U Glasgowu potvrđen nastavak odumiranja Zemlje

U Glasgowu potvrđen nastavak odumiranja Zemlje

(Foto: Pixabay, The TheDigitalArtist)

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres uzalud apelira kako planet »visi o koncu« i upozorava kako je »vrijeme da pređemo hitno na akcije – ili će naše šanse da dosegnemo neto nulu i same biti nule.« Najbogatiji (još) ne razumiju njegov vapaj

Dr-Ing. Viktor Simončič

“Ovo je važan korak, ali nije dovoljan. Vrijeme je za izvanredno stanje. Naša krhka planeta visi o koncu.” (Antonio Gutteres)

“Konferencija COP26 je gotova. Evo sažetka: Bla, bla, bla.” (Greta Thunberg)

Viktor Simončič

Prije dva tjedan sam napisao kako od konferencije u Glasgowu očekujem puno forme malo sadržaja. I dobili smo puno lijepih riječi političara za potrebe njihovog biračkog tijela, kako će eto i oni, kako ćemo i eto i mi učiniti sve, pa i više… Pao je i 26. dogovor, kako će se dogovoriti da se treba dogovoriti o dogovoru i kako će to sigurno dogovoriti, samo što nisu (https://zg-magazin.com.hr/klimatske-promjene-trebamo-djela-a-ne-rijeci/).

Nisam ja neki mudrac. Jedino dugo živim i pamtim sva obećanja blistavih koja su mi bila davana. Uglavnom »u ništa«. Moram priznati da konferenciju u Glasgowu skoro da nisam pratio. Nemam više želudac za slušanje praznoga ništa. Iskustvo mi to nije dalo slušati.

Politička elita svijeta se prvi dan izmjenjivala s dramatičnim upozorenjima kako je zadnji čas za djelovanje. Kako bez djelovanja sada i odmah Zemlji nema spasa. Međusobno su se slušali u ugodnom drijemežu, kojeg im je prekidao buran pljesak onome koji je izjavio još neko jače kataklizmičko upozorenje za spas Zemlje. A kada je trebala akcija, njih više nije bilo.

Pragmatični bogataši

Svaki predstavnik bogatih došao je u Glasgow s uvjerenjem da njegova država neće poduzeti niti jednu mjeru koja bi mogla imalo umanjiti njihovo daljnje bogaćenje i da će poduzimati samo one mjere koje će ih činiti još bogatijima. Siromašni su u Glasgow došli u nadi da će im bogati, koji su im ukrali dio zajedničkog okoliša, konačno kompenzirati povijesnu štetu.

Pragmatični bogataši su na žalost tradicionalno naivnih siromašni, odbijajući po 26. puta (COP26) odreći se bilo čega što su si prisvojili raubanjem zajedničkih prirodnih resursa, po 26. puta ponovili blagoslov za daljnje umiranje Zemlje.

Razlike u trošenju zajedničkih resursa i u zagađivanju biosfere između bogatih i siromašnih su enormne. SAD, Kanada, Australija… proizvode dvostruko više „CO2“ po glavi stanovnika od Kine i čak 15 puta više od Indije. Kojim pravom bogati misle da smiju trošiti 15 od nekog u Indiji? Pravom stečenog bogatstva?

Imam duboko razumijevanje za stav Indije da zemlje u razvoju ne mogu obećati postupno ukidanje subvencija za ugljen i fosilna goriva »kada su bogati stvorili blagostanje na subvencioniranim fosilnim gorivima, koja još uvijek subvencioniraju, te se i oni (zemlje u razvoju) moraju baviti svojim razvojnim programima i iskorjenjivanjem siromaštva«.

Imam razumijevanje i za Kinu. Ta stanovnik Kine pridonosi klimatskim promjenama dvostruko manje od nekoga u SAD-u. Naravno da nemam niti djelić razumijevanja za SAD, Kanadu, Australiju, koje se ne žele odreći čak niti ugljena jer bi to smanjilo njihovo bogaćenje.

Neodgovorne obećanje o zatvaranju TE Plomin do 2033.

Nemam niti razumijevanje za obećanje premijera Plenkovića kako će on osobno, jer nisam vidio da se o tome vodila rasprava i da postoje društveno prihvaćeni argumenti, do 2033. zatvoriti Plomin. Obećanje dano u funkciji njegove osobne promocije i na tragu božićne izjave iz 2016. kako će, on osobno, otkupiti Inu. Neodgovorno obećanje bez argumenata, koje (ne)će ispuniti.

Zatvaranje TE Plomin se mora temeljiti na ekonomskim interesima Hrvatske, a ne na izjavi koja će se sviđati najmoćnijima. Za razliku od Hrvatske, u Srbiji, kao i u Indiji, SAD-u, Kanadi, Australiji znaju da se ne mogu odreći ugljena samo tako. U Srbiji se pitaju, zašto da se oni odreknu jedinog energetskog resursa sada i odmah, kada se toga ne želi odreći dosta najbogatijih. Na kraju su se zemlje u Glasgowu složile da će »postupno ukinuti«, a ne »ukinuti« ugljen. A postupno je zna se, do daljnjeg, na »sveto nigdarjevo«. O nafti i plinu niti riječi!

