U mirovini je daleko teže boriti se za prava umirovljenika

U mirovini je daleko teže boriti se za prava umirovljenika

Umirovljenici nemaju niti svog pravobranitelja kao jedne od temeljne pretpostavke i preporuke UN-a usmjerene na zaštitu ove populacije. Time su laka meta brojnim mešetarima nekretnina, financijskim prevarantima a da o fizičkom zlostavljanju i zanemarivanju čak i od vlastite djece ne govorimo

Lazar Grujić

Kako sit gladnome ne vjeruje, opće je poznata poslovica u čiju se opravdanost zasigurno svatko od nas uvjerio! Naime, tek kada na vlastitoj koži osjetimo nedaće poput poplava, požara ili potresa počnemo razmišljati o ljudima koje je zadesila takva sudbina. Kada ostanemo bez posla i prihoda uviđamo s kakvim se poteškoćama suočavaju takvi pripadnici društva ili kada se razbolimo poraste nam empatija prema humanitarnim akcijama i kritički odnos prema zdravstvenom sustavu.

Stoga mi u Stranci umirovljenika godinama nastojimo osvijestiti buduće umirovljenike kako je borba za prava umirovljenika daleko teža iz umirovljeničke pozicije. Naime, dok smo zaposleni mnogi nas trebaju i traže usluge tako da je naša riječ daleko snažnija od one nakon odlaska u mirovinu. Često možemo čuti kako pojedinci govore sada nas nitko ne treba i svi su zaboravili na nas. Paralela se može povući s popularnošću koja nakon što izblijedi od pojedinaca, koji se s time ne znaju nositi, stvara društvene probleme. Prema tome naš slogan ” Misli danas o mirovini sutra ” samo je jedan u nizu pokušaja da se na vrijeme pomogne umirovljenicima i osobama starije životne dobi. Svjedoci smo bili ovih dana i javnog skupa kojim je upozoreno na probleme nasilja među ženama. Čak je i premijer bio nazočan tom skupu čime je nedvosmisleno dao do znanja kako se ne slaže s radom ministarstva koje se bavi tom politikom. Uz to ekspresno je dogovoren sastanak u njegovom kabinetu kako bi se odgovorilo na zahtjeve istaknute na prosvjednom skupu.

Mogli bi navesti još niz sličnih akcija, protesta, performansa i sličnih javnih pritisaka na političku elitu kako bi se ukazalo i riješilo određene probleme u društvu. Pitamo se pri tome tko štiti i vodi brigu o najranjivijoj mogli bi reći bespomoćnoj skupini naših građana, a to su osobe treće životne dobi. Zdravstveni i financijski problemi koji ih muče prepreka su njihovom agresivnom istupu u javnosti i time su laka meta za potkusurivanje političara. Stoga umirovljenici nemaju niti svog pravobranitelja kao jedne od temeljne pretpostavke i preporuke Ujedinjenih naroda usmjerene na zaštitu ove populacije. Time su laka meta brojnim mešetarima nekretnina, financijskim prevarantima a da o fizičkom zlostavljanju i zanemarivanju čak i od vlastite djece ne govorimo. Dodamo li tome kako su do sada zastupnici u parlamentu koji bi trebali zastupati njihove interese uglavnom zaokupljeni političkim trgovinama, skupljanjem ”žetončića” i politikantskim igrama s ciljem osobnih interesa slika je potpuno zabrinjavajuća.

Mnogi će reći kako smo za to i sami krivi jer glasamo na izborima ideološki i sa srcem umjesto razumom. Naravno kako i u tome ima istine ali kada bi se društveni problemi rješavali sustavno, a ne stihijski i parcijalno tada ne bi niti trebalo organizirati prosvjede, skupove pa čak niti interesne političke stranke. Pri tome bi mi u Stranci umirovljenika bili najsretniji da do toga dođe i tada bi svoje slobodno vrijeme i preostalu energiju mogli posvetiti unucima, uživanju u šetnjama ili boćanju, a ne političkim aktivnostima kao što je i pisanje ovog komentara.

Zagreb, 18. 03. 2019.

Lazar Grujić, dipl.oec.

predsjednik Stranke umirovljenika