U Donjoj Dobri se priprema (još jedna) međunarodna bruka za Hrvatsku

U Donjoj Dobri se priprema (još jedna) međunarodna bruka za Hrvatsku

(Foto: Stara kuća – lokacija budućeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda)

Stanovnicima je obavijest da će pročistač biti građen u njihovom naselju ostavljena na – kruški

Uvjeren sam da će pogled na slike i opis postupka, bez problema uvjeriti švicarsku vladu, kada ne može naše ministre, kako se radi o poslu u kojem si oni ne smiju dozvoliti sudjelovanje

dr. sc. Viktor Simončič

Onaj tko vara nije moj. (Muhamed)

Viktor Simončič

Nakon što sam izgubio povjerenje u domaće institucije i političare, polako gubim povjerenje i u EU institucije. Za mnoge promašene projekte, koji su bili debelo preplaćeni, i zbog kojih će generacije plaćati nepotrebno visoke račune, odgovornost nosi sam EU vrh. Naše premijere, od Sanadera do Plenkovića, kao i ministre okoliša od Marine Matulović-Dropulić do Tomislava Ćorića, najradije bih abolirao.

Razlog? Neznanje. Zato za Županijski centar gospodarenja otpadom Marišćina, koji je izgrađen suprotno okolišnoj EU politici EU i za višestruko predimenzioniran uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku, preko zapovjedne odgovornosti smatram izravno odgovornim bivšeg šefa Europske unije Jean-Claude Junckera. Napisao sam mu se dopisa, a odgovori su bili kako su on i njegovi – »nepogrešivi«: https://zg-magazin.com.hr/neznanje-i-nestrucnost-dolaze-na-naplatu/

On se ne može vaditi da njegovi suradnici ne znaju. Znam da znaju, pa bi ih netko od šefova morao upitati koji su interes imali kod tako štetnih projekata. Jesu li bili dio nekog udruženog marifetluka?

Suludih 8 km kanalizacije

Iako sam izgubio nadu u domaće i EU institucije sistema, nadu polažem na projekte koje financiraju države s visoko razvijenom demokracijom i poslovičnom odgovornošću. Opisat ću projekt kojeg su lokalni svemogući, uz podršku vrha države doveli gotovo pred realizaciju, a trebala bi ga financirati Švicarska. Iako se stiglo daleko, vjerujem da si vlada Švicarske ne može dozvoliti financirati nešto ovakvo.

Radi se o lokaciji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz Brod Moravica i Skrada. Naselja po nekih 1000 stanovnika. Uređaj treba biti smješten u Donjoj Dobri – cca 1500 metara od Brod Moravica i nekih 8 kilometara od Skadra. O suludosti onih 8 kilometara kanalizacije i kako si netko zamišlja kanalizaciju u Skradu, i suludoj tehnologiji uređaja, nekom drugom prilikom.

Kada su 2013. proširene glasine da bi uređaj za pročišćavanje, iz bespuća trebao biti premješten u nedovršenu kuću koja je kupljena od nekoga usred naselja Donja Dobra, poznanici su me zamolili za pomoć. Ggospodin Johan Klarić, odgovorna osoba ispred Komunalca d.o.o. Delnice,  je 2014. godine odagnao sve sumnje oko mogućnosti da se promijeni predviđene lokacija uređaja, pokazavši Lokacijsku dozvolu izdanu 16. 05. 2006. godine.

Planirana lokacija pročistača otpadnih voda određena je uz samo naselje

Odgovorni nemaju potrebe odgovoriti na službene dopise

Kako imam iskustva s načinom rada demokratske uprave, u ime poznanika sam napisao niz dopisa (17.07.2013., 18.08.2013, 17.01.2014., 29.01.2014., 21.01.2016., 30.01.2017., 12.06.2019., 08.11.2019.). Dopisi su bili adresirani na direktora Komunalca Boru Tomića i načelnika Brod Moravica Dragutina Crnkovića, a kasnije i na direktora Hrvatskih voda, Zorana Đurokovića i na ministra Tomislava Ćorića. Oni inače nemaju potrebe odgovarati na obična upozorenja građana. Navodim njihova imena, kako bih nekome tko bi im se želio obratiti uštedio poštarinu. Odgovor stići neće. Inače, ne odgovoriti na službene dopise je bilo nezamislivo zadnjih 15 godina mraka. Možda i ranije, ali sjećanje mi ne ide tako daleko.

