U najvećim prometnim špicama od Gajnica do Kolodvora za samo petnaest minuta
Ni jedno prometno sredstvo ne može brže od željeznice prijeći udaljenost od nekog prigradskog naselja do centra grada, kažu putnici / Kažu, međutim,da ne bi škodilo više vlakova i više vagona
Svakodnevne vožnje, ili bolje rečno »puzanja« u kilometarskim kolonama automobila ili pak gužvanje u tramvajima za vrijeme jutarnjih i poslijepodnevnih prometnih »špica« zacijelo nisu nešto što bi ikoga veselilo. Stanovnici prigradskih naselja stoga su se okrenuli ponuđenoj im alternativi – prigradskoj željeznici. Koliki je njezin potencijal uvjerili smo se kada smo se s prepunoga stajališta u Gajnicama ukrcali na vlak i krenuli prema Glavnom kolodvoru.
Za ono što kombinaciji ZET-ova autobusa i tramvaja treba sat i 15 minuta, vlaku je potrebno manje od 15 minuta. Tako barem tvrdi Marinka Stipetić, a mi smo se i sami u to uvjerili, stigavši, štoviše, do Kolodvora za 12 minuta. Ona se svakodnevno vozi na posao na relaciji Gajnice – Zapadni kolodvor, za što joj treba samo desetak minuta u jednom smjeru. Slobodno se može zaključiti da se ta razdaljina u vrijeme jutarnjih gužvi ne bi mogla prevaliti brže ni jednim prijevoznim sredstvom, ne računamo li letjelice.
Marinka Stipetić primijetila je, međutim, kako se u vrijeme jutarnjih špica dosta osjeća nedostatak vlakova, jer na toj liniji od 7.20 do 7.50 ne vozi ni jedan. Iako sama nije prometni stručnjak, ponudila je i stvarno zanimljivo rješenje prometnih gužvina Aleji Bologne, i to privremenim regulacijama prometa, kakve se inače već primjenjuju na Zapadu, osobito u SAD-u. »Ujutro bi se tri prometne trake mogle otvoriti u smjeru istoka prema centru grada, dok bi jedna traka dostajala za smjer prema zapadu. Kasnije, kad se ljudi vraćaju s posla, regulaciju bi trebalo preokrenuti«, predlaže.
Lidija Greget je gotovo odustala od drugih oblika prijevoza. Ona se svakodnevno vozi vlakom, doduše samo na relaciji Gajnice – Kustošija za što joj trebaju u prosjeku samo tri do četiri minute. Zbog kratkoga trajanja vožnje gužva u vagonima joj je podnošljiva, no smatra kako ne bi bilo nimalo loše kada bi vlakovi vozili češće ili kad bi barem imali više vagona. Ipak, zaključila je kako je brza prigradska željeznica u odnosu na spori ZET-ov autobus, koji vozi paralelno Alejom Bologna (i ne može zaobići kolone) – super!
Kad smo već govorili o strpljenju, ono je itekako potrebno Zdenku Gajšeku iz Zagorja. Iako nije rekao u kojem zagorskom mjestu živi, napomenuo je kako do Glavnog kolodvora putuje svaki dan oko sat i 45 minuta, samo u jednom smjeru. »Gužve su strahovite i obavezno bi trebalo uvesti veći broj vagona«,rekao je Gajšek, koji se do Podsuseda vozi autobusom, a tamo uskače u prigradsku željeznicu.
U korist onih koji su uvjerenja kako željeznica još sasvim dobro funkcionira u odnosu na ostali prijevoz prevagnula je Vrapčanka Rahela Lazić. Nakon što smo je prekinuli u čitanju jednog od nastavaka Tolkienova »Gospodara prstenova«, odvratila je kako je »mnogo bolje voziti se željeznicom nego bilo čim drugim«, jer njome najbrže stigne do centra grada. No kao i većina putnika s kojima smo razgovarali, rekla je da je veći broj vagona ili vlakova – nužnost.
(Boris Jagačić / Vjesnik)