Bio sam prisutan na mnogim konferencijama na kojima su se preuzimale obaveze. Zadrške su obično imale samo one države koje su napravile domaću zadaću i znale koliko neka mjera može koštati njihove građane i ekonomiju. One preuzete obaveze ispunjavaju. Mi i nama slični, svaku obavezu vrlo lako preuzimamo, s figom u džepu. Kada dođe vrijeme da ispunimo obećano, kao kod obaveze da do 2020. recikliramo barem 50 % komunalnog otpada, ispunivši manje od pola obećanog kažemo »puj pike ne važi«, pa na »sveto nigdarjevo« obećamo još veći stupanj reciklaže, koji naravno nećemo ispuniti. Onih koji su nešto obećali, kao premijer zatvaranje TE Plomin, nema kada dođe na naplatu ispunjavanje obećanog.

Frapantne činjenice o nejednakosti

Napabirčio sam nekoliko, i za mene, frapantnih činjenica o nejednakosti: Petina građana Velike Britanije je među prvih pet posto najvećih potrošača energije u svijetu. Oni troše kao 40 posto državljana Njemačke (?).Čak i pet posto najsiromašnijih Britanaca troši pet puta više energije od milijardu najsiromašnijih Indijaca. U prvih pet posto najvećih potrošača energije u svijetu je samo dva posto Kineza, i samo 0,02 posto onih iz Indije.

Ponovno odgođena obveza razvijenih zemalja

U Glasgowu je ponovno prolongirana obaveza razvijenih zemalja da će ekonomijama u razvoju davati 100 milijardi dolara godišnje ne bi li se lakše prilagodile klimatskim učincima. Umjesto ispunjenja obećanja danog još 2009., koje je trebalo biti ispunjena do 2020., zamijenjeno je obećanjem, kako će se do 2025. mobilizirati oko 500 milijardi dolara.

Da ne bi sve bilo tako crno, u Glasgowu su se dogovorili formalizirati brzo rastuća globalna dobrovoljna tržišta »ugljičnih kredita«, odnosno kvota za emisije stakleničkih plinova. To bi trebalo omogućiti da neke zemlje (dijelom) ispune svoje klimatske ciljeve otkupom »ugljičnih kredita« investiranjem u smanjenje emisija kod drugih zemalja.

To bi mogao biti pravi »win-win«, ali pod uvjetom da se ulaganjem bogatih, u smanjenje emisija kod siromašnih, i siromašnima prizna to kao smanjenje emisija, a ne samo bogatima. Može li ovo uspjeti? Može, ako bogatima osigura dodatnu zaradu, jer kao i u životu, tako i u borbi protiv klimatskih promjena nema samaritanstva. Samo bespoštedna gramzljiva borba za više.

A Zemlja? Ma tko te pita…

U Glasgowu, COP26 nije iznevjerio jedino očekivanja onih s dužim pamćenjem. Još jedan špil »šupljih« obećanja. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres uzalud apelira kako planet »visi o koncu« i upozorava kako je »vrijeme da pređemo hitno na akcije – ili će naše šanse da dosegnemo neto nulu i same biti nule.« Najbogatiji (još) ne razumiju njegov vapaj.

Brine li to političku elitu? Naravno da ne. Oni sve rade samo na preživljavanju unutar svog mandata, a u preživljavanje ne spadaju akcije koje zahtijevaju i najmanje odricanje. Oni se drže sindroma, kojeg je osmislio dr. Miran Medved, kada smo radili na Strategiji otpada Slovenije prije 20 i koju godinu: NIMET – Not in My Election Time – ne za mog mandata.

A za jednog mandata dovoljna su samo obećanja – à la kupujemo Inu! A Zemlja, ma tko te pita… Dogovorili su se da će se dogovoriti. To je sasvim dovoljno za one koji biraju one koji se u nedogled dogovaraju, kako će se dogovoriti. Zemlji je to već odavno premalo.

Dijeli
KOMENTARI
  • comment-avatar
    Krsto 15/11/2021

    Nažalost planetom Zemljom upravlja financijsko-digitalni kompleks – desetak najbogatijih ljudi i njihove korporacije. Njih nije briga za zatopljenje atmosfere a još manje za prirodu i život ljudi i životinja na Zemlji. Važan im je samo sveti novac bio digitalni ili papirni.

  • comment-avatar

    Zanimljivo o plastici ni riječi. Što je izvrsna vijest. Osim za Nedjelju u 2 i gošći. Iz Ministarstva u kojem su područja djelovanja u sukobu interesa. Gospodarstvo je u otvorenom sukobu sa zaštitom okoliša. Svuda osim kod nas gdje su zajedno. Komunikacijski vješta ravnateljica područja klimatskih aktivnosti, priča priče o plastičnim vrećicama. O Plominu da se i ne govori. Jednom sam bio tamo. Čista apoteka. A prema izjavama zaposlenih, “zeleni” nikada nisu bili u krugu postrojenja. Mislim da je o tome pisao Zg-magazin. Samo bih jednom rado pročitao iz pera Viktora, kako stoji s potrebnim zemljištem za solarne elektrane i što s solarnim ćelijama po istrošenju. Što s onim ogromnim lopaticama od one “ogavne plastike” od duljine od preko 100 m, a o betonskim stupovima da se i ne govori. Hvala, što imamo Viktora koji zna znanje.

  • comment-avatar
    Žarko Kotur 15/11/2021

    “Konferencija COP26 je gotova. Evo sažetka: Bla, bla, bla.” (Greta Thunberg)

  • Odgovori

    You have to agree to the comment policy.