I imao sam pravo. U Brod Moravicama su promijenili prostorni plan. Lokacija je iz bespuća došla na par metara od kuće. Građani su bilo obaviješteni o javnoj raspravi s obavijesti koja je bila pričvršćena na krušku. Lokacija uređaja se pravomoćno iz nenaseljenog prostora preselila na lokaciju nedovršene kuće, koju je kupio netko iz Općine Brod Moravice, a koja se mora srušiti za potrebe izgradnje uređaja.

Uslijedila je žalba na Lokacijsku. Ona je odbijena. Trebalo se nastaviti s žalbom na Upravni sud. Uslijedili su pritisci. Oni kojima će uređaj biti pod nosom, kojima će zbog toga vrijednost nekretnine pasti na nulu, nisu se usudili ići dalje. Razumijem ih. Nije lako biti svoj u današnjem okruženju.

Više nemamo kapaciteta ni za projektiranje šekreta (i to nam moraju napraviti Česi)

Kako sam u životu odabrao neko posebno poslanstvo, prije desetak dana sam na svoju ruku ponovno pisao na iste adrese, uključivši i ministra Štromara, zaduženog za prostorne planove. Poslao sam im slike i postavio pitanje: Kako je moguće da je izrađivač prostornog plana ocijenio da je umjesto lokacije na osami bolja ona usred naselja, na desetak metara od kuće? Zar to nije razlog da se ispita kompetentnost izrađivača promjene plana? Kako je moguće da je lokacija kuće koja se mora srušiti da bi se postavio uređaj jeftinija od lokacije u bespuću? Kako je moguće da je to prihvatio projektant uređaja, inače iz Češke, jer mi izgleda više nemamo kapaciteta niti za projektiranje „šekreta“? Zar to nije razlog da se ispita kompetentnost projektanta? Kako je moguće da su se s tim složili u Hrvatskim vodama?

Pogled odozgo: Lokacija uređaja se nazire lijevo

Uvjeren sam da će pogled na slike i opis postupka, bez problema uvjeriti švicarsku vladu, kada ne može naše ministre, kako se radi o poslu u kojem si oni ne smiju dozvoliti sudjelovanje. Mogu zamisliti kakav bi odjek ovaj primjer izazvao u medijima Švicarske i EU-a. Vjerujem nešto u duhu legendarnog Mladena Delića: „Ljudi moji, je li to moguće?“ Tamo bi se pitali kako je to moguće, a meni je jasno kako je to moguće. Pitam se samo koliko je to vrijedilo svakom u marifetlučkom lancu? Koliko danas košta obraz?

Slučaj za DORH, ali…

Pogledajte slike i prosudite sami. Prethodna lokacija je bila negdje u šumi, stotine metara od naselja. Nova je baš na lokaciji nečije nedovršene kuće, koja se mora srušiti da bi se postavio uređaj. Plaćaju Švicarci. Udruženi u marifetlučkom lancu, lokalni moćnici, izrađivač promjene plana, projektant uređaja, direktor i ministar (preko „zapovjedne odgovornosti“),… zaključili kako će Švicarci platiti i to. Naravno da bi u svakoj državi, s iole razvijenom demokracijom, na ovo reagirali nadležni (resorni ministar i direktor Hrvatskih voda), i predmet proslijedili DORH-u. Iako nisam uvjeren da bi to pomoglo. Bojim se da u DORH-u nisu dorasli ovakvim kompliciranim slučajevima, kada im za otkrivanje kokošarskog varanja na putnim nalozima trebaju godine, ili možda baš jesu?

Možda vas zanima što se to mene tiče? Sram me je da je ovako nešto moguće. Ne bih volio da ova sramota bude javno dostupna međunarodnoj javnosti. Tiče me se, jer ne želim da struka i politika padnu na još niže grane. Branim dignitet (ostatka) struke pred međunarodnom javnošću. Branim ugled (ako se još ima što obraniti) Ministarstava okoliša i graditeljstva, Hrvatskih voda,… dajem doprinos (uzaludnoj?) borbi protiv korupcije. Vjerujem Švicarcima, iako nisam vjerovao u kredit „u švicarcima“. Pitam se samo hoću li njih morati moliti njih za pomoć? Volio bih da to neće biti potrebno. Iako bi ih možda trebalo upozoriti da provjere ima li ovakvih marifetluka i drugdje, gdje  dobronamjerno daju novac?

Komentiraj

*