U postupanju s okolišem svake godine sve više zaostajemo za Slovenijom

U postupanju s okolišem svake godine sve više zaostajemo za Slovenijom

(Jedan promotivno-edukativni plakat snimljen u Bledu)

Slovenci razmatraju kako iskoristiti materijalni potencijal ostatka ostataka, a mi eto još nismo nabavili niti kante za otpad. Grozim se našoj neozbiljnosti i ignoriranju nadolazećih kazni u desecima tisuća eura dnevno zbog neučinjenog. A politika bezbrižna…

dr. sc. Viktor Simončič

Mišljenje je kao guzica, svako ga/ju ima! (iz filma Narod protiv Larryja Flynta)

Viktor Simončič

U Moravskim toplicama, Slovenci su ove godine organizirali 22. savjetovanje posvećeno okolišu. Okupe se svi koji imaju što reći na tu temu. Od politike, znanosti, privrede, nevladinih organizacija do operativaca. Traže se rješenja najbolja za Sloveniju. Trenutno je aktualno kako iskoristiti energijski potencijal ostatka otpada. Na liniji waste to energy već koriste preko 100 000 t/godišnje. Gotovo dvostruko više izvoze. Ići će se prema dodatnom iskorištavanju otpada koji se ne može, odnosno ne isplati materijalno iskoristiti za proizvodnju bioplina i kao zamjenskog goriva. Slovenija je inače na vrhu po reciklaži i mnogo čemu drugome na području okoliša u EU-u, pa ne sumnjam da će i za ovaj problem izabrati za slovenske građene najbolje rješenje.

U zadnje vrijeme sam i ja redovan gost savjetovanja. Od mene ne traže da ih hvalim, već da kao netko sa strane, netko tko se ovom problematikom bavi u kontinuitetu još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pomognem nekim savjetom i drugačijim pogledom na isto. Jedan poznati gospodarstvenik mi je, htjedovši mi dati mali kompliment vezan za moj kritički pristup problemima, rekao kako je čudno da me stalno zovu, a ja „ih svake godine malo iskritiziram“. Dolazim i zbog sebe da ponesem hrpu novih spoznaja, koje kod nas nisu na raspravi niti u tragovima. Da budem iskren, kako je u sklopu savjetovanja obavezan odlazak u jedno seosko domaćinstvo, sa svake godine istim romskim sastavom, nisam siguran prihvaćam li dolazak na savjetovanje zbog struke ili pak zbog romske glazbe.

Svake godine kada se vratim u hrvatsku realnost primjećujem da godišnje zaostajemo za Slovenijom za narednih 10 godina. Oni raspravljaju o stvarima koji su na skali problema desetice i stotice iz decimalnog zareza, a mi smo još na početku, debelo ispred po važnosti, u tisućama. Oni kako iskoristiti materijalni potencijal ostatka ostataka, a mi eto još nismo nabavili niti kante za otpad. Grozim se našoj neozbiljnosti i ignoriranju nadolazećih kazni u desecima tisuća eura dnevno zbog neučinjenog. A politika bezbrižna. Kada za 10 godina stignu kazne, za današnje stanje, odnosno za nečinjenje da se popravi ono što su mu priredili prethodnici, ministar Ćorić će biti ili veleposlanik ili visoko pozicionirani birokrat u Bruxellesu.

Narod je protiv svega

Na savjetovanju je spomenut veliki požar koji je prije dobre dvije godina izbio u postrojenju za postupanje s opasnim otpadom tvrtke Kemis u Vrhniki. Otvorila se široka rasprava. Bilo je svega i svačega, a onda se nekim čudom disonancija pretvorila u društveno odgovorni glas razuma i Kemis danas opet radi na istom mjestu. Naučene su neke lekcije. Bolji je nego prije.

Suhi industrijski usisavač tvrtke Kemis (Foto: www.kemis.si)

Kod nas je narod protiv svega. Pitam se često zbog čega je tako? Odgovor je jednostavan, mi smo izgubili struku i povjerenje u one koji bi trebali voditi okolišnu struku. Politička podobnost je napravila svoje, pa je kod nas teško postaviti čak kamen na kamen da se ne javi njih par protiv, kojih se nekompetentna struka prestraši i podilazi im.

