. Zbog zasluga u promociji sporta Draženu je podignut spomenik 1995. godine ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni, a spomenik je  rad kipara Vaska Lipovca.

Dražen je dobio i najveće priznanje od Međunarodnog olimpijskog odbora čuveni Olimpijski orden, no obitelji je još draža mala značka koju je Samaranch prilikom posjete ovom muzeju ostavio uz ovaj orden.

„Tom je prilikom on rekao kako će za njega Dražen ostati najveći sportaš svih vremena. Samaranch je bio zaslužan za to što je Hrvatski olimpijski odbor međunarodno priznat i za to što je Hrvatska dobila mogućnost da nastupi na Olimpijskim igrama u Barceloni“, rekla nam je voditeljica muzeja Aleksandra Vlatković dok nam je pokazivala malenu značku uz Olimpijski orden.

Muzej ima brojne zanimljive predmete koji su povezani uz Draženov život, a mi smo zastali kod Draženove osobne iskaznice, koja je izdana 7. lipnja 1983. godine i prestala je vrijediti 7. lipnja 1993. godine na dan njegove pogibije. „Bio je najbolji šuter u povijesti Netsa. On je ponio i četiri naslova najboljeg košarkaša Europe po izboru talijanskog lista La Gazzeta dello Sport i to 1986., 1989., 1992. i 1993. godine. Nakon njega šest naslova uspio je skupiti Arvydas Sabonis, a Dirk Nowitzki je skupio pet naslova. No, važno je napomenuti kako je Sabonis svoju karijeru okončao sam, dok je Dražena smrt spriječila da nastavi karijeru“, objašnjava Vlatković.

Sat koji je zastao u 17:20

Na kraju muzejskog postava pokazala nam je još jedan zanimljiv detalj. „Ovo je Draženov ručni sat, koji se uopće nije oštetio u nesreći, no zastao je u 17:20 sati, točno u trenutku njegove pogibije. On je na kraju ovog postava jer je s njime završava njegova velika priča“, znakovito je zaključila voditeljica muzeja, ostavivši nas bez teksta.

Majka Biserka i voditeljica ovog muzeja ne planiraju stati s prezentiranjem Draženovog života kroz muzej. „Željeli bismo napraviti strip o Draženu za koji se nadamo kako će uskoro biti gotov. Osim toga jedan naš Hrvat iz Australije piše knjigu o Draženu po kojoj će se vjerojatno napraviti i igrani film. On je u knjizi okupio veliki broj ljudi, koji su ispričali svoju priču o Draženu. Povijest se mora zapisati kako bi se znalo da se dogodila“, zaključila je Biserka Petrović.

Osim zagrebačkog muzeja, jedan puno manji je otvoren u stanu obitelji Petrović u Šibeniku. Upravo se tamo posjetitelji imaju priliku upoznati s periodom Draženovog života kada je živio u Šibeniku i igrao za Šibenku. On je jedini hrvatski sportaš, koji ima čak tri podignuta spomenika, jedan u Zagrebu, drugi u Šibeniku i treći u Lausanni. Uvršten je u Kuću slavnih 2002. godine. Hrvatski olimpijski odbor je 2006. godine ustanovio Nagradu Dražen Petrović, koja se dodjeljuje mladim i perspektivnim sportašima i sportašicama.