Poseban doprinos daju oni, koji u neuređenom djelovanju demokratskih mehanizama, dolaze sa svojim mišljenjem, u području u kojem nemaju pojma. Takvi najčešće nemaju pojma niti o onome za što su školovani. Dodatnu štetu u pitanjima okoliša čine sveučilišni nastavnici, koji od stabla ne vide šumu. Suzdržat ću se ponavljati imena onih koja često spominjem. Evo jednog novog primjera.

U Sisku se u poslovnoj zoni planira postrojenje za obradu opasnog otpada. Postupa tehnološki benigan, dječji vrtić u odnosu na postrojenje Kemisa u Vrhniki. Nešto ste istaloži, nešto neutralizira …. Nema spaljivanja ni dimnjaka, nema otpadnih voda, niti neugodnih mirisa. Udaljenost od prvih kuća i škole dobrih tisuću metara. Inače je u Sisku od rafinerije do najbliže škole 100 metara. Upitali me iz odvjetničke kancelarije za mišljenje, jer je jedan pojedinac želio tužiti državu zbog ugrožavanja ustavom zagarantiranog prava na čist i zdrav okoliša. Pogledao sam studiju utjecaja na okoliš koju je izradila jedan od rijetko preostalih stručnih tvrtki kod nas.

Odgovorio sam da je upravni postupak proveden po zakonu, da je objekt sukladan prostornom planu, da je utjecaj na okoliš manji od benzinske stanice koja se nalazi usred naselja, čiji stanovnici bi po njihovom mišljenu bili ugroženi. Čak sam rekao da ne želim honorar, da ne bih napravio nepotrebne troškove pojedincu. No nastavila se hajka. Vidio sam da je i angažman odvjetničke kancelarije bio ciljan, pa sam odlučio naplatiti honorar.

Dizanje straha neukim primjedbama

Održana je javna rasprava. Na njoj moje mišljenje pobija inače moj magistrant, danas nastavnik na Metalurškom fakultetu u Sisku, gdje sam 1980. godine postao docent iz predmeta Zaštita okoline. Doktor Tahir Sofilić – sve i sva na smjeru Industrijska ekologija. Djeluje markantno i zna javno nastupati. Na raspravi je iskritizirao studiju, kako je sve nestručno i ako su mediji dobro prenijeli, da se iz kataloga otpada tamo misli obrađivati njih čak 19 od 20. Naravno, za neuku publiku nešto zastrašujuće, za stručnjake normalo. Što me posebno potaklo da ga javno spomenem je njegova izjava „da bi osoba koja je dala suglasnost na za taj projekt kod njega pala na ispitu“. Vjerojatno bih ja pao na ispitu kod mog bivšeg magistranta. I bih, zato jer sam siguran da samo on zna napamet brojeve od šest znamenki za svaku vrstu otpada. Pametni to ne znaju već pogledaju u katalog.

Sličan nastup je imao prije par godina kada je u Rafineriji trebala biti puštena u pogon procesna peć za energijsku oporabu otpada koji nastaje u procesima, s mogućnošću da se primi i drugi otpad s kojim bi se povećala energijska učinkovitost rafinerije, a time i ekonomičnost. Peć se kolokvijalno zvala spalionica i to je izazvalo otpor. U općem strahu laika, naravno da je posebno mjesto u javnosti dobio doktor znanosti. Priliku sam mu malo pokvario na javnoj raspravi, raskrinkavši pred javnošću njegovo neznanje i javno iskazavši da on nije dio široke laičke javnosti i da se od njege očekuje znanje, a ne dizanje straha neukim pitanjima i primjedbama. Nije imao petlje da mi javno odgovori. Jak je samo pred laicima.

On predaje na smjeru Industrijska ekologija i protivi se industrijskim postrojenjima! Pretpostavljam da oni na tom smjeru ne uče studente kako održivo voditi industriju, jer kako je ekologija znanost o odnosima u živom svijetu, pretpostavljam da na tom smjeru proučavaju kako se ponašaju štakori, vrane i korov u industrijskom ambijentu. Pitam se gdje mogu raditi budući industrijski ekolozi kada ih ovakvi uče.

Žao mi je da nisam bio na javnoj raspravi. Siguran sam da se ne bi usudio progovoriti, iako bi me srušio na ispitu. Inače je gospodin Tahir Sofilić, kao vrsni praktični analitičar, magistarski radio na utjecaju onečišćenog zraka na tlo. Industrija mu je bila i ostala strana. Da sam znao da će jednom zbog osobne afirmacije raditi štetu Sisku, a izgleda i studentima, nisam siguran da bi se prihvatio mentorstva.

Komentiraj

*